Странице

недеља, 12. септембар 2010.

Lori Santos: ekonomija majmuna podjednako iracionalna kao naša



http://www.ted.com/talks/lang/scc/laurie_santos.html

SOKRAT I MLADIĆ


Upita jednom neki mladić Sokrata kako da stekne mudrost. Sokrat mu odgovori,
“Pođi sa mnom”.
Uze mladića za ruku i odvede ga do rijeke, gurnu mu glavu u vodu i zadrža je ispod površine sve dok mladić nije počeo da se bori za vazduh. Tek tada Sokrat oslobodi stisak.
Zatim upita mladića,
“Šta si najviše želio dok si bio pod vodom?”
“Želio sam vazduha”, glasio je odgovor.
Sokrat mu, na to reče,
“Kada budeš želio mudrost onako snažno kao što si želio vazduh dok si bio pod vodom, tada ćeš je i steći”.

MALI PRINC 6.

VI poglavlje

Ah! mali prince, razumeo sam, najzad tvoj mali zivot pun sete. Uzivanje u blagim suncevima zalascima bilo je dugo vremena jedina tvoja razonoda. Ovu novu pojedinost saznao sam cetvrtog dana ujutru, kada si mi rekao:
-Veoma volim zalaske sunca. Hajdemo da gledamo suncev zalazak...
-Ali treba cekati...
-Sta treba cekati?
-Cekati da sunce pocne da zalazi.
Bio si najpre vrlo iznenadjen, a zatim si se nasmejao samom sebi. I rekao si mi:
-Stalno mislim da sam kod kuce!
Doista. Kad je u Sjedninjenim Americkim Drzavama podne, ceo svet zna da u Francuskoj sunce zalazi. Bilo bi dovoljno preleteti za minut u Francusku da bi smo prisustvovali suncevom zalasku. Na zalost, Francuska je isuvise daleko. Ali na tvojoj maloj planeti bilo je dovoljno da svoju stolicu puvuces nekoliko koraka i da posmatras suton kad god zazelis...
-Jednog dana video sam cetrdeset i tri puta kako sunce zalazi!
A malo posle si dodao:
-Znas... kad je covek tuzan onda voli zalaske sunca...
-Zar si bio toliko tuzan onog dana kad je sunce zalazilo cetrdeset i tri puta?
Ali mali princ ne odgovori.


