Странице

недеља, 5. септембар 2010.

Zašto su nam potrebni istraživači



http://www.ted.com/talks/lang/scc/brian_cox_why_we_need_the_explorers.html

NAVIKA ŽRTVE


“Prvo mi stvaramo navike, potom navike stvaraju nas.”
Čarls Nobl
Biti žrtva je navika.
Navika je znanje.
Raširi svoja znanja,
stvori nove navike,
mijenjaj navike po potrebi.
Najbolja navika je nemati navika.
Karlos Kastaneda

PRIMIJENITE ZAKON PRAŠTANJA



Evo jedne vježbe:
Prvo, uzmite list papira i napravite listu svih onih ljudi za koje smatrate da su vas uvrijedili na bilo koji način.
Drugo, krenite po redu, pročitajte ime, udubite se mislima u ono što se desilo u okviru te situacije, i recite:
“Opraštam mu(joj) za sve; a sada više ne želim da razmišljam o tome.”
Ponovite ove riječi dva ili tri puta za svaku osobu sa spiska. Zatim odložite spisak u stranu.
Od tog trenutka nadalje, kad god pomislite na tu osobu ili tu situaciju, istog momenta sasjecite u korijenu negativnu emociju kojom vas ispunjava tako što ćete reći: “Opraštam mu(joj) za sve, opraštam mu (joj) za sve”, a zatim razmišljajte o drugim stvarima.
***
Čitav vaš život će početi da se otvara kada konačno budete oprostili i oslobodili se svake pomisli na sadržaje tih situacija. Opraštanje je ključ koji otvara carstvo unutrašnjeg mira, najteža stvar koju ste ikada učinili, ali isto tako i najvažnija stvar u životu.

ZNAČI, TI BI DA BUDEŠ PISAC?


Ako ne navire iz tebe
bez obzira na sve…
i ne pokušavaj.
Ako se ne pojavi iz čista mira
iz tvoga srca, tvog uma, tvojih usta
iz tvog stomaka…
i ne pokušavaj.
Ako moraš da sjediš satima
buljeći u monitor
ili pogrbljen nad
pisaćom mašinom,
tražeći riječi…
i ne pokušavaj.
Ako to radiš zbog novca
ili slave…
i ne pokušavaj.
Ako to radiš samo zato
da bi odveo žene u krevet…
i ne pokušavaj.
Ako moraš samo da sjediš
i pišeš sve to iznova i iznova…
i ne pokušavaj.
Ako ti je teško pri samoj pomisli da to moraš raditi…
i ne pokušavaj.
Ako pokušavaš da pišeš kao neko
drugi…
zaboravi.
Ako moraš čekati da izbije iz
tebe,
onda čekaj strpljivo.
A ako nikada ne izbije,
nađi nešto drugo da radiš.
Ako moraš prvo da to pročitaš svojoj ženi,
djevojci,
svojim roditeljima
ili bilo kome drugom…
nisi spreman.
Ne budi kao većina drugih pisaca,
ne budi kao hiljade drugih
koji sebe zovu piscima.
Nemoj biti tup i dosadan
i pretenciozan,
nemoj biti izlizan egoizmom.
Sve biblioteke ovog svijeta
zijevaju od dosade
nad takvima kao što si ti.
Ne dozvoli im to.
Budi svoj.
Ako ne izlijeće iz tvoje duše
kao raketa,
ili ako te tvoja tišina
ne dovodi do ludila,
samoubistva ili ubistva…
i ne pokušavaj.
Ako te to sunce unutar tebe
ne prži do bola…
i ne pokušavaj.
Ali zato kad dođe vrijeme
i kad dođe “tvoj red”,
TO će se desiti samo od sebe
i nastaviće tako da se dešava
sve dok ne umreš TI
ili dok ne umre TO u tebi.
Nema drugog puta
i nikad ga nije ni bilo.
Čarls Bukovski

RUPA


Jedan škrtac sakrio je svoje zlato u podnožju drveta u svom vrtu.
Svake nedjelje vadio ga je iz zemlje i satima ga s uživanjem gledao.
Neko je ipak doznao za to i pokrao mu zlato.
Kada je škrtac došao da ga gleda, zatekao je samo praznu rupu u zemlji
i počeo tako da urla i jauče da su svi susjedi došli da vide šta se dešava.
Jedan od njih upitao  ga je:”Da li si ikad upotrijebio to zlato?”
“Ne”, odgovorio je škrtac. “Samo sam ga vadio i gledao.”
“Onda je sve u redu”, rekao mu je susjed. “Zašto bi kukao?
Po onom što si imao od tog zlata neće se ništa bitno promijeniti
ako i dalje budeš dolazio i gledao u rupu.”
***
Nije novac koji posjedujemo, već naša sposobnost da ga upotrijebimo ono što nas čini bogatim ili siromašnim. Namučiti se da bi se obogatili a onda ne znati da se uživa u tome, isto je kao i biti ćelav a skupljati češljeve.
Antoni de Melo