Странице

уторак, 21. септембар 2010.

ČEZNEM


Čeznem da se uselim u tebe, da ti postanem način i jedini mogući odraz onog najskrivenijeg u tebi. Da ti obojim svijet bojama ljubavi, i da prepoznaš moj lik u svemu što vidiš.
Čeznem da ti kažem sve riječi koje sam godinama skupljala i čuvala, koje su postale dio mene i koje su jedini način da ti poklonim dušu.
I ljubav. Ljubav koja se svakim pogledom iznova rađa i ne umire. Ljubav, čija se veličina ne može otkriti, kao ni veličina svemira. Ljubav, koja se riječima ne može iskazati.
Ali ipak čeznem da ti kažem sve riječi, iako mi je teško da se usudim da izrazim i ograničim tu neobjašnjivu veličinu na par možda besmislenih riječi.
Čeznem da tražeći sebe pronađemo jedno drugo. Da jedno u drugom otkrijemo ostvarenje naših želja. Da ispunjeni jedno drugim savladavamo prepreke na putu u neki novi svijet koji će dobiti ime naše ljubavi.
Čeznem… da i bez riječi shvatiš sve što želim da ti kažem.
Danica Radović

MEDITACIJE LJUBAVI 4.

Šta treba učiniti da bi se dostigla sreća? Ništa - ne­ma ničega što bi vi ili bilo ko drugi mogli da učinite. Za­što? Iz jednostavnog razloga što ste danas u suštini već srećni. Kako se može osvajati nešto što već imate? Ako je tako, zašto vam nikada ne polazi za rukom da uživate u toj sreći koja je već vaša? Zato što vaš duh stvara teskobe na svakom koraku. Izbacite ove teskobe iz svoga duha i sreća koja je oduvek bila u vama smesta će procvasti.
Kako da se oslobodite nesreće? Pokušajte da otkrije­te i do kraja analizirate razloge te nesreće - ona će tada iščeznuti.
Na ovoj tački, ako produbite svoje istraživanje, videćete da postoji samo jedna stvar koja proizvodi teskobu, a zove se „kačenje". Šta znači „kačenje"? To je emoci­onalno stanje izazvano ubeđenjem kako bez određene osobe ili stvari ne možete biti srećni. U tom emocionalnom stanju vidljiva su dva elementa, pozitivan i negati­van. Pozitivni je sačinjen od onog bljeska naslade i opi­jenosti, onog ushićenja koje doživljavate kada vam pođe za rukom da dosegnete objekat za koji ste se zakačili. Negativni element sazdan je od osećanja ugroženosti i napetosti koje uvek prati kačenje za nešto. Zamislite ne­kog zatočenika u koncentracionom logoru koji konačno dobija svoj komad hleba: jednom rukom prinosi hleb ustima, dok ga drugom štiti od ostalih logoraša koji sto­je oko njega, spremni da mu ga oduzmu pri prvom zna­ku njegove nepažnje. Ovo je prava slika osobe koja je žr­tva kačenja.
Suštinska priroda kačenja čini vas ranjivim na emo­cionalnu uznemirenost i ono je uvek tu, da razori vaš unutrašnji mir. Kako se onda može pomisliti da bi neko ko je tako opsednut mogao da uđe u okean sreće koji se zove Carstvo Božije? To je baš kao kad bi kamila prošla kroz ušice jedne igle!
Tragedija kačenja je u tome što ono proizvodi nesre­ću ako se ne dosegne željeni objekat. Međutim, čak i ka­da se taj objekat dosegne, to vam ne daje željenu sreću, već samo kratkotrajnu opijenost, za kojom odmah sledi umor, a zatim strepnja da ne izgubite objekat za koji ste zakačeni.
Reći ćete: „Zar ne mogu nijednu vezu da sačuvam?" Kako da ne - možete ih sačuvati koliko god vam drago. Ali za svaku ćete platiti određenu cenu nesreće. Takva je priroda kačenja, jer čak i kada biste u jednom danu uspeli da zadovoljite sve za šta ste vezani, a ostane vam jedna jedina stvar nezadovoljena, to bi bilo dovoljno da vam stvori teskobu u duši i učini vas nesrećnim. Nikada se ne može dobiti bitka protivu veza. Zar postoji voda bez vlage? Tako ne postoji kačenje bez nesreće. Još nije rođen taj koji bi otkrio formulu kako da se sačuvaju objekti kačenja bez borbi, strepnji, briga i, pre ili posle, neuspeha.
Samo je jedan put da čovek prevaziđe zavisnost od veza - odbacivanje. Nasuprot ustaljenom mišljenju, to uopšte nije teško. Sve što treba da učinite je da ozbiljno sagledate i shvatite istine koje ću vam nabrojati.
Prva istina: vi se slepo držite lažnog ubedenja da bez određene osobe ili stvari ne možete biti srećni. Ana­lizirajte sve svoje veze, jednu po jednu, i uvidećete lažnost takvog ubeđenja. Možda se pojavi otpor u vama, ali u trenutku kada zaista shvatite ovu istinu, desiće se neposredna promena na planu emocija. U tom trenutku vaše kačenje i zavisnost izgubiće svaku snagu i vlast nad vama.
Druga istina: ako naučite da uživate u stvarima tako što nećete dozvoliti sebi da im robujete, odbivši da verujete u lažno ubeđenje kako bez njih ne možete biti srećni, poštedećete sebe svih borbi i napora da ih zaštitite i saču­vate. Da li vam se uopšte desilo da sačuvate sve objekte za koje ste bili vezani, a da pri tom niste bili primorani da se odreknete bar jednog od njih? Međutim, ako se oslobo­dite veza i gledate na njih bez posesivnosti, znatno više uživate u njima, jer tada niste u sukobu sa samim sobom, spokojni ste i neugroženi.
Treća i poslednja istina: ako naučite da uživate u mirisima hiljadu cvetova, neće vam se više desiti da se kačite i vezujete samo za jedan od njih, ili da patite ka­da vam ne uspe da uberete taj jedan jedini cvet koji vam nedostaje. Ako nalazite zadovoljstvo u hiljadu različitih stvari, nedostatak jedne od njih proći će neopaženo i ne­će ugroziti vašu sreću. Ali baš vas kačenje i zavisnost od određenih stvari sprečavaju da razvijete širi i raznovr­sniji ukus prema svemu što vas okružuje.
U svetlosti ovih triju istina nema takvog kačenja ko­je bi se održalo. Ali ta svetlost mora neprekidno da zra­či da bi bila efikasna. Kačenja i vezanost bujaju samo u mraku iluzija.

