Странице

четвртак, 6. мај 2010.

BEZIMENA

Povjeriću ti jednu tajnu
Vrijeme si ti
Vrijeme je žena
Ono osjeća
Potrebu da mu se udvara i da se klekne
Pred njegove noge kad se haljina raširi
Vrijeme je kao kosa beskrajna
Očešljana
Ogledalo koje dah zamućuje i dah bistri
Vrijeme si ti koje spava u zoru kada se budi
I kao nož si koji prolazi kroz moje grlo
Oh što ne mogu da iskažem tu
neprolaznu moru vremena
I najgore je što je želja beskrajna
i neispunjena
Ta žeđ oka kad ti koračaš po odaji
Ja znam da ne treba razbijati čaroliju
Mnogo je gore nego da te osjetim stranom
Da bježiš sa mislima izvan nas
I srcem već u nekom drugom vijeku
Bože moj kako su riječi teške
A ustvari jeste to
Moja ljubav iznad zadovoljstva
Moja ljubav van domašaja današnjeg udarca
Ti koja kucaš na moju sljepoočnicu kao časovnik
I ako ti ne dišeš gušim se
I po mojoj puti kolebaš se i zastaješ svojim stopalom
Veliku tajnu hoću da ti kažem
Svaka riječ
Na mojoj usni sirotica je koja prosi
Jednu sitnicu za tvoje ruke
stvarčicu koja tami pod tvojim pogledom
I zato ja kažem tako često da te volim
U nedostatku dovoljno jasnog kristala izraza
koji bi ti stavila sebi oko vrata
Ne vrijeđaj se zbog mog prostačkog govora
Prosta je voda koja izaziva taj neprijatni šum u vatri
Reći ću ti veliku tajnu Ja ne znam
Da govorim o vremenu koje na tebe liči
Ja ne znam da govorim o tebi i ja se pravim
Kao oni koji vrlo dugo na peronu stanice
Mašu rukom pošto su vozovi otišli
Šaka se smiruje tek pod novim teretom suza
Hoću da ti kažem veliku tajnu Bojim se za tebe
Bojim se onoga što te prati večerom ka prozorima
I gestove koje ti činiš od riječi koje se ne izgovaraju
Bojim se vremena brzog i laganog bojim se za tebe
Hoću da ti kažem veliku tajnu
Zatvori sva vrata
Lakše je umrijeti nego voljeti
Zato ja sebe mučim životom
Ljubavi moja.

Luis Aragon