понедељак, 13. септембар 2010.
MALI PRINC 7.
VII poglavlje
Petog dana, opet zahvaljujuci ovci, tajna zivota malog princa bila mi je rasvetljana. Zapitao me je iznenada, bez uvoda, kao o necem o cemu je dugo cutke razmisljao:
-Ako ovca jede siblje, znaci li da jede isto tako i cvece?
-Ovca jede sve na sta naide.
-Cak i cvece sa trnjem?
-Da, cak i cvece sa trnjem.
-Cemu onda sluzi trnje?
Nisam znao. Bio sam tada vrlo zauzet pokusavajuci da odvrnem neki jako zavrnut klin na mom motoru. Bio sam veoma zabrinut jer mi je kvar poceo da izgleda sasvim ozbiljan, pijaca voda koja je nestajala ulivala mi je strah od najgoreg.
-Cemu sluzi trnje?
Mali princ nije nikad odustajao od pitanja koje bi jednom postavio. Klin me je ljutio, te sam mu odgovorio prvo sto mi je palo na pamet:
-Trnje ne sluzi nicem, to je cista pakost od strane cveca!
-Ah!
Ali posle kratkog cutanja dobaci mi gotovo ozlojedjeno:
-Ne verujem ti! Cvece je slabo. Ono je bezazleno. Ono se obezbedjuje kako zna. Veruje da je strasno sa svojim trnjem...
Nisam nista odgovorio. Tog trenutka mislio sam: "Ako se ovaj klin bude i dalje opirao izbicu ga jednim udarcem cekica." Mali princ me ponovo prekide u razmisljanju:
-A da li ti mislis da cvece...
-Ne! Ne! Nista ja ne mislim! odgovorio sam prvo sto mi je palo na pamet. Ja sam zauzet ozbiljnim stvarima!
Pogleda me prenerazeno.
-Ozbiljnim stvarima!
Video me je, sa cekicem u ruci i prstima crnim od kolomaza, nagnutog nad predet koji mu je izgledao vrlo ruzan.
-Govoris kao odrasle osobe!
Malo sam se zastideo. Ali, on nemilosrdo nastavi:
-Ti sve brkas... sve si smesao!
Bio je zaista veoma ljut. Zatresao je glavom a njegova zlatna kosa leprsala je na vetru:
-Poznajem planetu na kojoj zivi neki crveni debeljko. Nikad nije pomirisao cvet. Nikad nije pogledao zvezdu. Nikad nije nikoga voleo. Nikad nista drugo nije radio, samo je racunao... I po ceo dan ponavlja kao i ti: "Ja sam ozbiljan covek! Ja sam ozbiljan covek!" i pri tom se sav nadima od ponosa. Ali to nije covek, to je pecurka.
-Sta?
-Pecurka!
Mali princ je sada bio bled od besa.
-Milionima godina cvece stvara trnje. Milionima godina ovce ipak jedu cvece. Zar nije ozbiljno ako pokusamo da shvatimo zasto se cvece toliko trudi da stvori trnje koje nicemu ne sluzi. Zar nije vazan rat izmedu ovaca i cveca? Zar to nije ozbiljnije i vaznije od racuna nekog crvenog debeljka? I ako ja poznajem jedan jedinstveni cvet, koga nema nigde sem na mojoj planeti, i koji jedna mala ovca moze da unisti u jednom trenu, prosto tako, jednog jutra, cak i ne shvatajuci sta cini, zar to nije vazno!
-Ako ovca jede siblje, znaci li da jede isto tako i cvece?
-Ovca jede sve na sta naide.
-Cak i cvece sa trnjem?
-Da, cak i cvece sa trnjem.
-Cemu onda sluzi trnje?
Nisam znao. Bio sam tada vrlo zauzet pokusavajuci da odvrnem neki jako zavrnut klin na mom motoru. Bio sam veoma zabrinut jer mi je kvar poceo da izgleda sasvim ozbiljan, pijaca voda koja je nestajala ulivala mi je strah od najgoreg.
-Cemu sluzi trnje?
Mali princ nije nikad odustajao od pitanja koje bi jednom postavio. Klin me je ljutio, te sam mu odgovorio prvo sto mi je palo na pamet:
-Trnje ne sluzi nicem, to je cista pakost od strane cveca!
-Ah!
