NOVČANICA OD 100 EVRA

Jedan poznati govornik svoj seminar je započeo tako, što je u ruci držao novčanicu od 100 eura.
U dvorani, koja je bila prepuna ljudi, upitao je:
Ko od vas iskreno želi da dobije ovu novčanicu?
Ruke su se počele dizati u zrak. On je pak rekao: Prije nego vam dam ovu novčanicu, dozvolite mi da napravim sljedeće. Pritom je izgužvao novčanicu i onda je ponovo digao u zrak.
Upitao je: – Ko sad od vas želi ovu novčanicu?
Međutim ruke su još uvijek bile u zraku.
- A šta ako napravim ovo? – bacio je novčanicu na pod i počeo je da je gazi i da skače po njoj, a potom je pokupio tako izgužvanu, izgaženu i uprljanu.
- Ko je od vas još uvijek želi?!
Ruke su još uvijek bile u zraku.
- Prijatelji moji, danas smo naučili veoma dragocjenu lekciju, rekao je: Bez obzira šta napravim s novčanicom, još uvijek je želite, jer ona nije izgubila svoju vrijednost. Još uvijek je vrijedna 100 eura, zar ne?! Isto tako i u životu mnogo puta padnemo, budemo izgužvani, izgaženi,  povrijeđeni i na tlu u prljavštini. Međutim, nezavisno od toga šta se dogodilo ili šta će se dogoditi sa nama, nikada nećemo izgubiti našu istinsku vrijednost. Uprljani ili čisti, izgužvani ili potpuno izglancani, još uvijek ste neprocjenjivi…  posebno za one koji vas vole.

*******
Veličina naših života ne izvire iz toga, šta napravimo ili koga poznajemo, već iz toga KO SMO!

MUDRE MISLI - MEŠA SELIMOVIĆ

Smiješno je možda, bio sam čovjek s onim od juče i hoću da budem čovjek s ovim od danas, drukčijim, možda i suprotnim, ali me to ne buni, jer čovjek je promjena a zlo je ako ne poslušamo savjest kad se javi.

Lijepa riječ je kao lijepo stablo, korijen mu je duboko u zemlji, a grane se pod nebo uzdižu.

Duša može često da održi tijelo, ali tijelo dušu nikad; ona posrće i gubi se sama.

Teško će se sporazumijeti dva čovjeka koji misle različito. – Lako će se sporazumijeti dva čovjeka koji misle.

Kunem se vremenom, koje je početak i završetak svega, da je svako uvijek na gubitku.

Četrdeset mi je godina, ružno doba: čovjek je još mlad da bi imao želja a već star da ih ostvaruje.

Ljubav je valjda jedina stvar na svijetu koju ne treba objašnjavati ni tražiti joj razlog.

Mrtve treba sahraniti, zbog sebe.

Zašto se smatra da su knjige pametne ako su gorke?

Meša Selimović – Derviš i smrt

PROROK: O IĆU I PIĆU

Bunches of Tinta Barroca grapes on the vine at the Quinta dos Malvedos estate, owned by Symington Family Estates, in Vila Real, near Porto, Portugal, on Tuesday, Sept. 21, 2010. (Mario Proenca/Bloomberg)

O kad biste mogli živjeti o miomirisu zemlje i poput biljke na zraku da vas
krijepi svjetlost.
Ali, jer morate ubijati da biste jeli, i otkidati mladunče od majčina mlijeka da
biste utažili žeđ, neka to bude čin štovanja,
I neka vaš stol bude žrtvenik na kojem se žrtvuju čista i nevina stvorenja šume i livade za nešto što je čistije i još nevinije u čovjeku.
Kad ubijate živinče, recite mu u srcu:
»Ista sila koja tebe kolje i mene kolje; i ja ću biti pojeden.
Jer, zakon koji tebe prepušta mojoj ruci i mene će prepustiti jačoj ruci.
Tvoja i moja krv samo je sok koji hrani nebesko drvo.«
I kad jabuku zagrizete, recite joj u srcu:
»Tvoje će sjeme živjeti u mojem tijelu,
I pupoljci tvojega sutra raspupat će se u mojem srcu,
I miomiris tvoj bit će moj dah,
I zajedno ćemo se radovati kroza sva godišnja doba.«
A na jesen, kad trgate grožđe u vinogradu za tijesak, recite u srcu:
»I ja sam vinograd, i moji će plodovi biti pobrani za tijesak,
I poput mladoga vina držat će me u vječnim posudama.«
A zimi, kad vina pijete, neka vam u srcu bude pjesma uza svaku čašu;
I neka u pjesmi bude spomen na jesenske dane, i na vinograd, i na tijesak.

