Странице

четвртак, 30. септембар 2010.

MEDITACIJE LJUBAVI 13.

An Italian soldier of NATO's International Security Assistance Force (ISAF) stands guard as an Afghan boy aims a toy pistol inside Herat's prison, in western Afghanistan on September 14, 2010. (REUTERS/Raheb Homavandi)


Ne sudite, da vam se ne sudi."
Mt. 7,1
Najlepši čin ljubavi koji možete preduzeti nije čin služenja drugima, već čin kontemplacije, „viđenja". Kada pomažete i služite nekome, vi ga podržavate, tešite, da­jete mu olakšanje i utehu. Međutim, kad ga vidite u nje­govoj iskonskoj lepoti i unutrašnjoj dobroti, vi ga preo­bražavate i ponovo ga stvarate.
Mislite na osobe koje volite i koje su našle načina da stvarno stupe u dodir sa vama. Sada pokušajte ponovo da vidite svaku od tih osoba onako kako ste ih prvi put videli, ne dozvolivši da na vas utiču saznanja i iskustva koje ste o njima u međuvremenu stekli, bilo da su dobra ili loša. Pokušajte da u njima ponovo pronađete stvari koje ste možda zaboravili zbog prisnosti sa njima, jer prisnost rađa naviku, zamor, kratkovidost i dosadu. Ne možete voleti ono što više ne vidite sveže, na možete vo­leti ono što neprekidno ne otkrivate kao novo.
Kada ste to učinili, razmislite malo o osobama koje vam se ne dopadaju. Pokušajte pre svega da jasno sagle­date šta vam se u njima ne dopada, analizirajte njihove mane sa distance. To bi značilo da ne možete više koristiti etikete kao što su: „ambiciozan", „lenj", „egoista", „arogantan" - etiketiranje drugih ljudi samo je čin men­talne lenjosti, nešto što je najlakše učiniti. Ono što je te­ško, ali stimulativno, je videti tu konkretnu osobu, mu­škarca ili ženu, u njihovoj jedinstvenosti.
Ako hoćete klinički da proučavate tuđe mane, mora­te pre svega biti sigurni u svoju nepristrasnost. Uzmite u obzir i mogućnost da je ono što vidite u ljudima kao manu, u stvari uopšte nije mana, već nešto što vas iriti­ra na bazi vašeg vaspitanja i mentalne uslovljenosti. Ako i pored toga vidite manu, pokušajte da shvatite da je po­reklo takvog nedostatka u iskustvima detinjstva i čitave prošlosti konkretne osobe, u pogrešnom rasuđivanju ili pogledu na svet; povrh svega prebacite veo neznanja, a ne zloćudnosti. Zahvaljujući ovakvom stavu, vaše odre­đenje u odnosu na nečije „mane", preobraziće se u lju­bav i opraštanje, jer proučavanje, posmatranje i razumevanje uvek rezultiraju opraštanjem.
Kada završite ovo istraživanje mana, pokušajte da u konkretnoj osobi otkrijete zakopana blaga koja, zbog svo­je ravnodušnosti ili odbojnosti, niste ni tražili. Dok ovo činite, pažljivo posmatrajte svaku promenu stava i osećanja koja se budi u vama, jer vam je odbojnost zamaglila pogled i potpuno vam onemogućila „viđenje".
Sada možete da pređete na razmišljanje o bilo kojoj osobi sa kojom živite i radite, posmatrajući kako se sva­ka preobražava u vašim očima, ako je gledate na nov na­čin. Gledanje ovako obnovljenim pogledom biće za njih poklon ljubavi, beskrajno veći od bilo kog čina služenja i pomoći koji im možete pružiti. Ovakvim stavom, vi ih u suštini preobražavate i ponovo stvarate u svom srcu. I, ako dođe do određene učestalosti dodira između vas i tih osoba, ovaj preobražaj će se i konkretno pokazati u objektivnoj stvarnosti.
Sada učinite i sebi takav poklon. Ako ste sposobni da ga učinite drugima, to ne bi trebalo da vam bude teško. Isti je postupak: nikakva osuda svojih mana ili ne­uroza. Vi niste osudili druge? Začudićete se kada shvati­te da ni vi niste za osudu. Istražićete svoje mane u svetlu višeg razumevanja, što vodi ljubavi i opraštanju. I sa velikom radošću otkrićete da ste preobraženi ovim sta­vom ljubavi koja se rađa u vama prema onome što zove­te svoje 'ja', stavom koji se zatim širi iz vas prema sva­kom živom biću.