Ali posle kratkog cutanja dobaci mi gotovo ozlojedjeno:
-Ne verujem ti! Cvece je slabo. Ono je bezazleno. Ono se obezbedjuje kako zna. Veruje da je strasno sa svojim trnjem...
Nisam nista odgovorio. Tog trenutka mislio sam: "Ako se ovaj klin bude i dalje opirao izbicu ga jednim udarcem cekica." Mali princ me ponovo prekide u razmisljanju:
-A da li ti mislis da cvece...
-Ne! Ne! Nista ja ne mislim! odgovorio sam prvo sto mi je palo na pamet. Ja sam zauzet ozbiljnim stvarima!
Pogleda me prenerazeno.
-Ozbiljnim stvarima!
Video me je, sa cekicem u ruci i prstima crnim od kolomaza, nagnutog nad predet koji mu je izgledao vrlo ruzan.
-Govoris kao odrasle osobe!
Malo sam se zastideo. Ali, on nemilosrdo nastavi:
-Ti sve brkas... sve si smesao!
Bio je zaista veoma ljut. Zatresao je glavom a njegova zlatna kosa leprsala je na vetru:
-Poznajem planetu na kojoj zivi neki crveni debeljko. Nikad nije pomirisao cvet. Nikad nije pogledao zvezdu. Nikad nije nikoga voleo. Nikad nista drugo nije radio, samo je racunao... I po ceo dan ponavlja kao i ti: "Ja sam ozbiljan covek! Ja sam ozbiljan covek!" i pri tom se sav nadima od ponosa. Ali to nije covek, to je pecurka.
-Sta?
-Pecurka!
Mali princ je sada bio bled od besa.
-Milionima godina cvece stvara trnje. Milionima godina ovce ipak jedu cvece. Zar nije ozbiljno ako pokusamo da shvatimo zasto se cvece toliko trudi da stvori trnje koje nicemu ne sluzi. Zar nije vazan rat izmedu ovaca i cveca? Zar to nije ozbiljnije i vaznije od racuna nekog crvenog debeljka? I ako ja poznajem jedan jedinstveni cvet, koga nema nigde sem na mojoj planeti, i koji jedna mala ovca moze da unisti u jednom trenu, prosto tako, jednog jutra, cak i ne shvatajuci sta cini, zar to nije vazno!
On pocrvene, zatim nastavi:
-Ako neko voli jedan cvet koji postoji samo na jednoj medju milionima zvezda, to je dovoljno da bude srecan kada ih posmatra. On kaze sebi: "Moj cvet je negde tamo..." Ali ako ovca pojede cvet, to je za njega kao da su se odjednom sve zvezde ugasile. I zar to nije vazno!
Nije mogao vise nista da kaze. Iznenada je zajecao. Noc se spustila. Bacio sam alat. Nije mi vise bilo stalo do mog cekica, do klina, do zedji i smrti. Na jednoj zvezdi, na jednoj planeti, na mojoj, na Zemlji, postojao je jedan mali princ koga je trebalo utesiti. Uzeo sam ga u narucje. Ljuskao sam ga. Govorio sam mu: "Cvet koji volis nije u opasnosti... Nacrtacu tvojoj ovci brnjicu... Nacrtacu tvome cvetu oklop... Ja..." Nisam vise znao sta da kazem. Osecao sam se veoma nesrpetan. Nisam znao kako da mu pridjem, kako da mu se priblizim. Tajanstvena je zemlja suza.
Antoan de Sent Egziperi
RAZLOZI ZAŠTO NE TREBA ODUSTATI
Iako je put do uspjeha popločan često brojnim promašajima nikad ne trebamo odustajati od svojih snova. Ako ne vjerujete pročitajte koliko je velikih ličnosti iz istorije bilo pred ogromnim iskušenjima – ali niko od njih nije odustao.
Elvis Prisli
Nakon svog prvog nastupa Elvis je dobio komentar Džima Denija: “Ovakvo pjevanje neće te nigdje odvesti. Najbolje bi bilo da nastaviš voziti kamion.
Albert Ajnštajn
Ajnštajnovi roditelji su bili ubijeđeni da je njihov sin mentalno zaostao jer je progovorio tek u četvrtoj godini. U prilog tome govori i opis njegovog učitelja: Albert je trom, mentalno spor, nedruštven i stalno odsutan u svojim maštarijama. Iz škole je izbačen, a nije prošao na prijemnom za fakultet zbog loše ocjene iz – matematike! Srećom to ga nije pokolebalo pa je svijet bogatiji za genijalnog nobelovca i tvorca teorije relativiteta.
