Recept za smak sveta

JEDAN ZABORAVLJENI RANDEVU

Ne znam ko je rekao: “Pogledaj kakva groblja ima narod,
pa ćeš ga prepoznati”.

Na Piskarevskom groblju, u Lenjingradu,
ja sam video vašu sliku, draga Tanja. 
Video sam vaš dnevnik, jedan od najpotresnijih
tekstova u istoriji čovečanstva, 
i ja vam, evo, pišem ovo sa jednog ugla Nevskog prospekta.

Poručio bih dve votke od po sto grama i dve kafe. 
Vi biste popili kafu, ja obe votke, i ja bih vas voleo.
Ljubio bih vam dlanove, 
mila moja, jer ste me tako rasplakali da nikad neću
zaboraviti Lenjingrad.
Počelo je četvrtog septembra 1941. Hitler je štampao
pozivnice za bal u „Astoriji“ povodom osvajanja Lenjingrada. 
A nikad ga nije osvojio: 872 dana trajala je blokada. 
U vašem dnevniku čitam: Ženja umrla 28. decembra u 12,30 časova 1941. 
Babuška umrla 25. januara 42. Leka umro 17. marta u pet časova 1942. 
Ujka Vasja 13. aprila u dva časa noću. Ujka Ljoša je u 4 časa 1942. 
Mama u 7,30 ujutro 13. maja 1942. 
Svi Savićevi su umrli. Ostala samo Tanja. Umrli svi.

Devet listova iskinutih iz notesa. Jedna od najpotresnijih istorija. 
A na Piskarevskom groblju leži više od milion ljudi zajedno sa vašom mamom, 
babuškom, braćom, sestrama, ujacima. 
Vi ste umrli, kako mi ovde kažu, na Putu života, na ledu Ladoškog jezera, 
i ja vas uzalud čekam ove noći po ulicama Lenjingrada, 
tražim vaše oči u očima žena koje prolaze, vaš osmeh 
u osmehu devojke koja u metrou čita Ljermontova,

u gužvi onih što traže kartu više za teatar imena Kirova,

gde ne gledam Žizelu nego vas kako se dižete iz groba… Tanja.

Prever je rekao: Rat je zaista jedna velika svinjarija, 
ali to je najmanje što se o tome može reći. 
Osećam da bih vas voleo, pio votku, skakao u Nevu, 
imao s vama decu, a od svega samo mi u ušima zvone stihovi Olge Bergolc 
„Niko nije zaboravljen i ništa nije zaboravljeno“.

Dvadeset šest hektara mrtvih. 
Ispod zemlje čudna neka muzika koja mi razvija živce i dovodi me do ludila. 
I jedno srce koje kuca iz zemlje, ljudsko. 
Gledam fotografije iz opsade: dečak nalik na skelet, lep kao moj sin, sa očima od neba. 
Ljudi koji čine poslednje korake na zemlji i umiru od gladi. 
Deset hiljada i četrdeset tri čoveka u jednom danu. 
Tanja, ne mogu da vam opišem kako Lenjingrad izgleda danas.
Ja sam nekad govorio da je Pariz najlepši na svetu, a sad se stidim. 
Svaki put kad dođem u Rusiju doneću vam cveće. 
I kako je naš jedini randevu izgubljen, propao, nema ga, 
dajem vam reč da ću svoju decu naučiti da mrze rat i da budu dobri ljudi. Drugo, sem votke, sem suza, stvarno ne umem.

Miroslav Antić

JOZEF KIRŠNER 

Što više znaš, to manje osjećaš potrebu da pričaš o tome.

Ko je traženje svoje Istine zamijenio tvrdnjama, taj neće naći Istinu.
Ko bježi od svoje Istine, taj neće naći Sebe.

Strpljenje znači, toliko dugo učiti iz porazá sve dok jednom ne ostvariš uspjeh.

Ko pomaže drugima samo da bi umirio sopstveni osjećaj krivnje, taj niti pomaže sebi niti drugima.

Ne pričaj iz straha. Ne pričaj iz sujete. Ko iz straha ili sujete priča, uvijek kaže previše.

Koliko si slobodan i srećan u životu, zavisi od toga koliko ti uspijeva da riješiš probleme, koji tvojoj slobodi i sreći stoje na putu.

