Странице

четвртак, 23. септембар 2010.

JEVREJ


Jedna stara Jevrejka sjedila je pored velikog i debelog Šveđanina i uporno ga gledala. Na kraju ga je upitala:
“Oprostite; vi ste Jevrej, zar ne?”
“Ne”, odgovorio je on. Nekoliko minuta kasnije, ona mu se ponovo obratila:
“Znate, meni možete slobodno da kažete. Vi ste ipak Jevrej?”
“Ne, ja zaista nisam Jevrej”, odgovorio je Šveđanin. Ona ga je pomno proučavala još neko vrijeme, a zatim rekla:
“Jeste li sigurni u to?”
lznerviran, čovjek je izjavio:
“U redu, ja sam Jevrej!”
Stara ga je ponovo pogledala, odmahnula glavom i rekla:
“Ne bi se baš reklo!”
Čuvaj se malih pukotina; mala će pukotina potopiti i veliki brod.
Bendžamin Frenklin

MEDITACIJE LJUBAVI 6.


A 30-frame seque     Cassini's approach to the icy plumes of Enceladus on August 13th, 2010. (NASA/JPL/Space Science Institute) 
Kaže se da je ljubav slepa. Da li je zaista tako? U stvarnosti, ništa na ovom svetu ne vidi tako oštro kao ljubav. Nije ljubav ta koja je slepa, već veza, zavisnost, kačenje. Kačenje je, kao što smo videli, stanje u kome neko grabi, grčevito se drži nekog objekta, u lažnom ubeđenju da je to neophodno za njegovu sreću. Imate li takve veze za koje pogrešno mislite da ne možete živeti bez njih? Još jednom ih pobrojite u mislima, pre nego što pređemo na analizu kako vas one čine slepim.
...
Zamislite da se nalazite u sali za koncerte gde slu­šate orkestar u kome snažni udarci po timpanima zaglušuju svaki drugi zvuk. Međutim, da biste uživali u nekoj simfoniji, potrebno je da čujete svaki instrument u or­kestru. Da biste zaista dospeli u stanje koje nazivamo ljubavlju, morate postati osetljivi za jedinstvenost i lepotu svake pojedine stvari ili osobe oko vas. Teško je reći da voliš nešto ako to jedva primećuješ; ukoliko vidiš sa­mo neke detalje i osobine, isključujući sve ostale, to takođe nije ljubav, jer ljubav ne isključuje bilo šta niti bilo koga - ona obuhvata sveukupnost života, sluša simfoni­ju kao celinu, ne samo ovaj ili onaj među raznim instru­mentima.
Zastanite na trenutak da razmotrite kako vaša kačenja amputiraju i čine svaki vaš doživljaj jalovim, baš kao što slepo kačenje političara za moć, ili kačenje poslovnog čoveka za novac čine takve ljude gluvim za sveukupnu melodiju života.
Sada pogledajte na sve to sa druge tačke gledišta - ogromna količina informacija svakodnevno se obrušava na vas, preko vaših čula, preko mreže organa u vašem telu. Od svih tih informacija samo mali delić dopire do vašeg svesnog duha. To je kao beskrajna količina informacija ko­ja dolazi predsedniku neke države - samo minimalan deo nalazi put do njega, jer neko odvaja samo ono što smatra važnim da mu se iznese na sto. Ko odlučuje šta od svega što vas zatrpava iz spoljnog sveta treba da dospe do vašeg svesnog duha? Postoje tri glavna filtera: prvi su vaše veze; drugi su vaše fiksacije; treći su vaši strahovi.
Vaše veze: vi neizbežno posvećujete pažnju onome što takve veze unapređuje ili ih ugrožava; ostalo vas ne zanima, kao što škrtog i pohlepnog biznismena ne zanima ništa što mu ne donosi dobit.
Vaše fiksacije: uzmite nekog fanatika - takvi obraća­ju pažnju isključivo onome što potvrđuje njihova ubeđenja, ignorišući sve što ih može dovesti u sumnju; tako ćete shvatiti šta u vama proizvode fiksacije.
Na kraju strahovi: kada biste znali da ćete za nedeIju dana biti osuđeni, to bi vam do te mere obuzelo duh, da bi isključilo svaku drugu misao. To je ono što nam či­ne strahovi - oni neodoljivo usmeravaju našu pažnju na određene stvari, potpuno ignorišući sve ostalo. Vi pogre­šno mislite kako vaši strahovi služe da bi vas zaštitili, da su vaša najnepokolebljivija ubeđenja napravila karakter­nu osobu od vas, dok su vaše veze učinile vaš život uz­budljivim i sigurnim. Međutim, uopšte ne primećujete da je sve to samo podiglo zid između vas i života.
Naravno, gotovo je nemoguće svesno pratiti svaku pojedinu notu u simfoniji života; ali, ako vaš duh i čula nauče da se otvore, počećete da vidite i reagujete na stvari onakve kakve jesu, i osetićete kako vas ispunjava harmonija vaseljene. Tada ćete konačno osetiti šta je lju­bav.
Razmotrite sada sve ovo iz drugog ugla: vi vidite stvari i ljude ne onakve kakvi su, već kakvi ste vi. Ako želite da ih vidite onakve kakvi stvarno jesu, morate obratiti pažnju na svoje veze i strahove koje te veze iza­zivaju u vama. Jer, baš te veze i strahovi odlučuju šta tre­ba da vidite, a šta da ignorišete. Šta god da vam se ukaže, vaša pažnja je već unapred monopolizovana; od trenutka kada je vaše viđenje postalo suštinski selektivno, vi ima­te potpuno iluzornu viziju stvari i ljudi oko sebe. Što du­že živite u toj iskrivljenoj viziji, bivate sve više ubeđeni kako je to jedina slika sveta, jer vaše veze i strahovi na­stavljaju da vrše selekciju svega što dopire do vas, na na­čin koji sve više sužava vaš pogled na svet. Eto šta leži u osnovi vaših fiksacija - unapred stvorena, nepromenIjiva vizija stvarnosti, dok stvarnost, suprotno toj viziji, uopšte nije takva, već se stalno menja i teče. Proizilazi da svet koji volite i od koga je sačinjen vaš život uopšte nije stvaran svet, već je to svet stvoren u vašem mozgu.
Samo kada se oslobodite svojih ubeđenja, strahova i veza koje ih neprestano hrane, osetićete da ste se oslo­bodili neosetljivosti koja vas čini tako gluvim i slepim u odnosu na svet i sebe.

