AJNŠTAJN

Ne činite ništa što se protivi vašoj savjesti, pa čak ako to od vas i država traži.

Veče u kojoj se svi prisutni posve slažu, izgubljena je.

Nepostojanost stava postaje nepostojanost karaktera.

Ako nešto ne možete da objasnite šestogodišnjem djetetu tada ni vi sami to ne razumijete.

Sila je uvijek privlačila ljude niskog morala i vjerujem da bez izuzetka genijalne tiranine nasljeđuju nitkovi.

Mašta je važnija od znanja.

Zdrav razum je samo pregršt predrasuda koje smo usvojili do svoje osamnaeste.

Važno je ne prestajati postavljati pitanja. Znatiželja ima svoj razlog postojanja. Čovjek ne može izbjeći osjećaj strahopoštovanja dok promišlja tajne vječnosti, života, veličanstvene strukture stvarnosti. Dovoljno je svakog dana pokušati shvatiti i maleni dio te tajne. Nikada se nemojte odreći svete znatiželje.

U moralnosti nema ničeg božanskog, to je u potpunosti ljudska stvar.

Stalking Cat

Bruce H. Lipton - BIOLOGIJA VJEROVANJA 28.

Izvor

Strah ubija

...

Sustav HHA je briljantan mehanizam za izlaženje na kraj s

akutnim stresom. Međutim, taj zaštitni sustav nije dizajniran za

to da bude stalno aktiviran. U današnjem svijetu većina stresova

koje doživljavamo nisu u obliku akutnih, konkretnih »prijetnji«

koje možemo lako prepoznati, odgovoriti na njih i krenuti dalje.

Nas neprekidno opsjeda mnoštvo nerješivih briga povezanih s

našim osobnim životima, našim zaposlenjima i ratovima rastrgnutom

globalnom zajednicom. Takve prijetnje ne prijete našem neposrednom

preživljavanju, međutim svejedno mogu aktivirati HHA os, što

rezultira kronično povišenim razinama stresnih hormona.

...

Mi živimo u »pripremi se« svijetu i sve veći broj istraživanja

sugerira da naš hiper-budni način života ozbiljno ugrožava naše

zdravlje. Svakodnevni stresovi konstantno aktiviraju HHA os i

pripremaju naša tijela za akciju. Za razliku od stresova kod sportaša

koji se natječu u utrci, stresovi u našim tijelima ne popuštaju

zbog konstantnih strahova i briga koje ih proizvode. Gotovo sve

glavne bolesti od kojih ljudi obolijevaju povezane su s kroničnim

stresom. [Segerstrom i Miller, 2004.; Kopp i Rethelyi, 2004.;

McEwen i Laskv, 2002.; McEwen i Seeman, 1999.]

U indikativnoj studiji objavljenoj u časopisu Science 2003. godine,

znanstvenici su istražili zašto se pacijenti na SSRI antidepresivima

kao što su Prozac i Zoloft odmah ne osjećaju bolje.

Obično je prisutno najmanje dvotjedno razdoblje između početka

uzimanja lijekova i trenutka kada pacijenti osjete da im počinje

biti bolje. Studija je ustanovila da je kod depresivnih ljudi

prisutan iznenađujući manjak dijeljenja stanica u predjelu mozga

zvanom hipokampus, dijelu živčanog sustava odgovornom za

pamćenje. Stanice hipokampusa počele su se ponovno dijeliti u

trenutku kada su pacijenti počeli osjećati poboljšanje raspoloženja

uslijed djelovanja SSRI lijekova, tjednima nakon početka

terapije. Ta i druge studije pobijaju teoriju da je depresija jednostavno

rezultat »kemijske neravnoteže« koja ima štetno djelovanje

na proizvodnju monoaminskih signalnih kemikalija, posebno

hormona serotonina. Da je stvar toliko jednostavna, SSRI lijekovi

bi po svoj prilici trenutačno obnovili tu kemijsku ravnotežu.

