Странице

петак, 1. октобар 2010.

Derek Sivers: Čudno, ili samo drugačije?


http://www.ted.com/talks/lang/scc/derek_sivers_weird_or_just_different.html

JEDNOSTAVNA PRAVILA

Salar de Uyuni, Bolivia
The largest salt flat in the world reflects the sky during the wet season (above). In the dry winter months, it becomes a mosaic of salt tiles (below).
Photographer: Luca Galuzzi

I dok je tako sedeo u sobi, trudeći se da tuga što pre prođe, bio je sve tužniji. Onomad, kada je bio srećan, a sam, sreća se nije množila, nego delila. Neverovatno, koliko su jednostavna pravila prirode. Ako tugu podelimo sa nekim, smanjiće se, ako sreću delimo, udvostručiće se. A opet, mi ljudi, često uvek postupimo suprotno.

Slaviša Pavlović

MEDITACIJE LJUBAVI 14.



Do sada je sve što ste imali bilo samo dobrota srca, dobra volja, simpatija, pažnja prema drugima - stanja duše koja ste pogrešno smatrali ljubavlju, ali koja imaju malo toga zajedničkog sa njom, kao drhtavi plamen sveće u poređenju sa bleštavim zrakom sunca.
Šta je ljubav? Senzibilnost za svaki delić stvarnosti, u vama i oko vas, uz istovremenu otvorenost čitavog va­šeg duha za tu stvarnost. Ponekad ćete tu stvarnost pri­hvatiti, ponekad je odbaciti; ponekad ćete je ignorisati, ponekad joj posvetiti svu svoju pažnju. Ali, u svim slu­čajevima, odgovorićete na nju vođeni senzibilnošću, a ne užurbanom potrebom.
A šta je kačenje? To je glad, grabljenje koje otuplju­je vašu osetljivost; droga koja zamagljuje vašu percepci­ju. Eto zašto ljubav ne može da se rodi dok postoji i naj­slabija vezanost za neku stvar ili osobu. Ljubav je u stvari senzibilnost, a senzibilnost koja je i malo ograni­čena, u suštini je uništena... Ne postoji ne­savršena ljubav, nedovoljna ili delimična ljubav. Ljubav, kao i senzibilnost, ili postoji celovita, ili uopšte ne po­stoji. Ili je imaš svu, ili je uopšte nemaš. Tako, samo kad veze iščeznu, ulazite u neograničeno carstvo duhovne slo­bode koje se zove Ljubav, i postajete sposobni da vidite i uzvratite.
Ne bi trebalo da brkate ovu slobodu sa ravnodušno­šću onih koji nikada nisu prošli kroz neku vezu... Ova ravnodušnost koju mnogi brkaju sa ljubavlju (oni nisu vezani ni za koga, oni „vole sva bića"), nije senzi­bilnost, već više otvrdnulost srca, koja potiče od odbaci­vanja, razočaranja, pa i prakse odricanja.
Ne, vi se morate suočiti sa uzburkanim morem ve­za ako hoćete da stignete do zemlje ljubavi. Neki koji ni­kada nisu isplovili na more, ubedili su sami sebe da su već stigli u luku...
Jer život, sam po sebi, nikada ne bi stvorio ljubav; odveo bi vas samo do privlačnosti, od privlačnosti ka uživanju, zatim kačenju i vezivanju, što na kraju vodi zamoru i dosadi. Posle nekog vremena, sti­že se do raskida, da bi zamorni ciklus nanovo otpočeo: privlačnost, uživanje, kačenje, vezivanje, umor, dosada. I sve te stvari pomešane sa nemirom, ljubomorom, grabIjivošću, patnjom.
Kada više puta prođete kroz taj ciklus, dođe trenu­tak kad vam je svega dosta, i kada poželite da izronite iz tog vrtloga. Ako imate dovoljno sreće da ponovo ne na­letite na nekoga ili nešto što će vas zaslepiti, najzad će­te osvojiti jedan krhki mir. To je maksimum što život može da vam pruži. Vi možete pogrešno porediti ovo stanje sa slobodom, i tako na kraju umreti a da nikada niste stvarno spoznali šta znači biti slobodan i voleti. Ako želite da raskinete taj ciklus i uđete u svet ljubavi, morate ciljati dok je veza još sveža, ne kad je već pusti­la korenje. I morate je pogoditi ne mačem odricanja (jer to proizvodi samo neosetljivost), već mačem svesnosti.