Halil Džubran

Den Barber (Dan Barber): Kako sam se zaljubio u ribu

http://www.ted.com/talks/lang/scc/dan_barber_how_i_fell_in_love_with_a_fish.html

Bruce H. Lipton - BIOLOGIJA VJEROVANJA 7.

An art installation near Center Camp. As with many installations, people took to climbing as high as they could on this globe structure. 

Photo: Bhaskar Banerji

Poglavlje 2


STVAR JE U OKOLIŠU, GLUPANE


Nikad neću zaboraviti mudrost koju sam primio 1967.
godine, prvog dana nakon što sam na fakultetu naučio
klonirati matične stanice. Trebala su mi desetljeća da
shvatim koliko je ta naizgled jednostavna mudrost bila izuzetno
važna za moj rad i moj život. Moj profesor, mentor i besprijekorni
znanstvenik Irv Konigsberg bio je jedan od prvih staničnih
biologa koji su ovladali umijećem kloniranja matičnih stanica.
Rekao mi je da kada su uzgojene stanice koje su predmet proučavanja
bolesne, uzrok njihovog stanja najprije treba tražiti u
staničnom okolišu, a ne u samoj stanici.
Moj profesor nije bio netaktičan kao voditelj Clintonove
predsjedničke kampanje James Carville, koji je odredio da će
mantra za predsjedničke izbore 1992. godine biti: »Stvar je u ekonomiji,
glupane«. Pa ipak, stanični biolozi dobro bi napravili kada
bi, jednako kao što je natpis »Stvar je u ekonomiji glupane« bio
postavljen u izbornom stožeru Billa Clintona, iznad naši radnih
stolova postavili natpis: »Stvar je u okolišu, glupane«. Iako mi
to tada nije bilo sasvim očito, s vremenom sam shvatio da je taj
savjet ključna stvar za razumijevanje prirode života. Uvijek sam
iznova otkrivao mudrost tog Irvovog savjeta. Kada bih svojim
stanicama osigurao zdrav okoliš, one su napredovale; kada bi
okoliš bio ispod optimalnog, stanice su zapinjale u razvoju. Kada
bih prilagodio okoliš, te iste »bolesne« stanice bi se revitalizirale.
Međutim, većina staničnih biologa nije znala ništa o toj mudrosti
tehnika koje se primjenjuju kod staničnih kultura. Nadalje,
znanstvenici su se nakon Watson-Crickovog otkrića genetskog
koda DNK potpuno udaljili od razmatranja utjecaja okoliša. Čak
je i Charles Darwin pred kraj života, ustvrdio da je njegova teorija
evolucije zakinula utjecaj okoliša. U svom pismu Moritzu Wagneru
iz 1876. godine napisao je: [Darwin, 1888.]
»Po mom mišljenju, najveća pogreška koju sam učinio bilo
je to što sam propustio staviti dovoljan naglasak na izravno djelovanje
okoliša, to jest hrane, klime i tako dalje, nezavisno od prirodnog
odabira... Kada sam pisao »Podrijetlo« i nekoliko godina
nakon toga nisam uspijevao pronaći mnogo kvalitetnih dokaza
za izravan utjecaj okoliša; sada postoji opsežan dokazni materijal.«
Znanstvenici koji slijede Darwina i dalje čine istu pogrešku.
Problem tog premalog naglaska na okolišu je u tome što dovodi
do prevelikog naglašavanja »prirode« u obliku genetskog
determinizma - vjerovanja da geni »upravljaju« biologijom. To
vjerovanje ne samo da je dovelo do pogrešne raspodjele dolara
namijenjenih istraživanjima nego je, kao što ću argumentirati u
sljedećem poglavlju, a što je još važnije, promijenilo način na koji
razmišljamo o našim životima. Kada ste uvjereni da geni upravljaju
vašim životom i znate da nemate utjecaja na to s kojim ste
genima opremljeni prilikom začeća, tada imate dobar izgovor
da se smatrate žrtvom nasljedstva...
Od svitanja Doba genetike programirani smo da prihvatimo
da smo podređeni moći naših gena. Svijet je pun ljudi koji žive
u stalnom strahu da će se, jednog dana iznenada, njihovi geni