Liv Ulman
Kad se pojavila na audiciji za glumicu u Norveškoj odbili su je s obrazloženjem da je potpuno netalentovana. Ni ona nije odustala. Kasnije je ostvarila dvije nominacije za prestižnu filmsku nagradu Oskar i osvojila ga.
Kad se pojavila na audiciji za glumicu u Norveškoj odbili su je s obrazloženjem da je potpuno netalentovana. Ni ona nije odustala. Kasnije je ostvarila dvije nominacije za prestižnu filmsku nagradu Oskar i osvojila ga.
Grejem Bel
Tehnološki napredak čije blagodeti tako obilato koristimo omogućili su briljantni umovi kao što je bio Bel. On je 1853. godine izmislio telefon zbog čega je proglašen ludakom. Veći dio opšte, pa i naučne javnosti, smatrao je da je takav izum nemoguće iskoristiti i da je na koncu potpuno nepotreban. Zamislite život bez mobilnog danas?
Čarli Čaplin
Vjerovatno najveći komičar svih vremena nije se bez trnja popeo do zvijezda. Njegove početne projekte su redom odbacivali filmski producenti jer su smatrali da njegova pantomima nema nikakvog smisla. Koliko su pogriješili govore filmovi kao što su Veliki diktator, Zlatna groznica i drugi.
Majkl Džordan
Najbolji košarkaš svih vremena, osvajač svega što se moglo osvojiti, nedostižni rekorder u NBA ligi smatran je nedovoljno talentovanim. Zato ga čak nisu primili da igra u školskom klubu.
Volt Dizni
Paja Patak, Miki Maus, Šilja i drugi likovi kultnih crtanih filmova nastali su iz pera Volta Diznija. Iako su na njima odrastale generacije malo je poznato da je Diznijev put do uspjeha bio satkan od bezbrojnih odbijanja i tvrdnji da mu nedostaju mašta i ideje. Nekoliko je puta potpuno bankrotirao, ali se svaki put vraćao i uspio.
Gistav Ajfel
Ajfelov toranj, najpoznatiji simbol Pariza i Francuske djelo je arhitekta koji je naišao na odijum nerazumijevanja kada je predstavio svoj projekat naučnoj zajednici. Protiv njega se diglo čak 300 naučnika koji su tvrdili da je projekat tornja protivan nacionalnom ukusu i slavnoj istoriji Francuske.
5 SAVJETA ZA SREĆU
Definisanju pojma sreća može se prići na više načina. Ovaj put smo izabrali definiciju Tel Ben Šahara, profesora sa Univerziteta Harvard na kursu pozitivne psihologije koji smatra da je sreća cjelokupno iskustvo zadovoljstva i smislenosti. Srećna osoba istovremeno uživa u pozitivnim emocijama i smislenosti svog života. Ključ za srećan život prema Ben Šaharu je uravnoteženost između duhovnih i tjelesnih zadovoljstava.
Pritom ne možemo očekivati da svaki dan budemo srećni jer to prosto nije u ljudskoj prirodi. Na putu ka tom idealu uvijek će nam se ispriječiti neizbježne emocije. Doduše, kako profesor Ben Šahar kaže, postoje i ljudi koji su stalno srećni i oni se obično zovu – psihopate.
Cilj našeg postojanja je da ukupno posmatrano u životu doživimo više lijepih dana, da više uživamo u smislenim aktivnostima nego da smo razočarani ili tužni. To je moguće ukoliko kao konačni cilj svog postojanja postavimo upravo – sreću. Da ne dužimo, evo nekoliko zanimljivih savjeta šta treba da uradite.
1. Dozvolite sebi ljudske slabosti
Budite svjesni činjenice da ste na koncu ipak samo čovjek. Tek kad prihvatimo emocije kao što su tuga, bijes, ljutnja, strah itd., kao sasvim prirodne pojave, dobijamo šansu da ih prebrodimo. Ukoliko odbacujemo emocije bez obzira da li su pozitivne ili negativne, to će nas dovesti do frustracija i osjećaj nesreće.
