SIĆUŠNA MRVA DETINJSTVA

Stojte!
Čekajte! – vičem.
Ja znam šta znači ta duga.
Znam: ona obala druga
mnogo lepše se plavi.
Al’ neka svako od vas
bar mrvicu detinjstva
ponese krišom u ruci
i sačuva u glavi.

Možda vas bez te mrve
neću ni sresti,
ni stići,
a živećemo skupa,
u isti bioskop ići,
u istom restoranu
ručati istu hranu,
u istoj ulici možda
prolaziće nam dani,
pa ipak – bez te mrve,
sićušne mrve detinjstva,
bićemo toliko tuđi,
bićemo toliko strani.

Miroslav Mika Antić

Priroda stvarnosti 2/2 - Spoznaja povlaci plimu svjesnosti

Priroda stvarnosti 1/2 - budilica za bogove

Decije pesme - Vrtirepic

BUDITE RADOSNI

Budite radosni kad god vam se za to pruža mogućnost i kad god za to nalazite snage u sebi, jer trenuci čiste radosti vrijede i znače više nego čitavi dani i mjeseci našeg života provedeni u mutnoj igri naših sitnih i krupnih strasti i prohtjeva. A minut čiste radosti ostaje u nama zauvijek, kao sjaj koji ništa ne može zamračiti.

Ivo Andrić

Adam je bio samo čovjek; to sve pojašnjava. Nije htio jabuku zbog jabuke, već zato što je bila zabranjena.

Mark Tven

Ono što nas najneposrednije usrećuje jeste vedrina uma – ova dobra osobina sama sebi je nagrada. Stoga bi razvijanje vedrine u sebi valjalo staviti ispred svih drugih težnji.

Šopenhauer

Potreba da se uvijek bude u pravu je siguran znak glupog čovjeka.

Alber Kami

Bez obzira na ono što čini, svako na zemlji uvijek igra glavnu ulogu u istoriji svijeta.

Koeljo

Iskustvo nema nikakve etičke vrijednosti. To je samo ime kojim su ljudi nazvali svoje greške.

Vajld

Ovo mjesto je tajna. Svetilište. Svaka knjiga, svaki svezak koji vidiš, ima dušu. Dušu onoga koji ju je napisao, i dušu onih koji su je pročitali i živeli i sanjali sa njom. Svaki put kada neka knjiga promijeni vlasnika, svaki put kad neko klizi pogledom po njenim stranicama, njen duh raste i jača. Na ovom mjestu knjige kojih se više niko ne sjeća, knjige koje su se izgubile u vremenu, žive zauvijek. Čekajući da stignu jednog dana u ruke nekog novog čitaoca, nekog novog duha.

Karlos Ruis Safon

UŠUNJAM SE U TVOJ JASTUK

Ušunjam se u tvoj jastuk
kao tišina perja,
kao tršave šiške večeri
mirisave od lišća,
od mesečine na peščanim obalama,
od uvele svežine oktobra,
- baš tako se ušunjam
i slušam,
slušam šta sanjaš.

Nikome neću kazati.
Ali hoću da znaš:
čuo sam,
čuo sam sve što sanjaš,
jer drugo ništa i ne znam
samo se u snove razumem,
kao što se kauboji razumeju u laso,
kao što se tvoj tata razume u politiku,
kao što se najveći fudbaler razume
u svoju veliku utakmicu,
- tako se i ja samo u snove razumem.

U snove zbog kojih, kad se probudimo,
gledamo nekud visoko,
visoko,
i rastemo,
rastemo,
produžujemo se kroz rukave i nogavice,
rastemo,
produžujemo se kroz oči i srce
kao putevi,
kao pruge,
kao nevidljive šare ptičjeg leta,
daleko,
daleko,
bez Aladinovih lampi,
bez čizama od sedam milja,
ošamućeni od bajke koja se zove detinjstvo.

Ušunjam se u tvoj jastuk
da ne znaš,
ušunjam se kao umor od jurnjave po sumracima,
pokrivam te celu noć,
a pre no što se probudiš
ostavim ti na rukama toplim od sna,
na trepavicama i rumenim obrazima
mali smotuljak jutra,
jer drugo ništa i ne znam,
samo se u jutro razumem
i raznosim ga kao mlekarice mleko,
kao pekari kifle,
kao poštari pisma
velikom belom kočijom
koja neću da ti kažem kako se zove,
ali sam ćeš se setiti.

