Странице

четвртак, 15. јул 2010.

СЕНЗАЦИОНАЛНА ВЕСТ
















ПРВИ КАНАЛ
Поштовани гледаоци, обавештавамо вас о догађају који се збио јуче, негде око поднева. Како сазнајемо из добро обавештених кругова, реч је о нестанку главног јунака из филма Леси се враћа кући. Нажалост, изгледа да се пас-глумац није вратио. Информисаћемо вас о потрази у наредним емисијама.
ДРУГИ КАНАЛ
Јављамо вам, драги наши гледаоци, а посебно гледатељке, о невероватном нестанку филмског јунака, чувеног Лесија. Његова власница је просто видно избезумљена због немилог губитка  љубимца. По речима једне завидљиве комшинице са Беверли Хилса (глумице НН, бивше наркоманке), последњи пут је видела, како рече, „ту џукелу“ у Централном парку, док је уринирао, при заласку сунца, на ону статуу познате глумице, која се, као што вам је познато, не свиђа многим Беверлихилсанима.
Са новим гласинама о судбини Лесија јавићемо се ускоро.
INFO-CHANEL
Изгубио се Леси. Кренуо у парк  на „пиш-паузу“ и још се није вратио у свој апартман, на десетом спрату хотела „Керовил“. Сумња се да је киднапован. Многи фанови већ пале свеће пред његовим последњим боравиштем. За вечерње сате предвиђено је формирање Клуба Лесијеваца. Чланарина у виду донације биће одбијена од пореза. Видимо се, драги фанови.
ТЕЛ-УПИШ  (ТВ-Удружење Проналача Интелигентних Шарова)
Са великом тугом и болом у срцу и души јављамо вам, драги пријатељи, да је данас, баш на Дан заљубљених, нестао, без трага, никад прежаљени глумац светског гласа – Леси. Његов драги лик остаће вечно упамћен не само у нашој УПИШ-Телевизији него и у свету његових најближих псећих рођака.
Из сата у сат пратићемо трагање бројних обожавалаца и поштовалаца његове уметности. Надамо се да ће се и ова врло занимљива епизода његовог живота завршити хепиендом.
Не мењајте само ваш – УПИШ-канал.
ДРУГИ КАНАЛ – ВАНРЕДНЕ ВЕСТИ
Још увек је неизвесна судбина нашег глумца светског гласа – Лесија. Екипе керећих друштава, од којих су најмасовнија Слатко штене и Умиљата Леси, ужурбано даноноћно трагају дуж целе наше доминирајуће Агресомерике. Нажалост, према последњим сазнањима, из поузданих нарконовинских извора, наш драги, врло профитабилни Леси, са зарадом брда зелених новчаница широм дивнонаивног света, можда је већ на путу за вечна ловишта.
Са новим вестима јавићемо се директно са терена.
НАРОДНИ КАНАЛ – ПОСЛЕДЊА ВЕСТ
Пронађен жив и здрав чувени глумац Леси. Пожртвовани новинари само нашег Канала ушли му у траг. Исплатило им се тумарање по Лесијевом завичају – гледаност наше ТВ повећана за целих седам %. Погледајте слику са лица места (’Еј, хитно зумирај легло!).
Како тврди њен лични лекар, срећна Леси донела на свет петоро слатких куца дебељуца. Ко је срећни отац, сазнаћемо ускоро… Пардон, то ће бити могуће тек када буду узети и испитани узорци ДНК од десетине џукаца из комшилука, који су радо долазили на ноћне журке код чувене Фани Леси, како су је, од миља, звали фанови.
Гледајте само наш и ваш – Народни канал.
29.11.2009.                            Ђура Шефер Сремац

TRI LEPTIRA


Tri leptira doletješe do jedne upaljene svijeće i započeše da raspravljaju o prirodi plamena.
Prvi leptir, nakon što se približi jako blizu do plamena, vrati se nazad i reče:
- On isuviše jako svijetli.
Drugi leptir usudi se da doleti još bliže do plamena i kada se vrati reče:
- On peče.
Treći leptir, doletivši sasvim blizu, uleti ravno u plamen i više se nije vraćao nazad.
On je naučio ono što je htio da sazna, ali to više nije mogao da saopšti.
Onaj koji stekne znanje, ne nalazi u sebi potrebu da govori o tome.
I zbog toga važi, da onaj koji zna – ćuti, a onaj koji govori – ne zna.
Persijska priča

