Странице

четвртак, 30. септембар 2010.

MEDITACIJE LJUBAVI 13.

An Italian soldier of NATO's International Security Assistance Force (ISAF) stands guard as an Afghan boy aims a toy pistol inside Herat's prison, in western Afghanistan on September 14, 2010. (REUTERS/Raheb Homavandi)


Ne sudite, da vam se ne sudi."
Mt. 7,1
Najlepši čin ljubavi koji možete preduzeti nije čin služenja drugima, već čin kontemplacije, „viđenja". Kada pomažete i služite nekome, vi ga podržavate, tešite, da­jete mu olakšanje i utehu. Međutim, kad ga vidite u nje­govoj iskonskoj lepoti i unutrašnjoj dobroti, vi ga preo­bražavate i ponovo ga stvarate.
Mislite na osobe koje volite i koje su našle načina da stvarno stupe u dodir sa vama. Sada pokušajte ponovo da vidite svaku od tih osoba onako kako ste ih prvi put videli, ne dozvolivši da na vas utiču saznanja i iskustva koje ste o njima u međuvremenu stekli, bilo da su dobra ili loša. Pokušajte da u njima ponovo pronađete stvari koje ste možda zaboravili zbog prisnosti sa njima, jer prisnost rađa naviku, zamor, kratkovidost i dosadu. Ne možete voleti ono što više ne vidite sveže, na možete vo­leti ono što neprekidno ne otkrivate kao novo.
Kada ste to učinili, razmislite malo o osobama koje vam se ne dopadaju. Pokušajte pre svega da jasno sagle­date šta vam se u njima ne dopada, analizirajte njihove mane sa distance. To bi značilo da ne možete više koristiti etikete kao što su: „ambiciozan", „lenj", „egoista", „arogantan" - etiketiranje drugih ljudi samo je čin men­talne lenjosti, nešto što je najlakše učiniti. Ono što je te­ško, ali stimulativno, je videti tu konkretnu osobu, mu­škarca ili ženu, u njihovoj jedinstvenosti.
Ako hoćete klinički da proučavate tuđe mane, mora­te pre svega biti sigurni u svoju nepristrasnost. Uzmite u obzir i mogućnost da je ono što vidite u ljudima kao manu, u stvari uopšte nije mana, već nešto što vas iriti­ra na bazi vašeg vaspitanja i mentalne uslovljenosti. Ako i pored toga vidite manu, pokušajte da shvatite da je po­reklo takvog nedostatka u iskustvima detinjstva i čitave prošlosti konkretne osobe, u pogrešnom rasuđivanju ili pogledu na svet; povrh svega prebacite veo neznanja, a ne zloćudnosti. Zahvaljujući ovakvom stavu, vaše odre­đenje u odnosu na nečije „mane", preobraziće se u lju­bav i opraštanje, jer proučavanje, posmatranje i razumevanje uvek rezultiraju opraštanjem.
Kada završite ovo istraživanje mana, pokušajte da u konkretnoj osobi otkrijete zakopana blaga koja, zbog svo­je ravnodušnosti ili odbojnosti, niste ni tražili. Dok ovo činite, pažljivo posmatrajte svaku promenu stava i osećanja koja se budi u vama, jer vam je odbojnost zamaglila pogled i potpuno vam onemogućila „viđenje".
Sada možete da pređete na razmišljanje o bilo kojoj osobi sa kojom živite i radite, posmatrajući kako se sva­ka preobražava u vašim očima, ako je gledate na nov na­čin. Gledanje ovako obnovljenim pogledom biće za njih poklon ljubavi, beskrajno veći od bilo kog čina služenja i pomoći koji im možete pružiti. Ovakvim stavom, vi ih u suštini preobražavate i ponovo stvarate u svom srcu. I, ako dođe do određene učestalosti dodira između vas i tih osoba, ovaj preobražaj će se i konkretno pokazati u objektivnoj stvarnosti.
Sada učinite i sebi takav poklon. Ako ste sposobni da ga učinite drugima, to ne bi trebalo da vam bude teško. Isti je postupak: nikakva osuda svojih mana ili ne­uroza. Vi niste osudili druge? Začudićete se kada shvati­te da ni vi niste za osudu. Istražićete svoje mane u svetlu višeg razumevanja, što vodi ljubavi i opraštanju. I sa velikom radošću otkrićete da ste preobraženi ovim sta­vom ljubavi koja se rađa u vama prema onome što zove­te svoje 'ja', stavom koji se zatim širi iz vas prema sva­kom živom biću.