Antoni De Melo

Martin Selidžmen o pozitivnoj psihologiji



http://www.ted.com/talks/lang/scc/martin_seligman_on_the_state_of_psychology.html

DVA PRIJATELJA


Ovo je priča o dva prijatelja koji su se igrom slučaja našli u pustinji. Hodajući tako ko zna već koliko časova počeli su da se svađaju. Nakon duge i mučne rasprave, jedan je udario drugoga. Udareni se osjetio jako povrijeđeno, ali je bez riječi napisao ovo na pijesku:
“Danas sam dobio udarac od mog najboljeg prijatelja.”
Produžili su tako sve dok nisu konačno stigli do jedne oaze.
Odlučili su da se okupaju odmah.
Onaj što je dobio udarac zamalo što se nije udavio kupajući se, ali život
mu je spasio onaj drugi. Kad je došao sebi, taj što se zamalo nije udavio,
urezao je u jednom kamenu ovu rečenicu:
“Danas mi je najbolji drug spasio život!
Drugar koji je udario svog najboljeg prijatelja pitao ga je:
“Kad sam te udario ti si napisao na pijesku, a sad graviraš u kamen, zašto?”
Drugar mu je odgovorio:
“Kad neko napravi nešto loše, to treba da zapišemo na pijesku da bi vjetrovi
izbrisali, ali kad neko uradi nešto dobro, to treba da izgraviramo na kamenu
da ništa ne može da ga izbriše!”
Nauči se da zapisuješ rane na pijesku, a sreću ugraviraj u kamen.

MARFIJEV ZAKON


Ako imaš čekić sve ti liči na ekser.

Ne možeš nadgovoriti čovjeka koji zna o čemu priča.

Mudrost se sastoji u tome da znaš kada treba izbjeći perfekciju.

Ako znaš da razlikuješ dobar savjet od lošeg savjeta, onda ti savjet i ne treba.

Učiniš li nekome uslugu, to će postati tvoj posao.

Vjeruj svakome, ali presjeci karte.

Obuci pravi kostim i uloga se sama igra.

Pamćenje služi samo onome ko je zapamtio.

Više štete napraviš pokušavajući da uhvatiš lomljivu stvar koja pada nego da je pustiš da padne.

Ako nema veze, nema veze.

Ne vjeruj u čuda, računaj na njih.

Nikad nije kasno da se stigne kasno.

Ako se zaglavi-primijeni silu. Ako se slomi, ionako ga je trebalo zamijeniti.

Ako ih ne možeš ubijediti-zbuni ih.

Nije teško dovesti konja na pojilo, ali ga naučiti da pliva leđno, e to je već nešto.

Svi zakoni su imitacije stvarnosti.

Bolje je doživjeti užasan kraj, nego trpiti užase bez kraja.

ŠEKSPIR JE GOVORIO




«Ne daj misli jezika,
ni djela kakvoj misli nezgodnoj.
Druževan budi, al’ nikada prost;
kad prijatelja imaš oprobana,
čeličnom alkom za srce ga veži:
al’ stiskom ruke ne žulji svoj dlan
sa svakim novim žutokljunim drugom.
Kloni se kavge; al’ dođe li baš,
držanjem uli protivniku strah.
Svima sluh pokloni, rijetkima svoj glas.
Primi sud od svakog, a za se čuvaj svoj.
Kol’ko kesa daje, bogato se nosi,
al’ ne k’o kicoš – lijepo, ne šareno,
jer odijelo često odaje čovjeka.
Nit’ budi dužnik, niti povjerilac;
dug često gubi i sebe i druga,
a zajam tupi oštricu štedljivosti.
Al’ prvo: budi vjeran sebi sam,
i onda će doći, k’o za danom noć,
da nećeš biti krivac nikome.»