okrenuti protiv njih. Pomislite na mnoštvo ljudi koji misle da su
tempirane bombe; čekaju na rak koji će eksplodirati u njihovim
životima kao što je eksplodirao u životu njihove majke ili brata
ili sestre ili tetke ili ujaka. Milijuni drugih svoje slabo zdravlje
ne pripisuju kombinaciji mentalnih, fizičkih, emocionalnih i duhovnih
uzroka nego jednostavno neprimjerenosti biokemijske
mehanike njihova tijela. Jesu li vam djeca razuzdana? Sve češće je
prvi izbor liječiti tu djecu lijekovima kako bi se ispravile njihove
»kemijske neravnoteže« umjesto da se cjelovito pozabavi onim
što se zbiva u njihovom tijelu, umu i duhu.
Naravno, nema sumnje da se odgovornost za neke bolesti,
poput Huntingtonove bolesti, beta talasemije i cistične fibroze,
u potpunosti može svaliti na gene. Međutim, poremećaji jednog
gena pogađaju manje od dva posto populacije; golema većina
ljudi dolazi na ovaj svijet s genima koji bi im trebali omogućiti
sretan i zdrav život. Bolesti koje su najveće pošasti današnjice
dijabetes, bolesti srca i rak - onemogućavaju sretan i zdrav život.
Te bolesti, međutim, nisu rezultat poremećaja pojedinačnog
gena nego složenih interakcija između više gena i činilaca u
okolišu.
Što je sa svim tim naslovima koji bučno predstavljaju otkrića
gena za ovo ili ono, sve od depresije do šizofrenije? Pročitajte
pomno te članke i vidjet ćete da se iza spektakularnih naslova
nalazi umjerenija istina. Znanstvenici su mnogo gena povezali s
mnogo različitih bolesti i osobina, međutim znanstvenici su rijetko
otkrili jedan gen koji izaziva određenu osobinu ili bolest.
Zbrka nastaje kada mediji opetovano iskrivljuju značenje
dviju riječi: uzrokovanost i povezanost. Jedna je stvar kada je nešto
povezano s bolešću, a sasvim druga kada nešto uzrokuje bolest
što podrazumijeva djelovanje u smislu upravljanja i kontroliranja.
Ako vam pokažem svoje ključeve i kažem vam da određeni
ključ »upravlja« mojim automobilom, vi biste isprva mogli
pomisliti da to ima smisla budući da vam je taj ključ potreban za
paljenje motora. Međutim, da li ključ doista »upravlja« automobilom?
Da to čini, ne biste ga mogli ostaviti samog u automobilu
jer bi ključ jednostavno mogao posuditi vaš automobil i kada ne
pazite provozati se uokolo iz zabave. Ključ je, u stvari, »povezan«
s upravljanjem automobilom; osoba koja okreće ključ zapravo
upravlja automobilom. Određeni geni su povezani s ponašanjem
organizma i njegovim karakteristikama. Međutim ti geni se ne
aktiviraju dok ih nešto ne potakne.
Što aktivira gene? Odgovor je elegantno ispisan u članku H.
F. Nijhouta iz 1990. godine pod naslovom »Metafore i uloga gena
i razvoja«. Nijhout predstavlja dokaze o tome da je ideja da
geni upravljaju biologijom toliko često ponavljana
tijekom toliko dugog vremenskog razdoblja da su znanstvenici
zaboravili da je to hipoteza, a ne istina. Ideja da geni upravljaju
biologijom u stvari je pretpostavka koja nikada nije dokazana, a
najnovija znanstvena istraživanja je zapravo osporavaju. Genetsko
upravljanje, tvrdi Nijhout, u našem je društvu postalo metafora.
Želimo vjerovati da su genetički inženjeri novi medicinski
čarobnjaci koji mogu izliječiti bolesti i, kada su već pri tome,
stvoriti više Einsteina i Mozarta. Međutim, metafora nije isto što
i znanstvena istina. Nijhout rezimira istinu: »Kada je potreban
genski učinak, izraz tog gena aktivira signal iz okoliša, a ne novonastalo
svojstvo samog gena.« Drugim riječima, što se tiče genetskog
upravljanja: »Stvar je u okolišu, glupane.«