Странице

среда, 3. новембар 2010.

RAT


Ne postoji takvo nešto kao što je neizbježan rat. Ako do rata dođe, to je zato što je zatajila ljudska mudrost. Endrju Bonar Lou
Prije čovjeka je bila šuma, iza čovjeka ostaće pustinja. Grafit francuskih studenata 1968.
Ako hoćete da budete braća, odbacite vaše oružje. Papa Ivan Pavle II
Ne znam kojim će se oružjem voditi 3. svjetski rat, znam samo da će se 4. voditi kamenjem i toljagama. Ajnštajn
Rat neće nestati prije nego što nestanu misli o ratu. Bjornstjerne Bjornson
Nema dobrih i loših ratova. Jedina loša stvar u vezi s ratom je poraz. Svi ratovi vođeni su iz takozvanih dobrih razloga obiju strana. Ali samo je razlog pobjednika postajao istorijski plemenit razlog. Ne postavlja se pitanje ko je u pravu a ko ne, već ko ima bolje generale i bolju vojsku. Čarls Bukovski
Vojnici: ljudi koji svojim životima plaćaju otvorene račune političara. Ron Kricfeld
Samo su mrtvi vidjeli kraj rata. Platon
Svako je pacifista između dva rata. To je kao biti vegetarijanac između dva obroka. Kolman Mekkarti
Pioniri bezratnog doba su oni koji su odbili da idu u vojsku. Ajnštajn
Nikad nemoj misliti da rat nije zločin, ma koliko on bio nužan i ma koliko on bio opravdan. Ernest Hemingvej
U ratu nema vojnika koji nije ranjen. Hoze Naroski
Rat nije avantura. To je bolest. Nešto kao tifus. Antoan de Sent Egziperi

Bruce H. Lipton - BIOLOGIJA VJEROVANJA 26.


Poglavlje
6

RAST I ZAŠTITA

Evolucija nas je opremila brojnim mehanizmima za preživljavanje.
Oni se ugrubo mogu podijeliti u dvije funkcionalne kategorije:
rast i zaštitu. Mehanizmi rasta i zaštite osnovna su ponašanja potrebna
da neki organizam preživi. Siguran sam da znate kako je važno zaštititi
se. Međutim, možda ne shvaćate da je i rast od jednako presudne
važnosti za vaš opstanak - čak i ako ste odrasla osoba koja je dosegla
svoju punu visinu. Svakog dana u vašem tijelu odumru milijarde stanica i
potrebno ih je zamijeniti. Na primjer, svakih sedamdeset i dva sata
promijeni se cjelokupna stanična stjenka vaših crijeva. Kako bi održavalo
tu stalnu smjenu stanica, vaše tijelo svakog dana mora utrošiti značajnu
količinu energije.
Kada sam klonirao ljudske endotelijalne stanice, one su uzmicale pred 
otrovnim tvarima koje bih unio u posudu s kulturom stanica, baš kao što 
bi ljudi uzmaknuli pred vukovima ili razbojnicima u mračnoj uličici. 
Također, primicale su se hranjivim tvarima, baš kao što se ljudi primiču 
doručku, ručku, večeri i ljubavi. Ta suprotna kretanja definiraju dva temeljna 
stanična odgovora na podražaje iz okoliša. Gravitiranje prema životno 
podržavajućem signalu, kao što su hranjive tvari, karakterizira reakciju rasta;
odmicanje od signala koji ugrožavaju, kao što su otrovne tvari,
karakterizira reakciju zaštite.
Moje istraživanje na Stanfordu pokazalo je da su ta ponašanja
rasta/zaštite ključna i za opstanak višestaničnih organizama
kao što su ljudi. Međutim, postoji jedna »kvaka« kod tih suprotnih
mehanizama za preživljavanje što su evoluirali milijardama
godina. Ispostavlja se da mehanizmi koji podržavaju rast i
zaštitu istodobno ne mogu optimalno djelovati. Drugim riječima,
stanice se ne mogu istodobno kretati unaprijed i unatrag. Stanice
ljudskih krvnih žila koje sam proučavao na Stanfordu pokazivale
su jednu mikroskopsku anatomiju kod hranidbene reakcije i
potpuno drukčiju mikroskopsku anatomiju kod zaštitne reakcije.
Ono što nisu mogle je pokazivati obje te konfiguracije istodobno.
[Lipton, et al., 1991.]
U reakciji sličnoj onoj koju su pokazivale stanice, ljudi kada
se prebace u zaštitni način neizbježno ograničavaju svoje mehanizme
rasta. Ukoliko bježite od medvjeda, nije dobra zamisao
trošiti energiju na rast. Kako biste preživjeli - odnosno pobjegli
medvjedu - skupite svu svoju energiju za odgovor »borba ili bijeg«.
Preraspodjela energetskih zaliha da bi se zaštitni odgovor
opskrbio energijom neizbježno rezultira prekidom rasta. Pored
preusmjeravanja energije da bi se podržala tkiva i organi potrebni
za zaštitni odgovor, postoji još jedan razlog zašto se rast
zaustavlja. Procesi rasta zahtijevaju otvorenu razmjenu između
organizma i njegova okoliša. Na primjer, unosi se hrana, a otpadni
proizvodi izlučuju. Međutim, zaštita zahtijeva zatvaranje organizma
kako bi se organizam obranio od percipirane prijetnje.
Zaustavljanje procesa rasta je iscrpljujuće i zato što rast nije
proces koji samo troši energiju, nego je potreban i za proizvodnju
energije. Stoga trajni zaštitni odgovor zaustavlja proizvodnju zivotno-
podržavajuće energije. Što duže ostanete u stanju zaštite, to više 
ugrožavate svoj rast. Zapravo, možete tako potpuno ugasiti sve procese 
rasta da fraza »biti nasmrt preplašen« može postati živa istina.
Hvala Bogu, većina nas ne dosegne točku »nasmrt preplašen«.
Za razliku od pojedinačnih stanica, kod višestaničnih organizama
reakcija rast/zaštita nije situacija ili - ili - ne mora svih
naših pedeset trilijuna stanica istodobno biti u režimu rasta ili
zaštite. Udio stanica uključenih u zaštitnu reakciju ovisi o težini
uočene prijetnje. Dok ste pod stresom od tih prijetnji vi možete
preživjeti, međutim kronična inhibicija mehanizama rasta opasno
će kompromitirati vašu vitalnost. Također, važno je zamijetiti
da se nije dovoljno samo riješiti stvari u životu koje prouzrokuju
stres da biste iskusili potpunu vitalnost. Unutar kontinuuma rast-zaštita,
eliminiranje stvari koje uzrokuju stres samo vas smješta u neutralni dio
tog spektra. Da bismo istinski rasli moramo ne samo iskorijeniti stvari
koje uzrokuju stres, nego i aktivno nastojati ispuniti svoje živote radošću
i ljubavlju koje stimuliraju procese rasta.

