SUJETA

Dakle, pretpostavite da objavljujem ovu priču iz sujete. Konačno, i ja sam od krvi i mesa, kostiju, kose i nokata, kao svaki drugi čovjek i čini mi se da bi bilo vrlo nepravedno kad biste zahtijevali od mene, baš od mene, da posjedujem naročite kvalitete. Neko ponekad vjeruje da je nadčovjek, čak i kad otkrije da je bijedan, prljav i dvoličan. O sujeti ne govorim: vjerujem da niko nije lišen ovog značajnog pokretača ljudskog progresa. Zasmijavaju me ta gospoda kada se kite skromnošću Ajnštajna ili njemu sličnih. Odgovaram: lako je biti skroman onome ko je slavan; htjedoh praviti se skroman.Čak i kada pretpostavljate da ona uopšte ne postoji, odjednom je otkrijete u njenom najfinijem obliku: sujeta skromnosti. Koliko puta nailazimo na takve ljude! Pa čak i čovjek, pravi ili simbolični, kao Hrist, čovjek pred kojim sam osjećao a još i danas osjećam najdublje poštovanje, izgovarao je riječi koje mu je nametala sujeta ili, u najmanju ruku, ponos. A što da kažem o Leonu Bloju, koji se branio od optužbe da je sujetan dokazujući da je cijeli život proveo služeći ljudima koji mu ne dosežu ni do koljena? Sujete ima tamo gdje je najmanje očekujemo: uz dobrotu, uz samoodricanje, uz velikodušnost.

Ernesto Sabato