KOREN


1.
Postoji jedan mudrac. Dok ovo govorim, on čuči u velikoj pustinji južno od ovih planina. Čuči ne znam koliko godina u pesku i ne podiže oči. Ali sve vidi. Šara noktom nešto nerazumljivo i uplašeno ponavlja: i ovo sam već stvorio… i ovo sam već stvorio. Ako mu zatražiš orla, on ne poseže u visine, nego ga prstom iskopa iz zemlje kao koren. To je, kaže on, orao iz kojeg niču drugi orlovi. Posle možeš da mu zatražiš aligatora ili mrava. I njih iskopa prstom iz zemlje kao košticu. On sve može, jer njegovo je stvaranje drukčije nego naše. Od njega sam naučio to što ti danas kazujem kao tajnu.
2.
Gospodine, kažem ja njemu, video sam ljude koji se mnogo ljube i bratime. Ako ljubav postoji čemu je dokazivati? On samo ćuti pognute glave i dugo mrmlja u sebi. I tek u podne, kad sunce kao mač visi sa zenita, govori glasom belim poput zgužvane hartije. Iz toga će, kaže, proizići velika nevolja. Narod koji ne prestaje da peva nesrećan je, siromašan i gladan.
3.
Gospodine, kažem mu ja, video sam čoveka koji preskače neverovatne visine. Kako to čini kad nije jači od drugih, ne trči brže od drugih, niti je umešniji i lukaviji? Taj čovek, kaže mudrac, uzima zalet kao da će preskočiti oblake. Stoga i ne primećuje to što mu je pod nogama. Treba preskakati nebo. Treba imati samo najveću želju pa će sve druge same od sebe biti ispunjene.
4.
Gospodine, kažem mu ja, jedan moj prijatelj iskopao je u bašti kamen. Poklonio ga je nekom vajaru da načini od njega skulpturu. Bio je to običan kamen, ali ako ga okreneš prema svetlosti, u njemu se odslikavao ceo svet. A vajar ga je odbio. Mudrac mi kaže: i morao je da odbije, jer nije ga sam pronašao.
5.
Gospodine, pitam ga ja, kako to da moja glava, koja ispunjava prostore, može da stane u jednu običnu kapu? Zatečeni sasvim slučajno, kaže on, u istom nizu godina na ovoj staroj oronuloj planeti, mi se nastavljamo jedni na druge, kao što se grana nastavlja na granu, a ipak živi svoj vek okrenuta ka drugoj strani sveta, ka nekim svojim olujama i vidicima. Zato je tvoja glava žumance nekog još neotkrivenog sunca. Zato zasad staje i u običnu ljusku.
6.
Gospodine, kažem ja njemu, imam neverovatnu snagu. Mogu da upravljam brodovima, jer sam ih pokorio. Mogu da zidam nebodere jer sam savladao beton i čelik. Mogu da rijem kroz planine i menjam lice kontinenata. Ali kad uzmem u šaku običan mali šljunak, ma koliko ga stiskao, nikad ga neću razbiti. Kako to? Veliki umovi, kaže on, bili su u početku neznalice, kao što je reka bila potok ili tajfun – tišina. Najveće hulje istorije bile su pre toga bucmasti bezazleni mališani. Himalaji su bili para. Nešto čvrsto i oblo, kao kipovi Vavilona, bilo je u svom vulkanskom detinjstvu bezoblično i meko. Zato je šljunak, u stvari, jedna ogromna planina, oljuštena od golotinje svog lepog i strahovito zgusnutog srca. Čeprka zatim po pesku, prstom izvadi zametak Kilimandžara; stavljam na leđa obično kristalno zrnce, ali padam pod teretom.
7.
Gospodine, kažem mu ja, video sam slikara koji prolazi kroz platno kao kroz svetlost. Naslika sebi vodu i pliva. Kako to? Naslika Alpe i penje se. Naslika daljinu i izgubi se. Mudrac mi ništa ne govori. Samo vidim, u sumrak, kako se poistovećuje sa sivilom, rasplinjuje i nestaje. Odlazim zamišljen i događa se nešto čudno: za mnom ne ostaju stope, kao da nikad nisam ni prolazio ovim krajem. Kao da sam to samo poželeo u snovima.
I – izmislio.
Miroslav Antić