Koncentracija je kada sve svoje misli, osjećaje i energiju usmjeravaš na ono što UPRAVO radiš.

Nikada nemoj prestajati da tragaš za svojom Istinom, Ovdje i Sada. Jer onoga časa kada prestaneš da tragaš za svojom Istinom, prestaćeš i da živiš svoj život.

Sažaljenje je ohrabrenje za samosažaljenje. Onaj ko traži tvoje sažaljenje, ustvari traži opravdanje za to, da sam sebi NE pomogne. Pomoći ćeš mu samo onda kada ga ohrabriš da sam riješi svoj problem od kojeg on, u svome jadu, uporno bježi.

Ko te ne razumije, tome ne trebaš ništa objašnjavati. Ti nisi tu da bi druge urazumio. Ko te ne razumije, taj ima svoje razloge, koje ti poštuješ.

Bruce H. Lipton - BIOLOGIJA VJEROVANJA 41.

Vidi :)

Fraktalna evolucija -

teorija s kojom možemo živjeti

Objasnio sam zašto sam sada duhovni znanstvenik. A sada

bih želio objasniti zašto sam optimist. Po mom mišljenju, priča

o evoluciji je priča o ponavljajućim uzorcima. Danas se nalazimo

na kritičnoj točki, međutim planet je to već više puta prošao.

Evolucija je bila obilježena prevratima koji su doslovce izbrisali

postojeće vrste, uključujući najpoznatije žrtve, dinosaure. Ti prevrati

su bili neposredno povezani s katastrofama povezanima s okolišem,

baš kao i današnja kriza. Dok se ljudska populacija povećava,

natječemo se za prostor s drugim organizmima s kojima dijelimo

ovaj planet. Međutim, dobra vijest je da su slični pritisciu prošlosti

doveli do novog načina življenja, te da će to učiniti ponovno.

Nalazimo se na završetku jednog evolucijskog ciklusa i pripremamo

se stupiti u novi. Kako se jedan ciklus privodi kraju, ljudi postaju

razumljivo zabrinuti i uznemireni zbog neuspjeha uređenja na

kojima se temelji ova civilizacija. Pa ipak, smatram da će »dinosauri«

koji trenutno siluju prirodu izumrijeti. Preživjet će oni koji shvaćaju

da su naši nepromišljeni činovi destruktivni i za planet i za nas same.

Kako mogu biti tako siguran u to? Moja sigurnost proizlazi

iz mog proučavanja fraktalne geometrije. Evo definicije geometrije

koja će objasniti zašto je ona važna za proučavanje strukture

naše biosfere. Geometrija je matematička procjena »načina na koji

se različiti dijelovi nečega slažu u odnosu jedan prema drugome.«

Sve do 1975. godine jedina dostupna geometrija bila je euklidska.

Ona je sabrana u drevnom trinaest-sveščanom grčkom djelu

Euklidovi elementi napisanom oko 300. godine pr. Kr.

Prostorno usmjerenim studentima euiklidsku geometriju je lako

razumjeti jer se bavi tijelima kao što su kocke, kugle i stošci koja

se mogu predočiti i nacrtati na milimetarskom papiru.

Međutim, euklidska geometrija ne može se primijeniti na prirodu.

Na primjer, koristeći matematičke formule te geometrije ne

možete nacrtati drvo, oblak ili planinu. Većina organskih i

neorganskih struktura u prirodi posjeduje nepravilnije uzorke

nalik kaotičnima. Te prirodne slike mogu se napraviti jedino pomoću

nedavno otkrivene matematike zvane fraktalna geometrija.

Francuski matematičar Benoit Mandelbrot pokrenuo je 1975. godine

polje fraktalne matematike i geometrije. Poput kvantne fizike,

fraktalna (frakcijska) geometrija prisiljava nas da uzmemo u obzir

nepravilne uzorke, neobičniji svijet zakrivljenih oblika i predmeta s

više od tri dimenzije.

Matematika fraktala je zapanjujuće jednostavna jer vam je potrebna

samo jedna jednadžba, u kojoj se koristi samo množenje i zbrajanje.