Antoni De Melo



Данијел Канеман (Daniel Kahneman): Загонетка доживљаја насупрот сећању


http://www.ted.com/talks/lang/scc/daniel_kahneman_the_riddle_of_experience_vs_memory.html

ŠTA JE ČOVJEK?










Čovjek je jedino stvorenje koje odbija da bude ono što jeste. Kami
Mudar čovjek oblikuje sebe, budala živi samo zato da bi umrla. Frenk Herbert
Pametnom čovjeku je gotovo sve smiješno, mudrome gotovo ništa. Gete
Čovjeku nikad nije po volji, ma gdje bio. Sent Egziperi
Čovjek koji ne razmišlja i ne planira unaprijed, naići će na nevolju odmah ispred svojih vrata. Konfučije

PRIČA O ISTINI


Hromi Baskijac mi je ispričao priču koja pripada svim narodima, staru priču o istini:
Pošao mladić u svet da traži Istinu. Tražio je preko sedam gora i sedam mora. Pitao je sunce, pitao je mesec, pitao je vetrove. Troje je gvozednih cipela iscepao i najposle je našao.
Istina beše stara i ružna.
Mladić je ostao sa Istinom tri godine. Ona ga je naučila mnogim stvarima. Došlo je vreme da se rastanu. Na rastanku, Istina ga upitala:
- Hoćeš li da učiniš nešto za mene?
- Hoću – obećao je mladić.
- Kad se vratiš među ljude i kad te pitaju o meni, reci im da sam mlada i lepa.
Vladimir Pištalo – Tesla, portret među maskama

MALI PRINC 24.