Antoni De Melo



Данијел Канеман (Daniel Kahneman): Загонетка доживљаја насупрот сећању


http://www.ted.com/talks/lang/scc/daniel_kahneman_the_riddle_of_experience_vs_memory.html

ŠTA JE ČOVJEK?










Čovjek je jedino stvorenje koje odbija da bude ono što jeste. Kami
Mudar čovjek oblikuje sebe, budala živi samo zato da bi umrla. Frenk Herbert
Pametnom čovjeku je gotovo sve smiješno, mudrome gotovo ništa. Gete
Čovjeku nikad nije po volji, ma gdje bio. Sent Egziperi
Čovjek koji ne razmišlja i ne planira unaprijed, naići će na nevolju odmah ispred svojih vrata. Konfučije

PRIČA O ISTINI


Hromi Baskijac mi je ispričao priču koja pripada svim narodima, staru priču o istini:
Pošao mladić u svet da traži Istinu. Tražio je preko sedam gora i sedam mora. Pitao je sunce, pitao je mesec, pitao je vetrove. Troje je gvozednih cipela iscepao i najposle je našao.
Istina beše stara i ružna.
Mladić je ostao sa Istinom tri godine. Ona ga je naučila mnogim stvarima. Došlo je vreme da se rastanu. Na rastanku, Istina ga upitala:
- Hoćeš li da učiniš nešto za mene?
- Hoću – obećao je mladić.
- Kad se vratiš među ljude i kad te pitaju o meni, reci im da sam mlada i lepa.
Vladimir Pištalo – Tesla, portret među maskama

MALI PRINC 24.


XXIV poglavlje

Bilo je to osmog dana posle kvara koji mi se dogodio u pustinji, i dok sam slusao pricu o trgovcu ispio sam poslednji gutljaj svoje zalihe vode.
-Ah! rekoh malom princu, tvoje uspomene su vrlo lepe, ali ja jos nisam popravio svoj avion, a nemam vise nista za pice, i ja bih isto tako bio vrlo srecan kad bih mogao da se uputim sasvim lagano nekom izvoru!
-Moja prijateljica lija, rece mi on...
-Mali moj, nije vise rec o lisici!
-Zasto?
-Zato sto cemo umreti od zedji...
On nije razumeo moju misao, te mi odgovori:
-Dobro je kad covek ima prijatelja, cak i kad treba da umre. Ja sam vrlo zadovoljan sto sam imao lisicu za prijatelja...
"Nije svestan opasnosti, pomislih. On nikada nije ni gladan ni zedan. Dovoljno mu je malo sunca..."
Ali on me pogleda i odgovori na moju misao:
-I ja sam zedan... hajde da potrazimo neki bunar...
Napravih jedan umoran pokret: glupo je traziti bunar na srecu, u beskrajnoj pustinju. Ipak krenusmo.
Posto smo satima koracali, cuteci, pade noc, i zvezde pocese da se pale. Primecivao sam ih kao u snu, jer sam imao malu groznicu zbog zedji. Reci malog princa vrzmale su mi se po pameti:
-I ti si dakle zedan? zapitah ga.
Ali on ne odgovori na moje pitanje. Rece mi jednostavno:
-Voda moze biti dobra i za srce...
Nisam razumeo njegov odgovor, ali ucutah... Znao sam da ga nije trebalo ispitivati.
Bio je umoran. Sede. Sedoh pored njega. A posle kratkog cutanja, on dodade:
-Zvezde su lepe, zbog jednog cveta koga covek ne vidi...
Odgovorih "naravno" i posmatrah bez reci pescane nabore na mesecini.
-Pustinja je lepa, dodade on...
I to je bila istina.. Uvek sam voleo pustinju. Covek sedne na neku pescanu dinu. Ne vidi nista. Ne cuje nista. Pa ipak nesto svetluca u tisini...
-Ono sto krasi pustinju, rece mali princ, to je sto se u njoj negde skriva bunar...
Iznenada shvatih ovo tajanstveno svetlucanje peska. Kad sam bio mali stanovao sam u jednoj staroj kuci, za koju se pricalo da je u njoj zakopano blago. Naravno, niko ga nikad nije nasao, a mozda ga cak nije ni trazio. Ali je njime bila zacarana cela kuca. Moja kuca je duboko u sebi skrivala jednu tajnu...
-Da, rekoh malom princu, bilo da je u pitanju kuca, zvezde ili pustinja, ono sto cini njihovu lepotu nevidljivo je!
-Milo mi je, rece on, sto se slazes sa mojom lisicom.
Posto je mali princ zaspao, uzeh ga u narucje i ponovo krenuh. Bio sam uzbudjen. Cinilo mi se kao da nosim neko krhko blago. Izgledalo mi je cak da na Zemlji nema niceg krhkijeg. Posmatrao sam, na mesecini, to bledo celo, te zatvorene oci, te pramenove kose koji su leprsali na vetru i govorio u sebi: ja ovde vidim samo ljusku. Najvaznije je nevidljivo...
Kako se na njegovim poluotvorenim ustima ocrtavao osmeh, rekoh jos: "Ono sto me najvise uzbuduje kod ovog malog usnulog princa to je njegova vernost jednom cvetu, to je slika jedne ruze, koja zraci u njemu kao plamen lampe, cak i kada spava..." I cinio mi se jos krhkiji. Treba dobro cuvati lampe: najmanji vetric moze ih ugasiti...
I, iduci tako, pronasao sam pred zoru bunar.

