NAŠI PADOVI

Vjerujem, da je život poput rijeke i da većina ljudi uskače
u tu rijeku, nikad zaista ne odlučivši gdje žele završiti.
I tako, za vrlo kratko vrijeme oni bivaju uhvaćeni u struji;
struji događaja, struji strahova, struji izazova.

Kada stignu do mjesta gdje se rijeka račva, oni ne odlučuju
svjesno kuda žele da krenu ili koji im smjer odgovara.
Oni jednostavno idu, kuda ih voda nosi…Postaju dio gomile
ljudi koju usmjeravaju događaji umjesto njihovih sopstvenih
vrijednosti.

Zbog toga osjećaju da nemaju kontrolu. Ostaju u tom
nesvjesnom stanju sve dok ih jednog dana ne probudi huk
razbješnjele vode. Tada shvataju da se nalaze dva metra
udaljeni od Nijagarinih Vodopada, u čamcu bez vesla.
U tom trenutku kažu: “E, do đavola.”

A tada je već – kasno. Nalaze se pred padom.
Ponekad je taj pad emocionalan; ponekad je tjelesni;
a ponekad je riječ o finansijskom padu.
Velika je vjerovatnoća da je ono što vas trenutno opterećuje u životu
moglo biti izbjegnuto boljom odlukom – uzvodno!

Entoni Toni Robins

Bruce H. Lipton - BIOLOGIJA VJEROVANJA 10.

Photo: Bhaskar Banerji

Uvod u staničnu biologiju


Gledano unatrag, znanstvenici su trebali znati da geni ne
mogu upravljati našim životima. Prema definiciji, mozak je organ
za upravljanje i koordinaciju fiziologije i ponašanja nekog organizma.
Međutim, je li jezgra doista mozak stanice? Ako je naša
pretpostavka da je jezgra stanice sa svojim materijalom što sadrži
DNK »mozak« stanice, tada bi odstranjivanje jezgre stanice, procedura
zvana enukleacija, trebala rezultirati trenutačnom smrću stanice.
I sada, za veliki eksperiment... (Maestro, bubnjeve molim).
Znanstvenik vuče našu nevoljku stanicu u mikroskopsku
operacijsku salu i svlači je. Pomoću mikromanipulatora, znanstvenik
pomiče mikropipetu nalik igli na položaj iznad stanice.
Vještim pokretom manipulatora, naš će istraživač zarinuti pipetu
duboko u citoplazmatsku unutrašnjost stanice. Laganim usisavanjem
jezgra se uvlači u pipetu, a pipeta se izvlači iz stanice. Ispod
pipete u kojoj se sada nalazi jezgra leži naša žrtvena stanica - njezin
»mozak« je istrgnut.
Ali čekajte! I dalje se kreće! Bože moj ...stanica je još živa!
Rana je zatvorena i poput pacijenta koji se oporavlja nakon
operacije, stanica polako počinje teturati naokolo. Uskoro je stanica
ponovno na nogama (u redu, na pseudopodijima) te bježi iz
mikroskopskog polja u nadi da nikada više neće vidjeti kirurga.
Nakon enukleacije velik broj stanica može preživjeti dva do
tri mjeseca bez gena. Žive enukleirane stanice ne leže naokolo
poput nakupina citoplazme odumrla mozga, spojenih na sustave
za održavanje života. Te stanice aktivno apsorbiraju i metaboliziraju
hranu, održavaju koordinirano funkcioniranje svojih fizioloških
sustava (disanje, probava, izlučivanje, motorika, itd.), zadržavaju
sposobnost komuniciranja s drugim stanicama i mogu
proizvoditi primjerene odgovore na rast i okolišne podražaje koji
zahtijevaju zaštitu.
Ne treba nas iznenaditi da enukleacija nije bez nuspojava.
Bez svojih gena stanice se ne mogu dijeliti, a ne mogu ni reproducirati
bilo koji proteinski dio bez kojeg ostanu uslijed uobičajenog
starenja i trošenja (trošenja i starenja) citoplazme. Nemogućnost
zamjene defektnih citoplazmatskih proteina doprinosi
mehaničkim disfunkcijama koje u konačnici rezultiraju smrću
stanice.
Naš je eksperiment osmišljen da preispita ideju da je jezgra
»mozak« stanice. Da je stanica umrla neposredno nakon enukleacije,
opažanja bi u najmanju ruku poduprla to vjerovanje. Pa ipak,
rezultati su nedvosmisleni: enukleirane stanice i dalje pokazuju
složena, koordinirana i životno-podržavajuća ponašanja, što daje
naslutiti da je »mozak« stanice i dalje nedirnut i funkcionalan.
Činjenica da enukleirane stanice zadržavaju svoje biološke
funkcije u odsutnosti gena nije ni u kom slučaju novo otkriće.
Više od sto godina klasični su embriolozi rutinski uklanjali jezgru
iz jajnih stanica u diobi i dokazivali da se enukleirana jajna
stanica može razviti samo do blastule, embrijskog stupnja koji se
sastoji od četrdeset ili više stanica. Danas se enukleirane stanice
upotrebljavaju kao živi »hranidbeni« slojevi u staničnim kulturama
namijenjenim proizvodnji virusnih cjepiva.
Ako jezgra i njezini geni nisu mozak stanice, koji je onda
točno doprinos DNK staničnom životu? Enukleirane stanice
umru, međutim ne zato što su ostale bez mozga, nego zato što su
izgubile svoje reproduktivne sposobnosti. Bez sposobnosti reproduciranja
svojih dijelova enukleirane stanice ne mogu zamijeniti
oštećene proteinske građevne blokove niti se replicirati. Dakle,
jezgra nije mozak stanice - jezgra je stanična gonada (spolna
žlijezda; op. prev.)! Zamijeniti gonadu s mozgom razumljiva je
pogreška budući da je znanost po svojoj prirodi uvijek bila, i još
uvijek jest, patrijarhalna. Muškarce se često optuživalo da razmišljaju
svojim gonadama, tako da nije potpuno iznenađujuće da je
znanost nehotice pobrkala jezgru s mozgom stanice!