XXIV poglavlje

Bilo je to osmog dana posle kvara koji mi se dogodio u pustinji, i dok sam slusao pricu o trgovcu ispio sam poslednji gutljaj svoje zalihe vode.
-Ah! rekoh malom princu, tvoje uspomene su vrlo lepe, ali ja jos nisam popravio svoj avion, a nemam vise nista za pice, i ja bih isto tako bio vrlo srecan kad bih mogao da se uputim sasvim lagano nekom izvoru!
-Moja prijateljica lija, rece mi on...
-Mali moj, nije vise rec o lisici!
-Zasto?
-Zato sto cemo umreti od zedji...
On nije razumeo moju misao, te mi odgovori:
-Dobro je kad covek ima prijatelja, cak i kad treba da umre. Ja sam vrlo zadovoljan sto sam imao lisicu za prijatelja...
"Nije svestan opasnosti, pomislih. On nikada nije ni gladan ni zedan. Dovoljno mu je malo sunca..."
Ali on me pogleda i odgovori na moju misao:
-I ja sam zedan... hajde da potrazimo neki bunar...
Napravih jedan umoran pokret: glupo je traziti bunar na srecu, u beskrajnoj pustinju. Ipak krenusmo.
Posto smo satima koracali, cuteci, pade noc, i zvezde pocese da se pale. Primecivao sam ih kao u snu, jer sam imao malu groznicu zbog zedji. Reci malog princa vrzmale su mi se po pameti:
-I ti si dakle zedan? zapitah ga.
Ali on ne odgovori na moje pitanje. Rece mi jednostavno:
-Voda moze biti dobra i za srce...
Nisam razumeo njegov odgovor, ali ucutah... Znao sam da ga nije trebalo ispitivati.
Bio je umoran. Sede. Sedoh pored njega. A posle kratkog cutanja, on dodade:
-Zvezde su lepe, zbog jednog cveta koga covek ne vidi...
Odgovorih "naravno" i posmatrah bez reci pescane nabore na mesecini.
-Pustinja je lepa, dodade on...
I to je bila istina.. Uvek sam voleo pustinju. Covek sedne na neku pescanu dinu. Ne vidi nista. Ne cuje nista. Pa ipak nesto svetluca u tisini...
-Ono sto krasi pustinju, rece mali princ, to je sto se u njoj negde skriva bunar...
Iznenada shvatih ovo tajanstveno svetlucanje peska. Kad sam bio mali stanovao sam u jednoj staroj kuci, za koju se pricalo da je u njoj zakopano blago. Naravno, niko ga nikad nije nasao, a mozda ga cak nije ni trazio. Ali je njime bila zacarana cela kuca. Moja kuca je duboko u sebi skrivala jednu tajnu...
-Da, rekoh malom princu, bilo da je u pitanju kuca, zvezde ili pustinja, ono sto cini njihovu lepotu nevidljivo je!
-Milo mi je, rece on, sto se slazes sa mojom lisicom.
Posto je mali princ zaspao, uzeh ga u narucje i ponovo krenuh. Bio sam uzbudjen. Cinilo mi se kao da nosim neko krhko blago. Izgledalo mi je cak da na Zemlji nema niceg krhkijeg. Posmatrao sam, na mesecini, to bledo celo, te zatvorene oci, te pramenove kose koji su leprsali na vetru i govorio u sebi: ja ovde vidim samo ljusku. Najvaznije je nevidljivo...
Kako se na njegovim poluotvorenim ustima ocrtavao osmeh, rekoh jos: "Ono sto me najvise uzbuduje kod ovog malog usnulog princa to je njegova vernost jednom cvetu, to je slika jedne ruze, koja zraci u njemu kao plamen lampe, cak i kada spava..." I cinio mi se jos krhkiji. Treba dobro cuvati lampe: najmanji vetric moze ih ugasiti...
I, iduci tako, pronasao sam pred zoru bunar.

Antoan de Sent Egziperi

MUDRE MISLI 


Ništa nije skuplje od nečega što se mora kupiti molbama.(K. Leman)
Čim vidiš da neko u razgovoru bez prijeke potrebe tumači tuđe riječi i postupke i donosi svoje sudove, koji su ustvari presude, znaj da nije dobar čovjek, niti je na dobrom putu – kloni ga se kad god možeš.(Ivo Andrić)
Oprostiti je najbolji način da se nekome osvetite.(Švedska p.)
Na kraju krajeva, suština saznavanja nije u tome gubimo li igru, već kako je gubimo, šta time spoznajemo, čemu nas je poraz naučio i kako nas to mijenja. Gubiti na određen način, znači dobijati. (Ričard Bah)
Knjiga koju se ne isplati čitati dva puta, ne zaslužuje da se pročita niti jednom.
Nema razlike između mudraca i budale kada se zaljube.
Ne pokušavaj svinju učiti da pjeva. To je gubitak vremena, a ljuti i svinju.
Ko traži prijatelja bez mane, ostaće bez prijatelja.
Zaista velik i plemenit je onaj ko poput velike zvijeri ravnodušno i mirno gleda lajanje malih pasa. (Seneka)
Vrline jednog čovjeka mi primamo i cijenimo potpuno samo ako nam se ukazuju u obliku koji odgovara našim shvatanjima i sklonostima. (Ivo Andrić)
Čovjek sa karakterom je ponajviše ograničeno stvorenje. (F.M.Dostojevski)
Čime ljudi krče sebi put? – Bljeskom genija ili vještinom pokvarenjaka. U ljudske mase treba ili uletjeti kao topovsko đule ili se uvući kao kuga. (Balzak)
Zar san o zlatu nije nikad zadovoljena strast!? (Karl Maj)
Onaj koji samoga sebe savlada veći je od onoga koji grad osvoji. (Ernest Hemingvej)
Čuvajte se onoga dana kad vam se ostvare snovi. (Agata Kristi)
Ljudi hoće da budu perfektni u svemu i onda sebe optužuju kad ne uspiju u tome, a ne znaju da perfekcija nije osobina ljudskog bića. (Balzak)
Ko se mnogo odlučuje da učini prvi korak, cijeli će život provesti na jednoj nozi.
Treba imati apetit siromaha da bi uživali sreću bogataša. (Rivarol)
Kad se čovjek u svojim mislima izmiri i sprijatelji sa jednom stvari, onda prije ili kasnije počinje za nju da nalazi potvrde i u stvarnosti. (Ivo Andrić)
Ništa na svijetu nije žalosnije od neodlučnog čovjeka koji uvijek leluja između dva osjećaja.(Gete)