Antoni De Melo

JE LI VRABAC MRTAV ILI ŽIV?!




Jedan dječak dođe do poznatog učitelja zena
koji je važio za velikog mudraca.
Dječak je držao ruke tajnstveno iza leđa.
Nastojao je zauzeti što važniji stav.
I teško prikrivajući pogled u kom se
krila želja da ga nadmudri, najzad upita
učitelja zena:
«Je li vrabac što ga držim u ruci mrtav ili živ
«Mrtav je», poslije kraćeg razmišljanja odgovori mudrac.
Dječak otvori ruku, i smijući se ispusti vrapca da odleti.
«Vidiš…pogriješio si», reče dječak,
samozadovoljno se smiješeći.
«Istina je. Pogriješio sam.”, odvrati mu učitelj…Ali da sam rekao da je vrabac živ, ti bi stisnuo šaku i zadavio ga, što nisam želio da se desi.
Odgovor je ipak bio u tvojim rukama

SVE ĆE BITI U REDU

MALI PRINC 17.

XVII poglavlje

Kad covek zeli da bude duhovit, desava se da malcice slaze. Nisam bio sasvim posten kad sam vam govorio o fenjerdzijama. Mogao bih da stvorim pogresan utisak o nasoj planeti kod onih koji je ne poznaju. Ljudi zauzimaju vrlo malo mesta na Zemlji. Kad bi dve milijarde stanonika koji naseljavaju Zemlju stajali malo stisnuti kao na nekom zboru, lako bi se mogli smestiti na trg dvadeset milja dug i dvadeset milja sirok. Covecanstvo bi se moglo zbiti na najmanje ostrvce u Tihom okeanu.
Odrasle osobe nece vam naravno verovati. One zamisljaju da zauzimaju mnogo mesta. Smatraju sebe vaznim kao baobabi. Preporucite im neka racunaju. One obozavaju brojeve: to ce im se dopasti. Ali ne gubite vreme na taj dosadni zadatak. Nema smisla. Imajte poverenja u mene.
Posto se nasao na Zemlji, mali princ je bio veoma iznenaden sto ne vidi nikog.

Vec se uplasio da nije pogresio planetu, kad se neki prsten boje meseca pokrete u pesku.
-Dobro vece, rece mali princ za svaki slucaj.
-Dobro vece, rece zmija.
-Na koju sam planetu pao? upita mali princ.
-Na Zemlju, u Afriku, odgovori zmija.
-Oh! Zar na Zemljji nema nikoga?
-Ovo je pustinja. U pustinjama nema nikoga. Zemlja je velika, odgovori zmija.
Mali princ sede na jedan kamen i podize oci nebu:
-Pitam se, rece on, da li su zvezde osvetljene zato da bi jednog dana svako mogao naci svoju. Pogledaj moju planetu. Ona je upravo iznad nas... Ali kako je daleko
-Lepa je, rece zmija. Zasto si dosao ovamo?
-Imao sam teskoca sa jednim cvetom, odgovori mali princ.
-O! rece zmija.
I oboje zacutase.
-Gde su ljudi? najzad ponovo progovori mali princ. Covek se oseca malo usamljen u pustinji...
-Covek je usamljen i medu ljudima, rece zmija.
Mali princ je dugo posmatrao zmiju:

-Cudna si ti zivotinja, progovori on najzad, tanka kao prst.
-Ali sam mocnija od kraljevskog prsta, rece zmija.
Mali princ se osmehnu:
-Nisi bas tako mocna... nemas cak ni noge... nisi u stanju ni da putujes...
-Mogu te odneti dalje nego brod, rece zmija.
Ona se omota oko noge malog princa kao zlatna grivna.
-Onaj koga ja dodirnem, vraca se u zemlju odakle je i dosao, dodade ona. Ali ti si cist i dolazis sa jedne zvezde...
Mali princ ne odgovori nista.
-Zao mi te je, tako slabog, na ovoj Zemlji od kamena. Mogu ti pomoci jednoga dana ako budes mnogo zalio za svojom planetom. Mogu...
-Oh! Razumeo sam vrlo dobro, rece mali princ, ali zasto uvek govoris u zagonetkama?
-Ja ih sve resavam, rece zmija.
I oboje zacutase.

Antoan de Sent Egziperi

Priroda stvarnosti