Antoan de Sent Egziperi


EGO I BESOPSTVENOST



Veliki jogiji, sveci i mudraci postigli su toliko baš zato jer nisu bili povučeni mali šmokljani, već bogati veliki egoi, uštekani u dinamičko Tlo i Svrhu samog Kosmosa. Upravo zato što ego, duša i Sopstvo mogu biti istovremeno prisutni, mi bolje možemo razumjeti stvarno značenje “besopstvenosti”, pojma koji je uzrokovao neobičnu količinu pometnje. Ali besopstvenost ne znači odsustvo funkcionalnog ega/sopstva (to je psihotik, a ne mudrac); ona označava da neko nije više isključivo identifikovan s tim egom/sopstvom.
Jedan od mnogih razloga što imamo problema s pojmom “besopstvenog” je taj da ljudi žele da im njihovi “besopstveni mudraci” ispune sve sanjarije o “svetom” ili “duhovnom”, što obično označava stanje mrtvila od vrata nadole, bez tjelesnih potreba ili želja, uz neprekidni blagi osmjeh. Sve stvari s kojima ljudi tipično imaju problema – novac, hrana, seks, odnosi, žudnja - svega toga njihovi sveci moraju biti lišeni. “Besopstveni sveci” lišeni ega koji su “iznad svega toga”, to je ono što ljudi žele. Žele bestjelesne utvare. Religija će, vjeruju ljudi, jednostavno ukloniti sve niže instinkte, porive i odnose, pa tako u religiji ne traže savjet kako da žive život s entuzijazmom, već kako da ga zaobiđu, da ga potisnu, da ga poreknu, da ga izbjegnu. Drugim riječima, tipična osoba želi da duhovni mudrac bude “manje od osobe”, nekako lišen svih nezgodnih, sočnih, kompleksnih, živućih, željnih, porivnih sila koje pokreću većinu ljudskih bića. Očekujemo od naših svetaca da budu odsutnost svega što pokreće nas! Sve stvari koje nas plaše, zbunjuju, muče, zapanjuju: želimo da naši sveci s njima nemaju nikakve veze. I upravo ta bezveznost, ta ništenost, to “manje od osobe”, to je ono što često mislimo kad kažemo “bez ega” ili “besopstveno”. Ali “bez ega” ne znači “manje od osobnog”, već upravo “više od osobnog”. Ne personalno minus, već personalno plus – sve normalne personalne odlike plus neke transpersonalne.
Razmislite malo o velikim jogijima, svecima i mudracima – od Mojsija i Hrista do Padmasambhave. Nisu bili mlitavi onemoćali jadnici, nego žestoki pokretači i okretači – od upotrebe biča u Hramu do osvajanja čitavih zemalja. Drmali su svijetom po pravilima svijeta, ne kroz neku jasličku pobožnost; mnogi su od njih potakli ogromne društvene revolucije koje su se nastavile hiljadama godina. A to nisu činili zato što su izbjegavali fizičke, emocionalne i mentalne dimenzije čovječnosti, kao i ego koji je njihovo vozilo, već zato što su se upuštali u njih s voljom i energijom koja je potresla svijet do temelja. Nema sumnje, bili su također uključeni u dušu (dublja psihička sfera) i duh (bezoblično Sopstvo) – konačni izvor svoje moći – ali tu moć su izražavali s konkretnim posljedicama upravo zato što su se dramatično upuštali u niže dimenzije u kojima ta moć govori svima razumljivim jezikom. Ovi veliki pokretači i okretači nisu bili mali egoi; bili su, u najboljem smislu tog pojma, veliki egoi, upravo zato jer ego (funkcionalno vozilo grubog područja) može postojati i postoji skupa sa dušom (vozilom suptilnog) i Sopstvom (vozilom kauzalnog). Utoliko što su ovi veliki učitelji pokretali grubo područje, činili su to svojim egoima, jer ego je funkcionalno vozilo/medij tog područja. Međutim, nisu bili identifikovani samo sa svojim egom (to je narcisizam), već su jednostavno svoj ego uštekali u blistavi Kosmički izvor. Veliki jogiji, sveci i mudraci postigli su toliko baš zato jer nisu bili povučeni mali šmokljani već veliki egoi, uštekani u dinamički Tlo i Svrhu samog Kosmosa, uštekani u svoje više Sopstvo, živi u čistom atmanu (čisto Ja-Ja) to jest jedno s Brahmanom; otvorili su usta i svijet je zadrhtao, pao na koljena, i ugledao svog blistavog Boga.
Sveta Tereza je bila velika kontemplativka? Da, i Sveta Tereza je jedina žena koja je ikad reformisala čitavu jednu katoličku samostansku tradiciju (promislite malo o tome). Gautama Buda je potresao Indiju do temelja. Rumi, Plotin, Bodhidharma, Gospa Tsogyal, Lao Cu, Platon, Bal Shem Tov – ovi muškarci i žene započeli su revolucije u grubom području koje su trajale stotinama, ponekad hiljadama godina, nešto čime se ni Marks ni Lenjin ni Lok ni Džeferson ne mogu pohvaliti. I nisu to učinili tako što su bili mrtvi od vrata nadole. Ne, bili su monumentalno, sjajno, božanski veliki egoi, uključeni u dublju psihu spojenu ravno u Boga. Sigurno da ima istine u pojmu “transcendiranja ega”: to ne znači uništiti ego, već uključiti ga u nešto veće. (Kako Nagarjuna kaže, u relativnom svijetu atman je stvaran; u apsolutnom, ni atman ni nairatmya nisu stvarni. Dakle, u nijednom slučaju nairatmya nije ispravan opis stvarnosti.)
Mali ego ne isparava; on ostaje kao funkcionalno središte aktivnosti u konvencionalnom području. Kao što sam rekao, izgubiti taj ego znači postati psihotik, a ne mudrac. “Transcendiranje ega” tako zapravo znači nadilaženje ali uključivanje ega u dubljem i višem obgrljaju, prvo u duši ili dubljoj psihi, zatim Svjedokom ili primordijalnim Sopstvom, a zatim je svaki prethodni stepen preuzet, obuhvaćen, uključen i obgrljen u zračenju Jednog Ukusa. A to znači da se nećemo “riješiti” malog ega, nego ga trebamo potpuno nastaniti i ispuniti, živjeti sa zanosom, upotrijebiti ga kao nužan medij kroz koji se prenose više istine. Duša i Duh uključuju tijelo, emocije i um, ne poništavaju ih. Grubo rečeno, ego nije prepreka Duhu, već blistava manifestacija Duha. Svi Oblici nisu drugo doli Praznost, uključujući oblik ega. Nije potrebno riješiti se ega, već jednostavno živjeti ga s izvjesnim preobiljem. Kad se identifikacija prelije iz ega i u širi Kosmos, ego otkriva da pojedinačni atman je ustvari sastavni dio Brahmana. Veliko Sopstvo doista nije mali ego, pa tako, utoliko što si zaglavio u svom malom egu, potrebno je umrijeti i transcendirati. Narcisisti su jednostavno ljudi čiji egoi nisu dovoljno veliki da obgrle čitav Kosmos, pa onda pokušavaju biti središtem Kosmosa. Ali mi nećemo da nam mudraci imaju velike egoe; ne želimo čak ni da se uopšte otvoreno manifestiraju. Kadgod mudrac iskaže čovječnost – u odnosu na novac, hranu, seks, odnose – mi smo šokirani, šokirani, jer planiramo pobjeći iz života glavom bez obzira, a ne živjeti ga, a mudrac koji živi život nas vrijeđa. Želimo van iz svega, želimo se uspeti i uzaći, želimo pobjeći, a mudrac koji se upušta u život s guštom, koji živi potpuno, hvata svaki životni talas i surfa ga do kraja – to nas duboko, duboko smeta, plaši, jer to znači da i mi možda moramo ući u život s guštom, na svim nivoima, a ne samo pobjeći u oblaku svjetlećeg etera. Mi ne želimo da naši mudraci imaju tijela, egoe, porive, vitalnost, seks, novac, odnose, ili život, jer to su stvari koje nas obično muče, i mi želimo van. Ne želimo surfati talasima života, želimo da talasi odu. Želimo sterilizovanu duhovnost.
Integralni mudrac, nedvojni mudrac, ovdje je da nam pokaže alternativu. Opštepoznati kao “tantrici”, ovi mudraci insistiraju na transcendenciji kroz življenje života. Insistiraju na oslobođenju kroz upuštanje, na pronalaženju nirvane usred samsare, pronalaženju totalnog oslobođenja kroz potpuno uranjanje. Ulaze sa svjesnošću u devet krugova pakla, jer drugdje je nemoguće pronaći devet neba. Ništa im nije strano, jer nema ničeg što nije Jedan Ukus. Uistinu, čitav smisao je biti kući u tijelu i njegovim željama, umu i njegovim idejama, duhu i njegovoj svjetlosti. Obgrliti ih potpuno, jednako, istovremeno, pošto svi su jednako geste Jednog i Jedinog Ukusa. Nastaniti požudu i gledati njen ples; ući u ideje i slijediti njihovu blistavost; zaroniti u Duh i probuditi se u slavi kojoj vrijeme ne zna imena. Tijelo i um i duh, svi skupa sadržani, jednako uključeni, u uvijek-prisutnoj svjesnosti. U mirnoći noći, Boginja šapuće. U svjetlosti dana, mili Bog urliče. Život pulsira, um zamišlja, emocije se komešaju, misli lutaju. Šta su svi oni do beskrajni pokreti Jednog Ukusa, koji zauvijek je u igri s vlastitim kretnjama, dok šapuće tiho svima koji slušaju: nisi li ovo ti sam? Kad grmljavina tutnji, ne čuješ li svoje Sopstvo? Kad munja sjevne, ne vidiš li svoje Sopstvo? Kad oblaci lebde nečujno po nebu, nije li to tvoje bezgranično Biće, koje ti odmahuje u pozdrav?
Ken Vilber | Odlomak iz knjige “One Taste”
Priredio Diego Sobol