RAZLIKE U FAKTORU IZNENAĐENJA


среда, 29. септембар 2010.

BOGAT VS. SIROMAŠAN




Prema američkom predavaču i autoru T.Harv Ekeru postoji 17 elementarnih razlika koje razlikuju bogate ljude od siromašnih. Svaka od ovih razlika je duboko ukorijenjena u našu podsvijest odakle se direktno manifestuje u našem stvarnom životnom iskustvu.

  1. Bogati ljudi vjeruju da oni sebi kreiraju životne prilike, dok siromašni ljudi vjeruju da je
    nemoguće uticati na život i da se on prosto dešava, sam od sebe.
     

  2. Bogati ljudi imaju novac da bi stvarali još više, dok siromašni imaju novac da ga ne bi izgubili. 

  3. Bogati ljudi su odlučni u namjeri da budu bogati, dok siromašni samo imaju želju da budu bogati. Postoji ogromna razlika između odlučnosti i želje. Odlučnost je potpuna posvećenost svom cilju, i tijelom i duhom. Želja je nedostatak odlučnosti.

  4. Bogati ljudi njeguju misli bogatstva, siromašni ljudi njeguju misli siromaštva, straha i neimaštine.

  5. Bogati ljudi su fokusirani na nove mogućnosti i izazove, siromašni ljudi su fokusirani na prepreke.

  6. Bogati ljudi vole bogate ljude, siromašni ljudi mrze bogate ljude.

  7. Bogati ljudi se poistovjećuju sa bogatim ljudima, a siromašni se poistovjećuju sa sličnima sebi.

  8.  Bogati ljudi su spremni da podstiču i promovišu sebe i svoje vrijednosti, siromašni ljudi nisu spremni za to.

  9.  Bogati ljudi su veći od svojih problema, siromašni ljudi su manji od svojih problema.

  10.  Bogati ljudi cijene poklone i komplimente, siromašni ljudi se toga stide.

  11. Bogati ljudi hoće da im se plati po rezultatima, siromašni ljudi hoće da im se plati po vremenu.

  12.  Bogati ljudi misle o uspjehu, siromašni ljudi ne misle o uspjehu.

  13.  Bogati ljudi imaju ideje i hoće da ih rašire u mreže. Siromašni ljudi nemaju ideje i hoće samo platu na kraju mjeseca.

  14.  Bogati ljudi dobro upravljaju novcem, siromašni ljudi ne upravljaju dobro novcem.

  15.  Novac radi za bogate ljude, siromašni ljudi rade za novac.

  16.  Bogati ljudi djeluju uprkos strahu koji osjećaju, siromašni ljudi dozvoljavaju da ih strah onesposobi.

  17.  I na kraju, bogati ljudi stalno uče i razvijaju se, dok siromašni ljudi misle da već znaju dovoljno.

Razmišljanja Krisa Abanija o ljudskosti



http://www.ted.com/talks/lang/scc/chris_abani_muses_on_humanity.html

MEDITACIJE LJUBAVI 12.