Helen Fišer nam govori o tome zašto volimo i varamo

http://www.ted.com/talks/lang/scc/helen_fisher_tells_us_why_we_love_cheat.html

MUDRE MISLI O ISTINI

I nema veličine onde gdje nema jednostavnosti, dobra i istine.
Tolstoj

Tako smo mi s jedne strane disciplinovani, organizovani i racionalni, ali s druge strane stoji ugnjeteni primitivac lišen obrazovanja i kulture. Ovo objašnjava mnoge naše padove u zastrašujuće varvarstvo. U gomili, bez sumnje, i najveća masa posjeduje vazda pravu istinu ali isto tako – najveće katastrofe.
Jung

Kad sudimo o ljudima, njihovim postupcima i karakterima, treba imati na umu da ljudi, iz raznih uzroka koji ne zavise od njih, ne mogu svuda, uvijek i o svemu govoriti istinu. Jedni je ne vide, drugi je vide naopako, što je isto ili još gore, a treći prosto nemaju snage za taj podvig, jer to za tu vrstu ljudi i jeste podvig za koji je potreban izvestan minimum snage koji njima nije dat. Tražiti od tih ljudi ne samo da ne greše svjesno i otvoreno protiv istine nego i da je ne zaobilaze i ne prećutkuju, znači tražiti od prosječno razvijenih ljudi da budu – atleti.
Andrić

Sreća je možda previše jednostavna da bi se moglo pisati o njoj… srećno proživljen život je, dakle, bezglasno proživljen život. Ispostavilo se da je pisati o životu isto što i razmišljati o životu, razmišljati o životu isto što i osporiti život, a svoj vitalni element osporava samo onaj koga taj element guši, ili se u njemu ponaša neprirodno… istina je to što te razjeda. Imre Kertes

Osvješćenje ne mora biti i put ka istini. Ćosić

Glavno je ne lažite samog sebe. Onaj ko laže samog sebe i svoju laž sluša, dolazi dotle da već nikakvu istinu ni u sebi ni oko sebe ne primećuje, i prema tome, ne poštuje ni sebe ni druge. Ćosić

KINESKA MUDROST

********************************

Novcem možeš kupiti kuću, ali ne i dom.
Možeš kupiti postelju, ali ne i san.
Možeš kupiti sat, ali ne i vrijeme.
Možeš kupiti knjigu, ali ne i znanje.
Možeš kupiti položaj, ali ne i poštovanje.
Možeš kupiti ljekara, ali ne i zdravlje.
Možeš kupiti život, ali ne i dušu.
Možeš kupiti seks, ali ne i ljubav.
********************************