Sve više istraživača sugerira da je uzrok depresije usporen

rast neurona uslijed djelovanja stresnih hormona. U stvari, kod

kronično depresivnih pacijenata hipokampus i prefrontalni korteks,

središte višeg rezoniranja, fizički su smanjeni. U recenziji

te studije objavljenoj u časopisu Science pisalo je: »Posljednjih

godina mjesto monoaminske teorije sve više preuzima teorija o

stresu koja postulira da do depresije dolazi uslijed pretjerane aktivnosti

stresnih mehanizama mozga. Najistaknutiju ulogu u toj teoriji ima

os hipotalamus-hipofiza-adrenalne žlijezde (HHA).« [Holden, 2003.]

Učinak HHA os na staničnu zajednicu zrcali se u učinku

stresa na ljudsku populaciju. Zamislite vitalnu zajednicu u vremenu

Hladnog rata, kada se mogućnost ruskog nuklearnog napada

prijeteći nadvila nad umovima Amerikanaca. Poput stanica

u višestaničnom organizmu, članovi tog hladnoratovskog društva

aktivno obavljaju svoje poslove kako bi doprinijeli rastu zajednice

i obično se međusobno dobro slažu. Tvornice užurbano proizvode,

građevinari grade nove kuće, samoposluge prodaju hranu, a djeca

u školama uče abecedu. Zajednica je u stanju zdravlja i rasta dok

njezini stanovnici konstruktivno surađuju prema zajedničkom cilju.

Iznenada, zvuk sirene za zračnu uzbunu uzdrma grad. Svi

prestaju raditi i bježe u skloništa. Harmonija zajednica je prekinuta

kada su se pojedinci, djelujući samo u korist vlastitog preživljavanja,

probili do skloništa. Nakon pet minuta oglašava se znak za prestanak

opasnosti. Stanovnici se vraćaju svojim poslovima i nastavljaju svoj

život u rastućoj zajednici.

Međutim, što bi se dogodilo da se začuje sirena, stanovnici

pobjegnu u skloništa od zračnog napada, a znak za prestanak

zračne opasnosti nikada se ne oglasi? Ljudi bi ostali u svom zaš-

titnom stavu do u nedogled. Koliko dugo mogu zadržavati svoj

zaštitni stav? Zajednica naposljetku propada, suočena s nedostatkom

zaliha hrane i vode. Jedan po jedan čak i najsnažniji umiru jer kronični

stres iscrpljuje. Zajednica može lako preživjeti kratkoročni stres, kao

na primjer vježbu za slučaj zračnog napada, međutim kada stres traje

do u nedogled, to rezultira prestankom rasta i slomom zajednice.

Još jedna ilustracija utjecaja stresa na stanovništvo je priča o

tragediji 11. rujna. Do trenutka terorističkog napada zemlja je bila

u stanju rasta. Tada smo, neposredno nakon 11. rujna, kada se šok

od tog događaja proširio ne samo građanima New Yorka nego i

cijelom nacijom, doživjeli prijetnju svojem opstanku. Utjecaj vladinih

objava neposredno nakon napada, koje su govorile o stalno

prisutnoj terorističkoj opasnosti, bio je poput djelovanja adrenalinskih

signala. Članovi zajednice bili su prebačeni iz stanja rasta

u stanje zaštite. Nakon nekoliko dana tog paralizirajućeg straha,

gospodarska vitalnost zemlje bila je toliko ugrožena da je morao

intervenirati predsjednik. Da bi potaknuo rast, predsjednik

je opetovano naglašavao: »Amerika je otvorena za poslovanje.«

Trebalo je proći određeno vrijeme dok se strahovi nisu smirili, a

gospodarstvo ponovno pokrenulo. Međutim, preostale prijetnje

od terorizma i dalje djeluju iscrpljujuće na vitalnost naše zemlje.

Kao nacija u cjelini trebamo pažljivije promotriti kako naš strah

od budućih terorističkih napada potkopava kvalitetu našeg života.

U određenom smislu, teroristi su već pobijedili jer su nas uspjeli

zastrašiti i prisiliti na kronično, duševno iscrpljujuće zaštitno stanje.

Također, sugerirao bih vam da ispitate kako vaši strahovi i

zaštitna ponašanja koja proizlaze iz njih utječu na vaš život. Koji

strahovi sprječavaju vaš rast? Odakle su ti strahovi proistekli?