Šta znači voleti? Znači biti osećajan, prijemčiv na život, stvari, ljude; znači biti u skladu sa samim sobom i svime što nas okružuje, ne is­ključujući bilo šta i bilo koga. Isključivost je uvek znak da ste ogrubeli, da ste zatvorili vrata za sobom. Kada se ta grubost ispolji, senzibilnost umire. Neće vam biti teško da otkrijete primere takve bezosećajnosti u svom životu.
...
Kako da dođete do takve ljubavi? Ne možete, jer je ona već u vama. Sve što treba da činite je da uklonite prepreke koje ste postavili na putu svoje prijemčivosti, otvorenosti prema životu,  i ona će izroniti na površinu.     
Dve glavne prepreke stoje na putu osećajnosti - pre­drasude i veze. Čim stvorite ideju o nekoj osobi, stvari ili situaciji, odmah izvlačite zaključke. Na taj način blo­kirate i poništavate svoju prijemčivost - postajete plen predrasude, i od tog trenutka njenim očima gledate tu osobu. Drugim recima, više je ne vidite.
Ali kako onda možete biti osećajni prema osobi koju čak i ne vidite? Uzmite kao primer nekog poznanika i razmislite do kakvog ste pozitivnog ili negativnog za­ključka došli u odnosu na njega, zaključka koji imate na umu kada se nalazite pred njim. U trenutku kada kažete: „Taj i Taj je mudrac", ili je okrutan, blag, raspusnik, bilo šta, vaša percepcija je ogrubela, postali ste plen predrasu­de, i odbijate da vidite konkretnu osobu onakvu kakva je u tom trenutku - postajete kao pilot koji se ravna prema metereološkom izveštaju od prethodne nedelje.
Oštro gledajte na ovakve predrasude - da bi se uklo­nile, dovoljno je prepoznati da su to samo mišljenja, za­ključci, ubeđenja: sve, samo ne odrazi objektivne stvar­nosti.
Kako nastaju veze? Pre svega, susrećete se sa nečim što vam se dopada: s automobilom, primamljivo dizajni­ranim časopisom, pohvalom koju vam je neko uputio. Zatim se javlja želja da se zaustavite nad tim objektom, da ponovo okusite prijatnost. koju je u vama izazvala ta stvar ili osoba. Na kraju ubeđujete sebe da ne možete bi­ti srećni bez te osobe ili stvari, samo zato što ste slast koju u vama izazivaju poistovetili sa srećom.
Na ovoj tački, već ste se zakačili i vezali za nešto, a time dolazi do neizbežnog isključenja ostalih stvari, neosetljivost prema svemu što ne spada u domen objekta vašeg interesovanja. Kad god ostavljate taj objekt, ostavljate i svoje srce zajedno s njim, koje tada ne možete uložiti na nekom drugom mestu. Simfonija života teče dalje, a vi ostajete blokirani, gledajući unazad. Ograniča­vate se na nekoliko taktova melodije, da biste začepili uši za ostatak muzike. Eto kako u vama nastaje dishar­monija i sukob između onoga što vam život nudi i ono­ga za šta ste se vezali.
Zatim stižu napetost i briga, koje su prava smrt za ljubav i radosnu sreću koja je njen plod. Jer ljubav i slo­boda nalaze se samo kad se uživa u svakoj noti života, u trenutku kada stiže, da bi je zatim pustili dalje, spremni da primimo note koje stižu za njom.
Kako se osloboditi neke veze? Ljudi stalno misle na odricanje; ali odreći se nekih delova muzike, isključiti ih iz sopstvene svesti, stvara isto takvo nasilje, iste sukobe i istu bezosećajnost kakve stvara kačenje i zavisnost. Ta­ko ponovo obnavljate grubost u sebi.
Tajna leži u tome da se ničega ne odričete, da se ni za šta ne kačite, da uživate u svakoj stvari, prepustivši da stvari dolaze i prolaze. Kako? Tako što ćete provesti sate i sate posmatrajući iskvarenost sadržanu u svakoj vezi. Vi uglavnom obraćate pažnju na bljesak opijenosti koje vam te stvari donose. Ali postanite svesni i nemira, pat­nji, robovanja koji potiču od njih; istovremeno, prisetite se radosti, mira i slobode koje osećate kad god raskinete neku vezu. Tako ćete prestati da gledate unazad i prepustićete se da vas ponese muzika sadašnjeg trenutka...
...
Kako se ponašati da bi se stvorio jedan srećan, do­bar i miran svet? Neophodno je naučiti ovu jednostavnu, lepu, ali i napornu veštinu: umetnost „gledanja".
Daću vam metod: svaki put kad se osetite gnevnim ili zatrovanim u odnosu na nekoga, nemojte gledati tu osobu, već gledajte same sebe. Pitanje koje treba da po­stavite sebi nije: „Šta nije u redu sa tom osobom?" već: „Šta mi ova razdraženost govori o meni?"