Miroslav Antić

PRIRODA OGRADE

Uhvatili su nekog lava i bacili ga u koncentracioni logor gdje je, na svoje iznenađenje, našao druge lavove koji su tamo bili godinama, neki od njih cijeli život, jer su se tamo i okotili. Brzo je upoznao društvene aktivnosti lavljeg logora. Bili su podijeljeni u tabore. Jedan se tabor sastojao od onih koji su privatno vlasništvo htjeli pretvoriti u opšte; drugi je bio poslovni tabor; treći kulturni imao je za cilj da vjerno čuva običaje, predanja i istoriju onih vremena kad su lavovi bili slobodni; četvrti tabor je bio religiozni – njegovi članovi su se sastajali uglavnom da pjevaju dirljive pjesme o budućoj džungli u kojoj neće biti ograde; neki tabori su privukli one koji su po prirodi bili umjetnici; neki su bili revolucionari i sastajali su se da planiraju pobunu protiv onih koji su ih uhvatili ili protiv drugih revolucionarnih grupa. Povremeno bi izbila revolucija i tada bi jedna grupa uništila drugu, ili bi čuvari bili pobijeni, a zatim bi na njihovo mjesto došli drugi.
Kako je istraživao okolinu, novopečeni zarobljenik lav opazi lava koji je izgledao uvijek uronjen u svoje misli, samac koji nije pripadao nijednom taboru i od svakog se držao po strani. Bilo je nešto neobično u tom lavu što je u drugima budilo divljenje i neprijateljstvo, jer je njegova prisutnost budila strah i sumnju u samog sebe.

On reče pridošlici:

“Nemoj pristupiti ni jednom taboru. Te bijedne budale bave se svim i svačim, samo ne bitnim.”
“A šta je to?” upita pridošlica.
“Ispitati prirodu ograde.”

SREBRO

Na samrti pozva otac sina:
- Pogledaj kroz prozor sine i reci mi šta vidiš.
- Ljude, odgovori on.
Zatim mu pruži ogledalo da se pogleda
i upita ga opet šta vidi.

- Vidim sebe, odgovori on.
- Eto, sine! I prozor i ogledalo su
od istog stakla,
s tom razlikom što se na
staklu od ogledala
nalazi tanak sloj srebra.
I u životu je tako:

Gdje god se srebro nađe između ljudi,
tu čovjek vidi samo sebe.

NAJBOLJI STRIJELAC

Jedan lovac učeći druge lovce pucanju, postavi praznu limenku na kamen,
odmaknu se pedeset metara od nje, opali i diže je u zrak.

„Najbolji sam strijelac u cijeloj državi“, reče.

„Naučiću vas sada da gađate jednako dobro kao i ja“

Zatim je postavio limenku na isto mjesto.Udaljio se opet pedeset metara,
izvadio crni povez iz džepa i zatražio da mu jedan od lovaca zaveže oči.
Onda je naciljao i opalio metak.

„Jesam li pogodio?“ – upitao je skidajući povez sa očiju.

„Naravno da niste“, odgovorio je novopečeni lovac,
zadovoljan što je ovaj ispao ponižen.

„Metak je pogodio u krošnju velikog hrasta iza limenke. Ne vjerujem da me vi možete ičemu naučiti.“

„Upravo sam vas naučio najvažnijoj životnoj lekciji“, odvratio je lovac.
„Kad god želite nešto postići, dobro otvorite oči, skoncentrišite se na cilj i budite sigurni šta želite.
Niko ne može pogoditi metu zavezanih očiju.”

KAKO POSTATI SREĆNE RUKE?

Na pitanje iz naslova su ljudi pokušavali pronaći odgovor otkako znaju za svoje postojanje. Vremenom su ljudi razvili različite mehanizme prizivanja sreće, a da je tako znaćete kad sljedeći put, potpuno nesvjesno, kucnete o drvo. Kažu da čak postoji razlika između kuckanja odozgo i odozdo.