2. Postavite sebi ciljeve
Istraživanja su pokazala da ostvarivanje vaših ciljeva koji su istovremeno koherentni sa vašim životnim vrijednostima može znatno povećati osjećaj sreće. Zanimljiv je podatak da ostvarivanje (ili neuspjeh) ciljeva nema posebno važnu ulogu. Svrha postavljanja ciljeva je da smo stalno fokusirani na nešto zbog čega maksimalno koristimo svaki trenutak koji nam stoji na raspolaganju.
3. Tragajte za izazovima
Čarobna formula za povećanje osjećaja sreće je da vaš cilj ne bude ni dosadan ni nedostižan. Opet ravnoteža. Trebate tragati za izazovima koji odgovaraju vašim mogućnostima ili ih donekle prevazilaze.
4. Pojednostavite svoj život
Neka istraživanja su pokazala da kvalitetno provedeno vrijeme znatno više utiče na sreću od materijalnog bogatstva. Pod kvalitetno provedenim vremenom podrazumijeva se ‘osjećaj da osoba ima dovoljno vremena da uživa u smislenim aktivnostima, da se posveti samo-refleksiji i odmoru.’ Drugim riječima, umjesto pretrpavanja silnim obavezama koje morate uraditi, reorganizujte svoj dan tako da prioritet date onome što želite raditi. Sreća je stvar vašeg životnog stava, a ne materijalnog bogatstva.
5. Fokusirajte se na sreću
Uložite ponekad napor u traženju sreće, odnosno traganju za iskustvima koja će vam pomoći da se osjećate srećno i da naučite da trebate biti zahvalni za život koji imate. Kad padnete, nastavite dalje i fokusirajte se na pozitivne stvari. Kad doživite lijepe (ili ružne) stvari koje vas čine srećnijim nemojte ih tek tako pustiti iz sebe nego promislite malo o njima. Istraživanja ukazuju da promišljanje u čemu ste najviše uživali može značajno povećati vaš osjećaj dobrobiti.
Budite svjesni činjenice da ste na koncu ipak samo čovjek. Tek kad prihvatimo emocije kao što su tuga, bijes, ljutnja, strah itd., kao sasvim prirodne pojave, dobijamo šansu da ih prebrodimo. Ukoliko odbacujemo emocije bez obzira da li su pozitivne ili negativne, to će nas dovesti do frustracija i osjećaj nesreće.
2. Postavite sebi ciljeve
Istraživanja su pokazala da ostvarivanje vaših ciljeva koji su istovremeno koherentni sa vašim životnim vrijednostima može znatno povećati osjećaj sreće. Zanimljiv je podatak da ostvarivanje (ili neuspjeh) ciljeva nema posebno važnu ulogu. Svrha postavljanja ciljeva je da smo stalno fokusirani na nešto zbog čega maksimalno koristimo svaki trenutak koji nam stoji na raspolaganju.
3. Tragajte za izazovima
Čarobna formula za povećanje osjećaja sreće je da vaš cilj ne bude ni dosadan ni nedostižan. Opet ravnoteža. Trebate tragati za izazovima koji odgovaraju vašim mogućnostima ili ih donekle prevazilaze.
4. Pojednostavite svoj život
Neka istraživanja su pokazala da kvalitetno provedeno vrijeme znatno više utiče na sreću od materijalnog bogatstva. Pod kvalitetno provedenim vremenom podrazumijeva se ‘osjećaj da osoba ima dovoljno vremena da uživa u smislenim aktivnostima, da se posveti samo-refleksiji i odmoru.’ Drugim riječima, umjesto pretrpavanja silnim obavezama koje morate uraditi, reorganizujte svoj dan tako da prioritet date onome što želite raditi. Sreća je stvar vašeg životnog stava, a ne materijalnog bogatstva.
5. Fokusirajte se na sreću
Uložite ponekad napor u traženju sreće, odnosno traganju za iskustvima koja će vam pomoći da se osjećate srećno i da naučite da trebate biti zahvalni za život koji imate. Kad padnete, nastavite dalje i fokusirajte se na pozitivne stvari. Kad doživite lijepe (ili ružne) stvari koje vas čine srećnijim nemojte ih tek tako pustiti iz sebe nego promislite malo o njima. Istraživanja ukazuju da promišljanje u čemu ste najviše uživali može značajno povećati vaš osjećaj dobrobiti.