...
Postoji još jedan aspekt koji bi trebalo razmotriti. Uzmimo da vas nervira ono što neka osoba govori ili či­ni, jer njene reči i način na koji nešto radi otkrivaju ne­što iz vašeg života ili vaše ličnosti, što vi odbijate da vi­dite. Zamislite nepriliku koju stvaraju mistici i proroci - niko više nije spreman da ih smatra takvim kada nas iza­zivaju svojim rečima ili svojim životom.
Još jedna stvar je jasna - nervira vas određena oso­ba, jer ne živi prema očekivanjima koje ste u sebi izgra­dili u odnosu na nju. Prva pretpostavka: ako imate neko pravo da zahtevate od tog muškarca ili žene da se pona­ša prema vašim programima (kad se, recimo, ponašaju na nepravedan i okrutan način), neka vam bude. Među­tim, ako već hoćete da promenite ponašanje te osobe, zar ne biste bili efikasniji da niste razdraženi? Razdraže­nost u stvari samo zamagljuje vašu percepciju i čini va­šu intervenciju neumesnom... 
Druga pretpostavka: u mnogim slučajevima, vi ne­mate nikakvog prava da zahtevate da se neko ponaša shodno vašim očekivanjima. Neko drugi, suočen sa is­tom osobom i istim ponašanjem, ne bi uopšte bio izner­viran. Razmišljajte o toj istini, i vaša ljutnja će postepe­no nestati. Zar nije nelogično s vaše strane zahtevati da i drugi žive po normama i standardima koje su vam usa­dili vaši roditelji?
Obratite pažnju još na jednu istinu: ako uzmete u obzir ambijent u kome je ponikla konkretna osoba, nje­na životna iskustva, njen nedostatak svesnosti, zaključićete da se ona ne može ponašati drukčije. Veoma je tačna izreka da spoznaja svega znači opraštanje svima. Kada biste istinski poznavali određenu osobu, morali biste je videti kao hendikepiranu, umesto za prekor i osudu, i vaša ljutnja smesta bi iščezla.
Nakon takve promene u vama, prema istoj osobi odnosićete se sa ljubavlju, a ona će vam najverovatnije uz­vratiti istom merom, i tada ćete otkriti da živite u svetu ljubavi koji ste sami stvorili.


Antoni De Melo

O MUDROSTI!


U neobuzdana mudrosti nema;
niti je u njega moći da se sabere;
ko nije sabran nema spokoja.
A kako da nespokojan bude sretan?
Bagavadgita

Budala je onaj ko ne umije da sakrije svoje mudrosti.
Anoniman

Je li čovjek pametan sudite po njegovim odgovorima, a je li mudar sudite po njegovim pitanjima.
Naguib Mahfouz
 
Najbolji dokaz mudrosti je dobro raspoloženje.
Mišel de Montenj

Mudrost čovjeka ne mjeri se njegovim iskustvom već njegovom sposobnošću da stvara iskustva.
Džordž Bernard Šo

Pametan se nervira zbog gluposti, mudar im se smije.
Kurt Gec

Ako tražiš pametan odgovor, moraš mudro da pitaš.
Gete

Važno je da nikada ne prestanete da postavljate pitanja.
Ajnštajn

MALI PRINC 23.