Bes


Bes predstavlja veoma intenzivno, neprijatno i disfunkcionalno (štetno, nezdravo) osećanje. Povod za bes obično predstavljaju frustracije želja i ciljeva osobe, kršenje i prekoračenje ličnih pravila i situacije koje se procenjuju kao pretnja samopoštovanju. Nepovoljni događaji koji rezultiraju frustracijom ne dovode sami po sebi do besa (ne reaguju svi ljudi besom u takvim situacijama). U bes nas uvodi naš način mišljenja o tim događajima. Osoba koja je sklona čestim reakcijama besa razmišlja iracionalno. U osnovi besa je uvek neki apsolutistički zahtev prema drugom ili sebi (na primer: ti se moraš ponašati ljubazno i fino prema meni inače si đubre od čoveka).
Osobe koje su besne precenjuju stepen u kojem druga osoba čini nešto namerno, sklone su da vide maliciozne sadržaje u motivima drugih, sebe sagledavaju kao apsolutno ispravne a druge kao apsolutno neispravne, nisu u stanju da vide tačku gledišta druge osobe itd. Iz besa često proizilaze i tendencije da se drugi napadnu fizički ili verbalno, pasivno agresivno, da se napad pomeri na neko drugo biće ili objekat (obično na ono biće koje nije u stanju da se odbrani), da se agresivno povuče itd.

Zašto je bes nezdravo osećanje?


Osobe koje su hronično besne mogu imati povišen krvni pritisak što može biti osnova za konorarna oboljenja.
Pošto je bes veoma intenzivno osećanje, ljudi koji su besni osećaju se veoma neprijatno, tokom i nakon afektivnog pražnjenja.
Bes i agresivno ponašanje ne vodi uspešnom rešavanju interpersonalnih konflikata jer sprečava konstruktivni dijalog među suprotstavljenim stranama.
Osoba koja je besna i ima agresivne impulse povređuje druge ljude i kasnije kada se smiri, može osećati krivicu, stid i imati osećaj manje vrednosti ako takvo ponašanje nije u skladu sa njegovim/njenim usvojenim sistemom moralnih vrednosti.
Bes i agresivni ispadi skoro nikada dugoročno ne dovode do rešavanja problema, postizanja postavljenih ciljeva i otklanja prepreka koji stoje na putu ostvarenja tih ciljeva.
Ljudi ponekad reaguju besom kada se osećaju bespomoćno i uplašeno povodom neprijatnih situacija i životnih okolnosti. U takvim slučajevima bes može predstavljati način na koji se osoba brani od suočavanja sa mnogo bolnijim osećanjima (kao što su: tuga, bol, strah, bespomoćnost, depresivnost, očaj)...

Vladimir Mišić dipl. psiholog
http://www.vaspsiholog.com/?p=47

Find Your Great Work

USPJEH JE NAJBOLJA OSVETA


Nikada se ne hrvajte sa svinjom jer ćete oboje završiti prljavi, ali svinja će u tome uživati. Čarls Munger
Zavist je želja za uništavanjem vrijednosti koje su stvorile ili stekle druge osobe. Ona se javlja jer vrijednosti drugih ljudi otkrivaju greške i nesposobnost zavidne osobe. To pak uništava njezino samopoštovanje. Zavidna osoba želi uništiti tuđe vrijednosti, ali zapravo uništava svoj život. Ljudi koji razviju zavist čine to na svoju štetu jer time na kraju sami sebi nanose zlo i donose nesreću.
Glavni uzroci zavisti su neiskrenost prema samom sebi i lijenost. Iz straha i zlobnosti, zavidnici moraju napadati vrijednosti stečene od strane drugih osoba. Tuđe materijalne i nematerijalne vrijednosti čine zavidnu osobu svjesnom vlastite neuspješnosti. One otkrivaju šta zavidnoj osobi nedostaje i čine je svjesnom njene vlastite nesposobnosti da živi srećan život. Kao rezultat toga, zavidna osoba mrzi uspješne osobe iako zapravo želi biti poput njih.
Svaki čovjek, ma kako dobrim bio, tokom života sakupi određenu količinu neprijatelja. Toga se ne treba stidjeti. Iako će mnogi teško prihvatiti savjet da oproste svojim neprijateljima, najbolje je rješenje jednostavno zaboraviti na njih. Pravu osvetu možete ostvariti jedino ne dopustivši svojim neprijateljima da budu uzrokom vašeg samouništenja. Želite li znati koja je najbolja osveta? Vaš uspjeh na svim životnim poljima najbolja je osveta onima koji vam ne žele dobro.