Šekspir (Hamlet)

MALI PRINC 15.

XV poglavlje

Sesta planeta bila je deset puta prostranija. Na njoj je stanovao neki stari Gospodin, koji je pisao ogromne knjige.



-Gle! Evo jednog istrazivaca! uzviknu on kad spazi malog princa.
Mali princ sede na sto malo zaduvan. Toliko je vec putovao!
-Odakle dolazis? upita ga stari Gospodin.
-Kakva je to debela knjiga? upita mali princ. Sta vi radite ovde?
-Ja sam geograf, rece stari Gospodin.
-Sta je to geograf?
-To je naucnik koji zna gde se nalaze mora, reke, gradovi, planine i pustinje.
-To je vrlo zanimljivo, rece mali princ. Najzad jedno pravo zanimanje! I on baci pogled oko sebe po geografskoj planeti. Jos nikada nije video tako velicanstvenu planetu.
-Vasa planeta je vrlo lepa. Ima li na njoj okeana?
-To ne mogu da znam, rece geograf.
-Ah! (Mali princ je bio razocaran.) A planina?
-Ne mogu ni to da znam, rece geograf.
-A gradova, reka i pustinja?
-Ni to ne mogu da znam, rece geograf.
-Ali vi ste geograf!
-Tacno rece geograf, ali ja nisam istrazivac. Nedostaju mi istrazivaci. Nece valjda geograf ici da broji gradove, reke, planine, mora, okeane i pustinje. Geograf je suvise vazna licnost da bi tumarao. On ne napusta svoju radnu sobu. On u njoj prima istrazivace. Ispituje ih i belezi njihove uspomene. I ako mu uspomene jednog od njih izgedaju zanimljve, geograf se raspituje o moralnoj vrednosti istrazivaca.
-A zasto?
-Zato sto bi istrazivac koji laze izazvao velike nesrece u geografskim knjigama. A isto tako i istrazivac koji mnogo pije.
-A zasto?
-Zato sto pijanice sve vide dvostruko. I tako bi geograf zabelezio dve planine tamo gde postoji jedna.
-Poznajem nekog, rece mali princ, ko bi bio rdjav istrazivac.
-Mozda. Dakle, kada moralna vrednost istrazivaca izgleda dobra, onda se ispituje njegovo otkrice.
-Ide se na lice mesta?
-Ne. To je suvise zamrseno. Ali se trazi od istrazivaca da pribavi dokaze. Ako je u pitanju, na primer, otkrice neke velike planine, onda se od njega trazi da donese odatle veliko kamenje.
Geograf se najednom uzbudi.
-Ali ti, ti dolazis izdaleka! Ti si istrazivac. Opisi mi svoju planetu!
I geograf, otvorivsi svoju ogromnu knjigu zareza olovku. Kazivanja istrazivaca najpre se zapisuju olovkom. Da bi se zapisalo mastilom ceka se da istrazivac podnese dokaze.
-Dakle? upita geograf.
-Oh! kod mene, rece mali princ, nije narocito zanimljivo, sve je tako malo. Imam tri vulkana. Dva ziva i jedan ugasen. Ali nikad se ne zna.
-Nikad se ne zna, rece geograf.
-Imam i jednu ruzu.
-Ne belezimo cvece, rece geograf.
-Zasto? To je najlepsi cvet!
-Zato sto je cvece prolazno.
-Sta znaci to "prolazno"?
-Geografije su, rece geograf, najdragocenije knjige. One nikad ne zastarevaju. Vrlo je retko da neka planina promeni mesto. Vrlo je retko da neki okean presusi. Mi pisemo o stvarima koje su vecne.
-Ali ugaseni vulkani mogu proraditi, upade mu u rec mali princ. Sta znaci "prolazno"?
-Bilo da su vulkani ugaseni ili zivi, za nas je to svejedno, rece geograf. Za nas je vazna planina. Ona se ne menja.
-Ali sta znaci "prolazno"? ponovi mali princ koji nikada u svom zivotu nije odustajao od vec jednom postavljenog pitanja.
-To znaci "ono sto ce ubrzo nestati".
-Moja ruza ce ubrzo nestati?
-Naravno.
"Moja ruza je prolazna, rece u sebi mali princ, a ima samo cetiri trna da se brani od sveta. I ja sam je ostavio sasvim samu kod kuce!"
Tada je prvi put zazalio. Ali se ponovo ohrabri:
-Sta mi savetujete da posetim? upita on.
-Planetu Zemlju, odgovori mu geograf. Ona je na dobrom glasu...
I mali princ podje misleci na svoju ruzu.

Antoan de Sent Egziperi