XXIII poglavlje

-Dobar dan, rece mali princ.
-Dobar dan, rece trgovac.
To je bio trgovac savrsenih pilula koje gase zedj. Covek proguta jednu nedeljno i ne oseca vise potrebu da pije.
-Zasto to prodajes? upita mali princ.
-To je velika usteda u vremenu, rece trgovac. Strucnjaci su proracunali. Covek ustedi pedeset tri minuta nedeljno.
-A sta radi za tih pedeset i tri minuta?
-Radi sta hoce.
"Kad bih ja imao, rece u sebi mali princ, kad bih ja imao slobodnih pedeset tri minuta, uputio bih se sasvim lagano nekom izvoru..."

Antoan de Sent Egziperi

Shinedown - Sound Of Madness (Video)

уторак, 28. септембар 2010.

PERTLA


Žena,
izduvana guma,
bolest,
strast,
strahovi koji te čekaju.
Strahovi tako mirni
da možeš da ih proučavaš
kao figure
na šahovskoj tabli.
Nisu velike stvari ono
što šalje ljude
u ludnicu…
Smrt koja ih čeka,
ubistvo, incest, pljačka, požar ili poplava.
NE.
Niz malih tragedija
je ono što ljude odvodi
u ludnicu.
Ne smrt voljenih,
već pertla koja pukne
iz čista mira.
Najveća prijetnja životu
je gomila tih prostih, običnih stvari
koje mogu ubiti brže od raka,
a koje su uvijek prisutne.
Registarske tablice,
porez,
istekla vozačka dozvola
ili otkaz na poslu.
Kad nešto radiš
ili kad ti nešto rade
žohari ili muve,
slomljeni naslonjač u sjedištu auta,
kad nemaš benzina,
kad imaš previše benzina.
Začepljeni sudoper,
pijani gazda,
kad predsjednika nije briga za tebe,
a guverner je lud.
Kad ti je prekidač za svjetlo razvaljen,
a dušek k’o bodljikavo prase,
105 dolara za par auto dijelova,
kad ti telefonski račun raste,
a tržište rada opada,
kad pukne lanac na vodokotliću
a svjetla na autu se ugase
i prednja i unutrašnja i zadnja
i mračnije je nego u paklu,
a duplo skuplje od toga.
Rane i urasli nokti
i ljudi koji insistiraju na tome da ti budu prijatelji.
To uvijek postoji i gore od toga.
česma što curi, Isus i Božić,
buđava salama, devet dana kiše,
avokado za 50 centi
i ljubičasta pašteta.
Da radiš kao konobarica na normu
da prazniš posude u bolničkim krevetima,
ili radiš u autopraonici,
ili kao perač suđa,
da kradeš torbice nemoćnim staricama,
ostavljajući ih da vrište na trotoarima
sa slomljenom rukom u 80-oj godini.
Iznenadna
dva crvena svjetla u retrovizoru
i krv u tvojim gaćama.
Zubobolja i 979 dolara za protezu
i 300 dolara za zlatni zub,
i Kina i Rusija i Amerika
i duga kosa i kratka kosa i bez kose,
i bez brade i bez lica.
Sa svakom puknutom pertlom
na sto puknutih pertli,
jedan čovjek, jedna žena,
jedna stvar
ode u ludnicu.
Zato, pazi dobro
sljedeći put
kad se sagneš da
zavežeš cipele.
ČARLS BUKOVSKI

Шекхар Капур: Ми смо приче које причамо себи



http://www.ted.com/talks/lang/scc/shekhar_kapur_we_are_the_stories_we_tell_ourselves.html