Jesu li potrebni? Jesu li stvarni? Pridonose li ispunjenosti vašeg

života? … Ako možemo upravljati svojim strahovima, možemo

preuzeti nadzor nad svojim životima. Predsjednik F. D. Roosevelt

znao je za destruktivnu prirodu straha. Kada se obratio naciji iscrpljenoj

Velikom depresijom i svjetskim ratom koji je prijetio, pažljivo je birao

riječi: »Jedino čega se imamo bojati je sam strah.« Otpuštanje strahova

je prvi korak prema stvaranju punijeg, zadovoljnijeg života.

Džulijan Trežr: Ššš! Zvukom do zdravlja u 8 koraka

http://www.ted.com/talks/lang/scc/julian_treasure_shh_sound_health_in_8_steps.html

Psihopatija

Ovaj tekst počećemo citatom psihijatra Hervey Cleckley-a, velikog istraživača u oblasti psihopatije:

“Od najranijih zapisa psihopata je šarmirao ali i pravio smutnju, zbunjivao sve sa kojima su mu se putevi ukrštali, a pogotovu one koji su ga voleli” (Cleckley, 1976).

Savremeno shvatanje psihopatije ogleda se u radu Robert Hare-a, a zasnovano je na kliničkom određenju ovog poremećaja od strane Hervey Cleckley-a (1976), koje je izložio u svojoj knjizi „The mask of sanity“. U zvaničnim psihijatrijskim klasifikacijama psihopatija se svrstava u poremećaje ličnosti pod nazivom antisocijalni (DSM IV) ili disocijalni (ICD X) poremećaj ličnosti.
Robert Hare polazi od koncepta psihopatije koji je izneo Hervey Cleckley u svojoj knjizi „The mask of sanity“, prvi put objavljenoj 1941. godine. Cleckley navodi šesnaest kliničkih kriterijuma ovog poremećaja: površan šarm i „inteligencija“, nedostatak deluzija i drugih znakova iracionalnog mišljenja, odsustvo „nervoze“ ili psihoneurotskih simptoma, nepouzdanost, neodgovornost, lažljivost i neiskrenost, nepostojanje osećaja krivice i stida, neadekvatno motivisano antisocijalno ponašanje, patološka egocentričnost i nesposobnost za ljubav, opšte siromaštvo velikih afektivnih reakcija, specifičan gubitak uvida, neodgovarajuće reagovanje u interpersonalnim odnosima, šokantno i nedolično ponašanje posle pića ili bez pića, redak suicid, impersonalan, trivijalan i loše integrisan seksuali život, te nemogućnost da se sledi bilo koji životni plan. On je sugerisao da psihopate pate od „semantičke afazije“, jer su u stanju da korektno upotrebljavaju reči i da ih definišu, ali da ipak ostaju slepi za njihovo stvarno značenje. Postulirao je tezu da je psihopatija uverljiva „maska zdravlja“ u čijoj osnovi leži rascep između reči i dela.
Naročito je interesantna Cleckley-eva tvrdnja da se psihopate ne nalaze samo u zatvorima već i u celom društvu u kom često imaju dominantnu i respektabilnu ulogu. Ovu tvrdnju ilustrovao je brojnim primerima uspešnih poslovnih ljudi o kojima govori: „U ovim ličnostima… često postoje veoma duboki poremećaji. Istinske razlike između njih i psihopata koji kontinuirano idu u tamnicu ili u psihijatrijske bolnice je to da oni, daleko bolje i konzistentnije, zadržavaju spoljni izgled kao da su normalni. Glavna razlika… možda leži u tome da je maska tj. fasada psihobiološkog zdravlja proširena na površan materijalni uspeh“ (Cleckley, 1976).
Po shvatanju drugih autora psihopatija, kao i ostali poremećaji ličnosti, ima rani početak, hroničan tok i ispoljava se u socijalnoj disfunkcionalnosti ili nestabilnosti. Simptomi psihopatije obično se pojavljuju u srednjem ili kasnom detinjstvu i ustaljuju se u adolescenciji. Poremećaj ima hroničan tok i obično traje i u odraslom dobu s tim što su moguće izmene u ispoljavanju simptoma nakon 45. godine. Brojna istraživanja su potvrdila da je psihopatija povezana sa nestabilnim socijalnim relacijama, problemima u profesionalnom funkcionisanju, te da je praćena visokim rizikom od uključivanja u kriminalne aktivnosti.
Psihopatiju je moguće razlikovati od ostalih poremećaja ličnosti na osnovu karakterističnih interpersonalnih, afektivnih i bihejvioralnih simptoma. Na interpersonalnom nivou psihopate karakteriše grandiozan osećaj vlastite vrednosti, egocentričnost, manipulativnost, dominantnost, energičnost, hladnokrvnost (ravnodušnost, neosetljivost). Na nivou afekta oni ispoljavaju plitke i labilne emocije, nisu sposobni da se vežu za druge na duži period, nemaju čvrste principe niti dalekosežne ciljeve, nedostaje im empatija, lišeni su anksioznosti i istinskog osećanja krivice i kajanja. Na nivou ponašanja psihopate su impulsivne osobe, u stalnoj potrazi za uzbuđenjima i lako krše društvene norme. Najočiglednije ispoljavanje ovih predispozicija je u kriminalu, zloupotrebi supstanci i u neispunjavanju društvenih obaveza i odgovornosti.