Na primjer, »Mandelbrotov skup« temelji se na jednostavnoj formuli

u kojoj se proizvoljni broj množi sa samim sobom i zatim dodaje

početnom broju. Rezultat te jednadžbe se zatim koristi kao početni

broj za sljedeću jednadžbu; rezultat te jednadžbe kao početna

vrijednost sljedeće jednadžbe i tako dalje.

Izazov se sastoji u tome da se, iako svaka jednadžba slijedi istu

formulu, ti izračuni moraju ponoviti milijune puta kako bi se

vizualizirao fraktalni uzorak. Ručno računanje i vrijeme potrebno

da se izračunaju milijuni jednadžbi onemogućili su rane matematičare

da prepoznaju vrijednost fraktalne geometrije. S napretkom snažnih

računala, Mandelbrot je uspio definirati tu novu matematiku.

Svojstveno za geometriju fraktala je stvaranje beskonačno

ponavljajućih, »sebi-sličnih« uzoraka koji su ugniježđeni jedan

unutar drugoga. Grubu predodžbu ponavljajućih oblika možete

dobiti zamislite li ručno obojene ruske »babuške«. Svaki manji

oblik je minijatura većeg oblika, međutim nije nužno njegova

identična verzija. Fraktalna geometrija naglašava odnos između

uzoraka u čitavoj strukturi i uzoraka vidljivim u dijelovima te

strukture. Na primjer, uzorak grančica na grani nalikuje uzorku

grana koje se granaju iz debla. Uzorak glavnog toka rijeke nalikuje

uzorcima njegovih manjih pritoka. U ljudskom pluću, fraktalni

uzorak grananja duž bronhija ponavlja se u manjim bronhiolama.

Arterijske i venske krvne žile te periferni živčani sustav također

pokazuju slične ponavljajuće uzorke.

Jesu li ponavljajuće slike uočene u prirod i puka slučajnost? Mislim

da je odgovor definitivno »ne«. Da bih objasnio zašto smatram

da fraktalna geometrija definira strukturu života, razmotrimo

ponovno dvije točke.

Kao prvo, priča o evoluciji je, kao što sam naglasio mnogo puta u

ovoj knjizi, priča o napretku prema većoj svjesnosti. Kao drugo,

u našem proučavanju membrane, kompleks receptorskih i

efektorskih proteina definirali smo kao temeljnu jedinicu svjesnosti/

inteligencije. Shodno tome, što više receptorskih i efektorskih

proteina organizam posjeduje, to više svjesnosti ima i nalazi se više

na evolucijskoj ljestvici.

Međutim, postoje fizička ograničenja za povećanje broja receptorsko-

efektorskih proteina koji mogu stati u stanicu membrane. Debljina

stanične membrane iznosi sedam do osam nanometara, što je promjer

njezina dvostrukog fosfolipidnog sloja. Prosječni promjer receptorsko-

efektorskih proteina »svjesnosti« je približno jednaka promjeru

fosfolipida u koje su uklopljeni. Budući da je debljina membrane tako

strogo određena, ne možete u nju nabiti mnoštvo integralnih

membranskih proteina slažući ih jednog povrh drugog. Na raspolaganju

vam je sloj debljine jednog proteina. Shodno tome, jedini izbor je

povećati površinu membrane.

… Evolucija, širenje svjesnosti, može se stoga fizički definirati s

porastom površine membrane. Matematička istraživanja pokazala su

da je fraktalna geometrija najbolji način da se izračuna površina

(membrana) u trodimenzionalnom prostoru (stanici). Shodno tome,

evolucija postaje fraktalna stvar. Ponavljajući uzorci u prirodi su nužnost,

a ne slučajnost, »fraktalne« evolucije.

Moja poanta nije u tome da se zapletemo u matematičke pojedinosti

modeliranja. Ponavljajući fraktalni uzorci postoje u prirodi, kao i u

evoluciji. Neobično lijepe, računalno-proizvedene slike koje prikazuju

fraktalne uzorke trebaju nas podsjetiti da, usprkos tjeskobi suvremenog

čovjeka, i prividnog kaosa u kojem se nalazi ovaj svijet, u prirodi postoji

red te da nema ničeg istinski novog pod suncem. Ponavljajući, fraktalni

uzorci evolucije omogućavaju nam da predvidimo da će ljudi shvatiti

kako da prošire svoju svijest kako bi se popeli na sljedeću prečku

evolucijske ljestvice.

