Странице

петак, 24. септембар 2010.

MAHATMA GANDI - CITATI


Svijet ima dovoljno za svačiju potrebu, ali nema dovoljno za svačiju pohlepu.

Živi kao da ćeš sutra umrijeti. Uči kao da ćeš vječno živeti.

Nenasilje je najjača sila kojom čovječanstvo raspolaže. Ono je moćnije od najmoćnijeg oružja ikad izmišljenog od strane čovjeka.

Kvalitet onoga što radimo je ono što je bogougodno, a ne kvantitet.

Sreća je kada je ono što mislite, kažete i radite u harmoniji.

Sloboda nije vrijedna življenja ako ne uključuje i slobodu da griješimo.

Vjerovati u nešto, a ne živjeti to, e to je nečasno.

Ako bi svi mi Indijci pljunuli u istom trenutku, stvorili bi jednu baru dovoljno veliku da potopi 3 miliona Engleza.

Izreka, “oko za oko” će samo dovesti do toga da cijeli svijet postane slijep.

Snaga ne dolazi iz fizičkih kapaciteta. Ona dolazi iz nesalomljive volje.

Ako želiš da vidiš promjenu u svijetu, ti moraš postati ta promjena.

Strah nije tjelesna bolest. Strah je ubica duše.

Jedini tiranin kojeg prihvatam na ovom svijetu je onaj tihi glas unutar nas.

Ja bih bez sumnje postao hrišćanin kad bi hrišćani bili hrišćani sva dvadeset i četiri sata na dan.

Život bez principa je brod bez kormilara.

Ma koliko bila okorjela nečija ćud, rastopiće se na vatri ljubavi. Ako se pak ne promijeni, to znači da vatra nije bila dovoljna jaka.

Tamo gdje se mora birati između kukavičluka i nasilja – ja sam za nasilje.

Nema puta ka miru. Mir je put.

Kao ljudskim bićima, naša veličina ne leži toliko u mogućnosti da promijenimo svijet – jer to je mit atomskog doba – već u mogućnosti da promijenimo sebe.

Za svoj cilj ja sam spreman da umrem, ali ni za kakav cilj, moj prijatelju, nisam spreman da ubijem.

Govori samo ako će to popraviti tišinu.

Kukavica je nesposoban da osjeti ljubav – to je osobina hrabrih.

Vjera nije nešto što se uhvati. Vjera je nešto do čega rastemo.

Čovjek često postaje ono što o sebi misli. Ako budem stalno ponavljao kako neke stvari ne mogu učiniti, vjerovatno je da i neću moći. Suprotno tome, ako vjerujem da mogu, sigurno ću steći sposobnost da to učinim.



MEDITACIJE LJUBAVI 7.