Čega treba da postanemo svesni? Tri stvari.
Prvo, morate sagledati patnju koju sva ta droga u vama proizvodi: uspone i padove, ushićenja, strepnje i razočaranja, dosadu koja neizbežno sledi.
Drugo, morate shvatiti šta vam ova droga uskraćuje - slobodu da volite i uživate u svakom trenutku i u sva­koj stvari u životu.
Treće, shvatite da ste zbog svoje zavisnosti i programiranosti ukrasili objekat svog kačenja lepotom i vrednošću koje on jednostavno nema. Ono u šta ste se zalju­bili samo je u vašoj glavi, a ne u osobi ili nekoj stvari koju volite.
Obično se kaže: samo kada ste duboko voljeni i za­ljubljeni, u stanju ste da volite sve druge. Nije istina. Za­ljubljen čovek otvara se prema svetu, ali ne u ljubavi, već u euforiji. Za njega svet poprima nerealnu ružičastu bo­ju, koju gubi istog trenutka kad euforija splasne. Njego­va takozvana ljubav nije plod jasnog viđenja stvarnosti, već potiče od ubeđenja, istinitog ili lažnog, da je voljen. Takvo ubeđenje veoma je krhko, jer se bazira na osećanjima nepredvidljivih, promenljivih osoba za koje on veruje da ga vole, dok one u svakom trenutku mogu da okre­nu dugme i ugase tu njegovu euforiju.
Nije ni čudo što oni koji stupaju ovom stazom nika­da ne gube sopstvenu nesigurnost. Jer, kada se otvarate prema svetu podstaknuti snagom ljubavi koju vam neko pruža, vi se prosvetljavate ne zbog svoje percepcije stvar­nosti, već zbog ljubavi koju ste dobili od nekoga: eto ka­ko taj neko kontroliše situaciju i može u svako doba is­ključiti vaš entuzijazam.
Kada uzmete mač svesnosti da biste raskinuti svoje veze i otvorili se ka ljubavi, morate paziti na jednu stvar: ne smete biti nagli, nestrpljivi, ili neprijatelji samih se­be. Kako se ljubav može roditi iz takvih stavova? Uzga­jajte u sebi saosećanje i isti osećaj za stvarnost kakvim hirurg operiše svojim instrumentima. Tako ćete se naći u čudesnoj situaciji da volite bez kačenja za predmet ljuba­vi, i da uživate u tome više nego pre, jer ćete istovreme­no uživati u svakoj drugoj stvari ili osobi.
Ovo je najsigurnija provera da li je vaše osećanje lju­bav. Daleko od toga da postanete ravnodušni, sada uži­vate u svemu, kao što ste pre toga uživali samo u onome za šta ste vezani. Međutim, sada više ne postoje grozničavost, briga i patnja.
U suštini, sada se može reći da uživate u svemu i ni u čemu. Jer, došli ste do velikog otkrića da je ono što či­ni da uživate u svakoj stvari ili osobi nešto unutar vas. Orkestar je u vama, i vi ga nosite sa sobom kud god kre­nuli. Stvari i osobe izvan vas usklađuju samo određenu melodiju koju će orkestar da odsvira. A kada vašu pažnju ništa posebno ne privuče, orkestar će izvoditi svoju mu­ziku, bez potrebe za spoljnim podsticajima.
Vi sada donosite svome srcu sreću kakvu ništa izvan vas ne može dati ili oduzeti, što je još jedna proba lju­bavi - srećni ste bez ikakvog određenog razloga.
Da li će ta ljubav potrajati? Ne postoje garancije. Iako ljubav ne može biti delimična, ona može biti ogra­ničenog trajanja. Ljubav dolazi i odlazi, zavisno od toga da li je vaš duh budan i svestan, ili se prepušta dremežu i spavanju. Ali ipak postoji nešto sigurno. Kada jednom okusite samo delić toga što se zove ljubav, shvatićete da nema te cene koja je previsoka, nema žrtve koja je pre­velika, ako zauzvrat možete osvojiti jedinu stvar koja ži­vot čini vrednim življenja.