Uzbudljivi, ezoterični svijet fraktalne geometrije nudi nam matematički

model koji sugerira da su »proizvoljnost, nesistematičnost, nasumičnost

i slučajnost« o kojima je pisao Mayer jedan zastarjeli koncept. U stvari,

mislim da je to ideja koja ne služi čovječanstvu te da bi trebala, što je

prije moguće, poći stopama predkopernikanskog, geocentričnog

pogleda na svijet. Jednom kada shvatimo da postoje ponavljajući,

uređeni uzorci u prirodi i evoluciji, životi stanica, koji su nadahnuli ovu

knjigu i promjene u mom životu, postaju još poučniji. Milijardama

godina stanični živi sustavi su provodili djelotvoran mirovni plan koji

im omogućava da poboljšaju svoje šanse za preživljavanje kao i šanse

za preživljavanje drugih organizama u biosferi.

Zamislite populaciju od trilijun pojedinaca koji žive pod jednim krovom

u državi vječite sreće. Takva zajednica postoji - zove se zdravo ljudsko

tijelo. Očito je, stanične zajednice funkcioniraju bolje od ljudskih

zajednica - nema odbačenih, »beskućnih« stanica u našim tijelima.

Naravno, osim ako naše stanične zajednice nisu u velikom neskladu

koji prouzrokuje da se neke stanice povuku iz suradnje sa zajednicom.

Rak u biti predstavlja beskućne, besposlene stanice koje iscrpljuju

druge stanice u zajednici. Kada bi ljudi oblikovali način življenja po

uzoru na zdrave zajednice stanica, u našim društvima i našem svijetu

bilo bi više mira i vitalnosti. Stvaranje takve miroljubive zajednice je

izazov budući da svaka osoba različito percipira svijet, te u stvari postoji

šest milijardi ljudskih verzija stvarnosti na ovom planetu i svaka od njih

percipira svoju vlastitu istinu. Kako populacija raste, te stvarnosti se

sve više sudaraju jedna s drugom.

Kao što je opisano u prvom poglavlju, ali vrijedi ponoviti, stanice su

se u ranom stadiju evolucije već suočile sa sličnim izazovom. Nedugo

nakon nastanka Zemlje brzo su se razvili jednostanični organizmi.

Tokom sljedećih tri i pol milijarde godina pojavile su se na tisuće

varijacija jednostaničnih bakterija, alga, plijesni i protozoa, svaka s

različitom razinom svjesnosti. Vjerojatno je da su se poput nas ti

jednostanični organizmi počeli prividno nekontrolirano razmnožavati

te da su prenapučili svoj okoliš. Počeli su se sudarati jedni s drugima i

pitati, »Hoće li biti dovoljno za mene?« Mora da je i za njih to bilo

zastrašujuće iskustvo. S tom novom, nametnutom bliskošću i

posljedičnom promjenom u njihovom okolišu, stanice su počele tražiti

djelotvoran odgovor na svoje stresove. Ti stresovi doveli su do nove i

veličanstvene ere u evoluciji, u kojoj su se jednostanične stanice udružile

u altruističnim višestaničnim zajednicama. Krajnji rezultat su bili ljudi,

na ili pri vrhu evolucijske ljestvice.

Smatram da će, slično tome, stresovi koji proistječu iz sve veće ljudske

populacije biti odgovorni za naš prelazak na sljedeću prečku evolucijske

ljestvice. Mišljenja sam da ćemo se udružiti u globalnu zajednicu.

Pripadnici te prosvijetljene zajednice bit će svjesni da smo napravljeni

na sliku našeg okoliša, to jest da smo božanski i da moramo funkcionirati

ne na način preživljavanja najsposobnijih, nego na način koji pomaže

svakome i svemu na ovom planetu.

Na pragu novog vremena - Zemlja raste!? 1/15 (11/40)

http://www.youtube.com/watch?v=yMoaHOB-WBs ...

Muško ženska prijateljstva – istina ili mit?