No, da li je pitanje sreće/malera samo stvar praznovjerice? Da bi to utvrdili, naučnici su odlučili da otkriju šta zapravo donosi sreću. Sproveli su emprijsko istraživanje koje je trajalo čak deset godina, i u kojem je učesvovalo 400 muškaraca i žena. U tom periodu su ispitanici popunjavali svoje dnevnike, testove ličnosti i inteligencije, a naučnici su s njima često direktno razgovarali. Rezultati su otkrili da srećkoviće ujedinjuju nekoliko bazičnih principa:

- sposobnost da iskoriste pružene prilike,

- osmišljavanje samoispunjenosti kroz pozitivna očekivanja,

- razvijanje sposobnosti da odbiju maleroznost.

Nauči da budeš srećne ruke

Tačno, moguće je. Kroz niz eksperimenata koji su pokušavali utvrditi da li postoji veza između ponašanja i razmišljanja došlo se do zapanjujućeg otkrića. Ispitanici kojima su sugerisani zadaci koje su trebali sprovoditi mjesec dana su bili u 80 posto slučajeva zadovoljniji svojim životom i srećniji. Princip se može objasniti tako što su ljudi potisnuli negativno, bili fokusirani na pozitivne rezultate i očekivanja što je dovodilo do ostvarenja njihovih planova, odnosno maleroznost/baksuz je nestao.

Otvori svoj um

Zašto neki ljudi dobijaju prilike u životu, a drugi ne dobijaju? Evo kako su to naučnici utvrdili. Podijelili li su srećkovićima i nesrećnicima novine i zamolili ih da utvrde koliko se fotografija nalazi unutra. Nesrećnici su u prosjeku potrošili dva minuta na brojanje, srećkovići samo nekoliko sekundi. Zašto? Zato što je na drugoj stranici pisalo: Prestani brojati, unutra je 43 fotografije! Da stvar nije jednostavna potvrdilo je i drugo uputstvo koje je glasilo: “Prestani brojati, prijavi eksperimentatoru da si vidio ovu poruku i osvoji $250.” I drugi put su nesrećnici promašili poruku.

Srećkovići imaju sklonost da vide šta je stvarno oko njih, dok su ovi drugi bili suviše zauzeti traženjem nečeg što zapravo ne postoji.

Srećkovići dodaju živost u svoj život. Npr. jedan je ispitanik primijetio da u društvu uglavnom priča sa jednim tipom ljudi. Da bi napravio malo živosti u društvu je počeo da komunicira samo s ljudima koji su nosili određenu boju, upoznao potpuno različite tipove ljudi i tako obogatio svoj socijalni život.

Uživaj u spoznaji da uvijek može biti gore

Zamislite da ste sportista i predstavljate svoju zemlju na Olimpijadi. Osvojite bronzanu medalju. Na drugoj Olimpijadi imate veća očekivanja, pokažete bolje vještine i osvojite srebrenu medalju. Šta mislite kad ćete biti srećniji? Većina nas pomisli da ćemo biti srećniji nakon osvajanja srebra.

Ispitivanja su pokazala da su osvajači bronzane medalje bili srećniji jer su znali da ne bi osvojili nijednu da su imali nešto lošiji rezultat, dok su srebrni razmišljali o tome kako im je zlato izmaklo za dlaku. Ova sposobnost da zamislimo šta bi bilo kad bi bilo, umjesto onog šta se stvarno desilo u psihologiji se zove “kontračinjenično” razmišljanje.

To vam je kao da ste u banci, uđe pljačkaš i ispali metak koji vas pogodi u rame. Šta ćete pomislit? Nesrećnici će uvijek to pripisati lošoj sreći, srećkovići drugim rođenjem jer su zamalo izbjegli metak koji ih je mogao pogoditi u glavu. Ovakvo razmišljanje omogućava ljudima da se osjećaju bolje u svojoj koži, da očekivanja pozicioniraju visoko i da povećaju vjerovatnoću da će živjeti srećan život. I to je to.

Najbitnija lekcija od svih je da je efikasan način iskorišćavanja snage sreće – svima nama podjednako dostupan.