Antoni De Melo

Ragava KK (Raghava KK): Pet života jednog umetnika


http://www.ted.com/talks/lang/scc/raghava_kk_five_lives_of_an_artist.html

INSTRUKCIJE ZA DOBAR ŽIVOT 

Ćutanje je ponekad najbolji odgovor.
Čitaj vise knjige i gledaj manje TV.
Živi dobar i dostojan život. Kasnije u starosti možeš da uživaš u sjećanjima.
Vjeruj u Boga, ali zaključavaj svoj auto.
Važno je da je atmosfera u kući ispunjena ljubavlju.
Učini uvijek tako da stvoriš mir i harmoniju svojoj okolini.
Ako si u nesporazumu sa svojim ljubljenim, posmatraj situaciju kakva je sada, a ne kakva je bila nekada.
Čitaj između redova.
Podijeli sa drugima ono što znaš. Tako se stvara besmrtnost.
Budi brižan prema našoj planeti.
Ne prekidaj nikada nekoga ko ti upravo pokušava dokazati svoju odanost.
Ne zabadaj nos u sve. Ne budi previše radoznao.
Ne vjeruj nikada osobi koja ne žmiri kad je ljubiš.
Jedanput godišnje putuj negdje gdje nikada nisi bio.
Zarađuješ li puno para, podari ih tamo gdje ćeš moći pomoći drugima, za svog života. To je najveće zadovoljstvo što ti bogatstvo može dati.
Ne zaboravi da, ne uspiješ li u svemu što želiš, ponekad je to srećan pogodak.
Ne zaboravi da ljubav između dvije osobe treba da je više nego potreba jednog za drugim.
Sagledaj čega moraš da se odrekneš na svom putu za uspjeh u nečemu.
Približi se ljubavi i kuhinji sa odvažnošću i predanošću.
Budi otvoren za razmjenu i promjenu, ali ne zanemari svoje vrijednosti.
Pružaj ljudima više nego što očekuju, i radi to sa voljom.

Ne vjeruj u sve što čuješ ili pročitaš.
Ne troši vrijeme na spavanje, i ne spavaj toliko koliko bi želeo.
Kad kažeš nekome “volim te”, reci to zato što tako osjećaš i zato što je istina.
Kad kažeš “žao mi je”, “oprosti mi”, “izvini”, gledaj osobu u oči.
Budi vjeren najmanje šest mjeseci, prije nego što se vjenčaš.
Vjeruj u ljubav na prvi pogled.
Ne ismijavaj tuđe snove.
Možaš biti povrijeđen, ali to je jedini način da živimo kompletan život.
Ako se ne slažeš, budi ipak lojalan.
Ne vrijeđaj. Ne osuđuj nikoga zbog njegovih rođaka.
Govori polako, ali misli brzo.
Ako te neko pita o nečemu što ti ne želiš da odgovoriš, pitaj sa osmjehom: “Zašto te to zanima?”
Ne zaboravi da najveće ljubavi i najveći uspjesi, obuhvataju i rizike.
Nazovi svoju majku i reci joj koliko je voliš.
Ne zaboravi tri stvari: Poštuj samog sebe. Poštuj druge. Odgovoran si za sve što radiš.
Ne dozvoli da jedan mali nesporazum pokvari veliko prijateljstvo.
Kad primjetiš da si pogriješio, ispravi to brzo.
Odgovaraj na telefon sa osmjehom, onaj koji zove čuje da se ti osmjehuješ.
Ne budi puno sam.
:)

BOGATSTVO

MALI PRINC 25.

XXV poglavlje

-Ljudi se, rece mali princ, tiskaju po brzim vozovima, ali ne znaju vise sta traze. Onda postaju nemirni i vrte se u krugu...
I dodade:
-Ne vredi...
Bunar do koga smo stigli nije licio na bunare u Sahari. Saharski bunari su obicne rupe iskopane u pesku. Ovaj je licio na seoski bunar. Ali tu nije bilo nikakvog sela i ja sam mislio da sanjam.
-To je neobicno, rekoh malom princu, sve je spremno: cekrk, vedro i uze...
On se nasmeja, dodirnu uze, i pusti da se cekrk odmota. Cekrk zaskripa kao sto skripi stari petao na krovu kad dugo nije bilo vetra.