CITATI O ČOVJEKU


Kako sam po kukavičluku već bio odrastao čovjek, postupao sam onako kako svi postupamo kad odrastemo, pa se nađemo pred patnjama i nepravdama: nisam htio da ih vidim.
Prust
Padovi dokazuju da si samo čovjek. A čovjek je ograničeno biće, ovisno o Bogu. Padovi ti dokazuju da je realnost života da možeš pasti. Važno je, međutim, ne ostati ležati nego se dignuti i ići naprijed. Padovi se tako popravljaju da im se nasmiješiš, oprostiš sebi i drugima i kreneš još odlučnije naprijed.
T. Ivančić
Katkad maštam o tome što će o nama reći budući istoričari. Jedna će im rečenica biti dovoljna za modernog čovjeka: bludničio je i čitao novine. Nakon te snažne definicije predmet će, ako smijem reći, biti iscrpljen.
Kami
Otmjen čovjek odvaja od sebe bića u kojih do izraza dolazi suprotnost takvih uzvišenih, ponosnih stanja: on ih prezire. Neka se odmah primijeti da u toj prvoj vrsti morala suprotnost dobrog i lošeg znači koliko i otmjenog i podlog: – suprotnost dobra i zla drugog je podrijetla. Prezire se kukavicu, plašljivca, sitničavca, onoga ko misli na usku korisnost; isto tako onog nepovjerljivog s njegovim neslobodnim pogledom, onoga ko sebe ponižava, pseću vrstu ljudi koja se dopušta zlostavljati, laskavca koji prosi, a prije svega lažljivca: – osnovna je vjera svih aristokrata da je prosti puk lažljiv.
Niče
Mudrac, ono što hoće, traži u sebi. Prost čovjek to traži u drugima.
Konfučije
Bili smo još u dobi kad čovjek vjeruje da zaista stvara ono čemu daje ime.
Prust