Antoan de Sent Egziperi

MUDRE MISLI 


Ništa nije skuplje od nečega što se mora kupiti molbama.(K. Leman)
Čim vidiš da neko u razgovoru bez prijeke potrebe tumači tuđe riječi i postupke i donosi svoje sudove, koji su ustvari presude, znaj da nije dobar čovjek, niti je na dobrom putu – kloni ga se kad god možeš.(Ivo Andrić)
Oprostiti je najbolji način da se nekome osvetite.(Švedska p.)
Na kraju krajeva, suština saznavanja nije u tome gubimo li igru, već kako je gubimo, šta time spoznajemo, čemu nas je poraz naučio i kako nas to mijenja. Gubiti na određen način, znači dobijati. (Ričard Bah)
Knjiga koju se ne isplati čitati dva puta, ne zaslužuje da se pročita niti jednom.
Nema razlike između mudraca i budale kada se zaljube.
Ne pokušavaj svinju učiti da pjeva. To je gubitak vremena, a ljuti i svinju.
Ko traži prijatelja bez mane, ostaće bez prijatelja.
Zaista velik i plemenit je onaj ko poput velike zvijeri ravnodušno i mirno gleda lajanje malih pasa. (Seneka)
Vrline jednog čovjeka mi primamo i cijenimo potpuno samo ako nam se ukazuju u obliku koji odgovara našim shvatanjima i sklonostima. (Ivo Andrić)
Čovjek sa karakterom je ponajviše ograničeno stvorenje. (F.M.Dostojevski)
Čime ljudi krče sebi put? – Bljeskom genija ili vještinom pokvarenjaka. U ljudske mase treba ili uletjeti kao topovsko đule ili se uvući kao kuga. (Balzak)
Zar san o zlatu nije nikad zadovoljena strast!? (Karl Maj)
Onaj koji samoga sebe savlada veći je od onoga koji grad osvoji. (Ernest Hemingvej)
Čuvajte se onoga dana kad vam se ostvare snovi. (Agata Kristi)
Ljudi hoće da budu perfektni u svemu i onda sebe optužuju kad ne uspiju u tome, a ne znaju da perfekcija nije osobina ljudskog bića. (Balzak)
Ko se mnogo odlučuje da učini prvi korak, cijeli će život provesti na jednoj nozi.
Treba imati apetit siromaha da bi uživali sreću bogataša. (Rivarol)
Kad se čovjek u svojim mislima izmiri i sprijatelji sa jednom stvari, onda prije ili kasnije počinje za nju da nalazi potvrde i u stvarnosti. (Ivo Andrić)
Ništa na svijetu nije žalosnije od neodlučnog čovjeka koji uvijek leluja između dva osjećaja.(Gete)

RAZLIKE U FAKTORU IZNENAĐENJA