-Cujes li, rece mali princ, mi smo probudili ovaj bunar i on peva...
Nisam zeleo da se napreze:
-Pusti mene, rekoh mu, to je suvise tesko za tebe.
Polako sam digao vedro do kamene ograde. Tu sam ga cvrsto uglavio. U usima mi je jos brujala pesma cekrka, a u vodi koja je jos podrhtavala, video sam kako podrhtava sunce.
-Zedan sam te vode, rece mali princ, daj mi da pijem...
I ja sam razumeo sta je trazio!
Podigao sam vedro do njegovih usana. Pio je zatvorenih ociju. Bilo je tiho kao na svecanosti. Ta voda je bila vise nego hrana. Ona je proizasla iz hoda pod zvezdama, iz pesme cekrka, iz napora mojih ruku. Prijala je srcu kao poklon. Kad sam bio mali, svetlost bozicnjeg drvca, muzika ponocne sluzbe, blagi osmesi davali su mom bozicnjem poklonu svu njegovu car.
-Ljudi sa tvoje planete, rece mali princ, gaje pet hiljada ruza samo u jednom vrtu... i nisu u stanju da u njima nadju ono sto traze...
-Nisu u stanju da nadju, odgovorih...
-A ipak ono sto traze, moze se naci u jednoj jedinoj ruzi ili u malo vode...
-Naravno, odgovorih.
A mali princ dodade:
-Ali oci su slepe. Treba traziti srcem.
Napio sam se. Disao sam duboko. Pesak u zoru ima boju meda. Bio sam srecan i zbog te boje meda. Zasto je morala da se umesa tuga...
-Treba da odrzis svoje obecanje, rece mi mali princ, koji je opet seo pored mene.
-Kakvo obecanje?
-Znas i sam... brnjicu za moju ovcu... ja sam odgovoran za onaj cvet!
Izvukoh iz dzepa moje nedovrsene crteze. Mali princ ih spazi i rece smejuci se:
-Tvoji baobabi lice pomalo na kupus...
-Oh!
A ja sam bio tako gord na baobabe!
-Tvoja lisica... njene usi... lice pomalo na rogove... isuvise su duge!
On se i dalje smejao.
-Nepravedan si, malisa, nisam nikad umeo nista da crtam sem zmijskog cara spolja i iznutra.
-Oh! Bice dobro, rece on, deca razumeju.
Nacrtao sam dakle brnjicu. Srce mi se steglo dok sam mu je davao:
-Ti imas neke namere za koje ja ne znam...
Ali on mi ne odgovori. Samo mi rece:
-Znas, moj pad na Zemlju... sutra ce biti godinu dana...
Zatim, pocutavsi malo, dodade:
-Pao sam tu sasvim blizu...
I pocrvene.
Ne razumevajuci zasto, ja osetih opet neku cudnu tugu. Ali mi jedno pitanje pade na pamet:
-Znaci da to nije slucajno sto si se onog jutra kad sam te sreo, pre osam dana, setao tako, sasvim sam, hiljadama milja daleko od svih naselja. Vracao si se na mesto gde si pao?
Mali princ jos vise pocrvene.
Ja dodadoh, kolebajuci se:
-Mozda zbog godisnjice?...
Mali princ ponovo pocrvene. On nikad nije odgovarao na pitanja, ali kad covek pocrveni, to znaci "da", zar ne?
-Ah! rekoh mu ja, bojim se...
Ali on mi odgovori:
-Ti treba sada da radis. Treba da se vratis svojoj masini. Cekacu te ovde. Vrati se sutra uvece...
Ali to me nije umirilo. Setio sam se lisice. Ako covek dopusti da ga pripitome, moze se desiti da zaplace...

Antoan de Sent Egziperi

NIČE - MOSTOVI I DOŽIVLJAJI


Postojalo je vreme u našim životima kada smo
bili toliko bliski da je izgledalo kao da ništa ne može
zasmetati našem prijateljstvu i bratskom odnosu, i samo
nas je mali most razdvajao. Baš kada si hteo da kročiš na njega,
pitao sam te: "Hoćeš li da pređeš kod mene?" -
istog trenutka ti to više nisi želeo i kada sam te ponovo
pitao, ćutao si... Od tada su se između nas isprečile planine
i nabujale reke i sve što nas razdvaja i otuđuje, pa čak i da
smo želeli da se susretnemo, to ne bismo mogli.
Ali sada, kad razmišljaš o tome, o tom malom mostu,
reči te izdaju, i ti jecaš, i čudiš se.
                                     
Fridrih Niče "Vesela nauka"

Re: Most

katarina | 03/05/2009, 11:17
Niče je smatrao da pravo prijateljstvo ne postoji, zato što se svako njegovo završavalo na "most" način.
Da li je to zabluda ili ne, nije bitno... Niče je zbog toga ceo svoj život proveo sam.
http://ivanpetrovic.blog.rs/blog/ivanpetrovic/knjizevni-kutak/2009/05/02/most

Setimo se prevođenja žednog preko vode... :)
Blizak prijatelj se postaje negde na pola puta preko "mosta" idući drugom u susret. Ako te tada reči izdaju, i jecaš, i čudiš se, godinama kasnije smešiš se kada razmišljaš o tome.


ŠTA SU NAŠI DOŽIVLJAJI?
MNOGO VIŠE ONO ŠTO U NJIH POSTAVLJAMO,
NEGO ONO ŠTO U NJIMA LEŽI!
ILI, TO MORA ČAK ZNAČITI PO SEBI,
DA U NJIMA NIŠTA NE LEŽI?!
DOŽIVLJAVANJE JESTE IZMIŠLJANJE...