SNAGA VOLJE
Malu seosku školu grijala je starinska, trbušasta željezna peć na ugalj. Jednog su dječaka zadužili da rano svakog jutra dođe u školu naložiti vatru kako bi se učionica zagrijala prije dolaska učitelja i ostalih učenika.
Jednoga su jutra našli školu u plamenu. Onesviještenog su dječaka izvukli iz vatre više mrtvog nego živog. Na donjem dijelu tijela imao je teške opekotine pa su ga odvezli u obližnju bolnicu.
Napola pri svijesti ležeći na postelji, dječak je jedva mogao čuti šta su govorili doktor i njegova majka. Doktor je majci rekao da će joj sin sigurno umrijeti što je zapravo najbolje za njega jer je u vatri gotovo potpuno nestao donji dio njegovog tijela.
Jednoga su jutra našli školu u plamenu. Onesviještenog su dječaka izvukli iz vatre više mrtvog nego živog. Na donjem dijelu tijela imao je teške opekotine pa su ga odvezli u obližnju bolnicu.
Napola pri svijesti ležeći na postelji, dječak je jedva mogao čuti šta su govorili doktor i njegova majka. Doktor je majci rekao da će joj sin sigurno umrijeti što je zapravo najbolje za njega jer je u vatri gotovo potpuno nestao donji dio njegovog tijela.
No, hrabri dječak nije želio umrijeti. Odlučio je da preživi.
I zaista, na zaprepaštenje doktora, preživio je. Kad je prošla smrtna opasnost, ponovo je čuo razgovor majke i doktora. Majci je rečeno da bi možda bilo bolje da je dječak umro, jer kako mu je vatra gotovo sasvim uništila mišićno tkivo na donjem dijelu tijela, biće osuđen na život bogalja, koji se više nikada neće moći služiti nogama.
I zaista, na zaprepaštenje doktora, preživio je. Kad je prošla smrtna opasnost, ponovo je čuo razgovor majke i doktora. Majci je rečeno da bi možda bilo bolje da je dječak umro, jer kako mu je vatra gotovo sasvim uništila mišićno tkivo na donjem dijelu tijela, biće osuđen na život bogalja, koji se više nikada neće moći služiti nogama.
Opet je hrabri dječak odlučio. On neće biti bogalj.
On će prohodati. No, na nesreću, od struka naniže nije ništa osjećao. Njegove su tanke nožice samo beživotno visile.
Konačno je otpušten iz bolnice. Majka mu je svakog dana masirala noge, ali on ih uopšte nije osjećao niti je mogao njima upravljati. Ipak, njegova odlučnost da prohoda nije slabila.
Kad nije ležao, bio je u invalidskim kolicima.
Jednog sunčanog dana majka ga je odvezla u vrt na svjež vazduh. Ovaj put, umjesto da kao i obično samo sjedi, bacio se iz kolica. Počeo je puzati po travi, vukući noge za sobom.
Kad nije ležao, bio je u invalidskim kolicima.
Jednog sunčanog dana majka ga je odvezla u vrt na svjež vazduh. Ovaj put, umjesto da kao i obično samo sjedi, bacio se iz kolica. Počeo je puzati po travi, vukući noge za sobom.
Uspio se dovući do bijele ograde koja je uokvirivala imanje. Uz velike napore uspio se uspraviti uz ogradu. Malo-pomalo počeo se vući duž ograde, odlučan da prohoda. Otada je to činio svaki dan, pa se vremenom uz ivicu ograde napravila staza. Najviše od svega želio je u svojim nogama probuditi život.
Konačno je zahvaljujući redovnoj masaži, snažnoj volji i upornosti uspio najprije stati na noge, a potom oprezno hodati, a onda i trčati.
Počeo je hodati u školu, potom trčati u školu, trčati iz čistog zadovoljstva. Poslije se na fakultetu uspio pridružiti atletskom timu.
A onda je taj mladić, koji nije trebao preživjeti, koji nikada nije trebao prohodati, koji se nije smio nadati da će ikad trčati, od koga su i doktori digli ruke – taj je isti hrabri mladić, dr. Glenn Cunningham, u Madison Square Gardenu oborio svjetski rekord u trci na 1500 metara.
Пријавите се на:
Постови (Atom)