Two-year-old Luke Pavlenishzili, riding on the shoulders of his father George Pavlenishzili, offers a rose to New York firefighter Joe Huber, who was standing at the reflecting pool at ground zero during a memorial service commemorating the ninth anniversary of the Sept. 11 terrorist attacks on the World Trade Center Saturday, Sept. 11, 2010 in New York. (AP Photo/Chang W. Lee)
Zamislite radio-aparat koji prima i emituje samo jednu stanicu, bez obzira koliko vrteli dugme na njemu; radio na kome ne možete da kontrolišete jačinu zvuka, pa se ponekad jedva čuje, a ponekad vam pucaju bubne opne od zaglušne buke; radio koji ne možete isključiti, koji ponekad sam prekida emisiju zvukova i reci, dok se ponekad iznenada oglašava i počinje da trešti baš kad bi­ste hteli da se odmorite. Ko bi trpeo takav aparat?
Međutim, kad se vaše srce ponaša na tako besomučan način, vi ne samo što ga trpite, već to čak smatrate normalnim i humanim.
Pomislite koliko ste puta bili kidani svojim emocija­ma, koliko ste puta trpeli napade besa, depresije, brige, koliko je puta vaše srce hrlilo nečemu što ne posedujete, grčevito težilo da se zakači za nešto što ste zadobili, ili da izbegne nešto što ste odbacili.
Čeznuli ste za nekom osobom i našli se odbačeni i ljubomorni, baš kad su se vaš duh i srce usredsredili na taj jedinstveni objekat, i tako je banket života postao sa­mo pepeo u vašim ustima.
Uvrteli ste u glavu da uspete u nekom takmičenju, i metež borbe omeo vas je da čujete cvrkut ptica - vaša ambicija ućutkala je sve glasove oko vas.
Desilo se da ste ugroženi ozbiljnom bolešću, ili mo­gućnošću gubitka voljene osobe - i eto kako odjednom niste u stanju da se usredsredite ni na šta drugo.
Ukratko, u istom trenutku kada prihvatite da neko kačenje pusti korenje u vama, ta čudesna tvorevina ka­kvo je ljudsko srce postaje nalik na mrtvu stvar.
Ako hoćete da popravite svoj radio-aparat, morate da proučite elemente elektrotehnike. Ako hoćete da ob­novite svoje srce, morate ozbiljno razmotriti četiri oslobađajuće istine. Prethodno odaberite kačenje koje vam zadaje najviše briga, nešto za šta ste posebno vezani, ili nešto o čemu maštate i već dugo čeznete za tim, a onda proučite sledeće četiri istine.
Prva istina. Morate odabrati između svog kačenja i svoje sreće. Ne možete imati i jedno i drugo. U trenut­ku kada postanete plen nekog kačenja, vaše srce odbija da funkcioniše kako valja i gubi se vaša sposobnost da živite spokojnim i radosnim životom, oslobođenim bri­ga. Proverite koliko je ovo tačno, primenivši to na kače­nje ili vezu koje ste odabrali da sačuvate.
Druga istina. Odakle potiče vaše kačenje? Svakako nije rođeno s vama. Ono potiče od jedne laži koju vam je nametnulo vaše društvo i vaša kultura i koju ste po­navljali sebi - da bez ove ili one stvari, bez ove ili one osobe, ne možete biti srećni... Ako otvorite oči, videćete koliko je sve to lažno - na stotine ljudi savršeno je srećno i bez ovih stvari ili osoba ili situacija za kojima vi jurite, jer, po vama, ne možete drukčije. Ali morate oda­brati: ili vaše veze, ili sreća i sloboda.
Treća istina. Ako hoćete da živite punim životom, morate u sebi razviti osećaj za perspektivu - život je neuporedivo širi od tih mizernih gluposti za koje se kači vaše srce i kojima ste dozvolili da vas tako duboko udrmaju. Gluposti, rekao sam - jer, ako dovoljno dugo budete živeli, sigurno će doći dan kada će sva ta kačenja izgubiti svoj značaj, tako da ih više nećete ni pamtiti. Va­še iskustvo može to da potvrdi - danas teško i da se sećate sitnih nevolja koje su vam u prošlosti zadavale uža­sne brige.
Četvrta istina sadrži neizbežan zaključak: nema te osobe ili stvari u spoljnom svetu koja poseduje sposob­nost da vas učini srećnim ili nesrećnim. Jer, samo vi od­lučujete da li ćete biti srećni, zavisno od toga koliko se u pojedinim situacijama kačite za objekte od kojih ste za­visni.
Razmatrajući ove istine, opazićete da vaše srce pru­ža otpor, tražeći argumente kojima bi im se suprotstavi­lo, ili čak odbija da ih uopšte razmatra. To znači da još niste dovoljno patili zbog svojih veza.
Međutim, može se desiti da vaše srce ne pruža više otpor ovim istinama. Ako je tako, radujte se: javilo se pokajanje i preobražaj u vašem srcu, a večni život, u vi­du smirenosti duhovnog detinjstva, najzad je zakucao na vaša vrata.

Antoni De Melo

Epigenetika - od žrtve do gospodara




http://www.youtube.com/watch?v=8tb_nXdZYiM
...

MALI PRINC 18.

XVIII poglavlje

Mali princ predje pustinju i srete samo jedan cvet. Cvet sa tri listica, ne beznacajni cvetic...
-Dobar dan, rece mali princ.
-Dobar dan, odgovori cvet.
-Gde su ljudi? uctivo zapita mali princ.
Cvet je jednog dana video neki karavan kako prolazi:



-Ljudi? Ima ih, verujem, pet ili sest. Spazio sam ih pre mnogo godina. Ali nikad se ne zna gde su. Nestalni su kao vetar. Nemaju korena i to im mnogo smeta.
-Zbogom, rece mali princ.
-Zbogom, rece cvet.

Antoan de Sent Egziperi

KO SAM JA


Neki ljuti ratnik sreo jednog sveštenika i rekao mu: »Zar ti ne znaš ko sam ja?
- Ja sam neko ko ti može odsjeći glavu, a da okom ne trepnem!»
Mali sveštenik ga je pogledao i mirno uzvratio: »A zar ti ne znaš ko sam ja?!
– Ja sam neko kome TI možeš odsjeći glavu, a da JA okom ne trepnem!!»

MLADOST