Vladimir Mišić dipl. psiholog
http://www.vaspsiholog.com/2010/09/psihopatija/

Wonderful Chill Out Music - Maldives [HD 1080p]

NOĆ CURICE U POŽARU ČISTOG CVIJEĆA

Ugasi svjetlo ako želiš vidjeti prave stvari.
Upali cigaretu i nećeš biti sama.
Loši momci iz Alabame sviraju odličan bluz.
Odvrni.
Šteta je zaspati, curice.
Pogledaj kako trepere zvijezde i zamisli da si jedna od njih.
Heroji su obični ljudi i ne izgledaju strašno.
Krajnje je vrijeme da nešto učiniš sa svojim osmijehom curice.
Ljudi željni tuđeg osmijeha noćas tuguju po kafanama.
Prazan grad ne obećava ništa samo potrošenim kurvama.
Razgledaj malo bolje sličice iz ofucanog albuma.
Na fotografijama gdje si raščupana i grozna nebo je ipak plavo.
Ne pali svjetlo.
Iz mraka su svjetiljke na susjednim brdima mnogo nestvarnije.
Sve te glupe knjige o seksu neće ti ništa reći o ljubavi.
Sa TV ekrana šalju ti vještačku sreću.
Sladoled za budale.
Ne troši to, ribice.
Tvoj som je uzvodno, na dnu, i čeka te.
Tvoja istina ne zanima baš svakog krkana kojeg sretneš.
Pazi kome pričaš priče o svojoj duši.
Jorgovan pod tvojim prozorom slušaće te vjerno.
Suze na tvom jastuku pozlatiće pjesma noćnih ptica.
Upitaj mjesec koje je boje ljubav?
Gdje je moja, mjeseče? – pitaj mjesec, curice.
Ne živi u krizi koja se širi.
Svrati u bolje trenutke.
Popij nešto sa siromašnim studentom u pozorišnoj garderobi.
Taj momak zna gdje stanuju lijepi doživljaji.
Put do proplanka gdje žive ljubavne oluje.
Stazu do livade gdje bukti požar čistog cvijeća.
Plažu gdje ćeš biti srećna kao vjetar u krilima prepelica, djevojčice.
Zakači se za neku ideju.
Ideje su nevidljiva djeca.
Rađaj ih dok si besposlena, curice.
Razmontiraj taj ringišpil na besmislenom vašaru u svojoj glavi.
Odlijepi tu traku tuge kojom si se odjenula.
Provjetri haljine iz starog ormara i ne briši fleke iz tamo neke.
Obuci košulju od svitanja i stani pred ogledalo.
Otvori prozor da snovi nesrećnih dječaka ne lutaju.
Budi dan, djevojčice.
Saberi se.
Na raskrsnicama postoje pristojni pravci.
Važno je ne krenuti pogrešnim.
Skitnice su na pravom putu samo kad ne znaju kuda.
Uličari svoju sreću ne vozaju u automobilima.
Pješači curice, ako želiš vidjeti zvijezde.
Na svakoj strani svijeta niklo je nešto što vrijedi ubrati.
Uberi.
Ko oklijeva lađa ga ne čeka.
Kad otplovi maši maramom i vezi goblene.
Zar želiš?
Zar želiš da mašeš maramom i vezeš goblene cio život, curice?

Boro Kapetanović