Da li muškarci i žene mogu biti prijatelji? Ovo pitanje otvara brojne diskusije a ujedno je i veoma popularna tema u mnogim filmovima,serijama i knjigama. Odgovori na koje nailazimo najčešće sadrže veoma oprečna mišljenja. Neki smatraju da su muško-ženska prijateljstva nemoguća jer se pitanje privlačnosti uvek uplete i pokvari odnos. Sa druge strane, mnogi smatraju da su muško-ženska prijateljstva veoma dragocena.
Prednosti koje muškarci nalaze u ovom tipu prijateljstva jeste ideja da ne moraju glumiti mačo tipove pred ženama. Ženama se sa druge strane sviđa uvid u muška razmišljanja i činjenica da je prijateljstvo s muškarcem znatno manje komplikovano od ženskih prijateljstava. Mnoge od njih tvrde da lakše stiču muške prijatelje nego ženske jer „žene su često ohole i sklone spletkama što sa muškarcima nije slučaj“.
Veliki broj muškaraca skeptičan je u pogledu mogućnosti druženja sa osobama suprotnog pola. Ne samo da teško mogu da ostvare prijateljski odnos sa ženskom osobom, već i jako teško prihvataju da njihova devojka ima najboljeg druga. Mnoge devojke su takođe sklone da sa podozrenjem i sumnjičavošću gledaju na najbolju drugaricu svog dečka. Šta se nalazi u osnovi ove skepse?
Najčešće se radi o uverenju da muško ženska prijateljstva ne postoje i da će se pre ili kasnije javiti rizik da prijateljstvo pređe u nešto više. Osobe koje rezonuju na ovaj način polaze od pretpostavke da su pripadnici suprotnog pola rezervisani samo za veze, seks ili muvanje. Ukoliko ne ispunjavaju ovu funkciju nijedna druga ( pa ni prijateljska) ne može da im se dodeli. Mnogi muškarci vrlo čvrsto se drže uverenja da su žene samo za vezu ili za seks.
Što se tiče žena koje razmišljaju na ovaj način, one mogu biti uverene da imaju mnogo muških prijatelja, ali kada se zapravo bolje sagleda priroda ovih njihovih „prijateljstava“ uočava se da su sa svakim od svojih muških prijatelja imale neku priču (zaljubljenost, flert, seks, prolaznu šemu…) Pod velom prijateljstva one u stvari testiraju svoje zavodničke sposobnosti. Vrlo često od ovih prvobitnih simpatija se zaista razviju iskrena prijateljstva. Tek nakon što testiraju mogućnost da sa ovim momcima ostvare romantičan odnos i uvere se da to (iz nekog razloga) nije moguće, one daju šansu pravom prijateljstvu.
Muško ženska prijateljstva ponekada zaista mogu biti komplikovana. Ona često predstavljaju uvod u romantičan odnos. Sa druge strane, mnogi parovi nakon što su se razišli ostaju u dobrim prijateljskim odnosima.
Ideja da su muško-ženska prijateljstva nemoguća i da je seksualni aspekt odnosa u muško-ženskom prijateljstvu neizbežan, podržana je u brojnim serijama i filmovima. Setimo se Džulije Roberts koja u potpunoj panici smišlja plan kako da svog „najboljeg druga“ preotme uoči njegovog venčanja. Serija „Prijatelji“ svima nam je bila zabavna između ostalog zato što su se svi prijatelji zapravo zabavljali jedni sa drugima. „Beverly Hills“ uz koji smo mnogi odrasli, bio je zabavan jer je bilo interesantno predviđati ko će od „drugara“ na kraju da se smuva.
U čuvenom filmu „Kad je Hari sreo Sali“ koji se upravo bavi tematikom muško-ženskog prijateljstva, Hari tvrdi da muškarac ne može biti prijatelj sa ženom koju smatra privlačnom. On će uvek želeti da ima seks sa njom, on će čak želeti da ima seks i sa ženom koja mu nije privlačna jer to je naprosto muška priroda! Pitanje seksa uvek je prisutno i svaka ideja o prijateljstvu je čist mit! Odstupanje od ovog pravila moguće je jedino ukoliko su i muškarac i žena u vezi. U tom slučaju moguće je govoriti o prijateljstvu između njih. Ipak, čak i tada javlja se nezadovoljstvo od strane njihovih partnera povodom prijateljskog odnosa sa osobom suprotnog pola. Ovakvo prijateljstvo opaža se kao rizično i kao pokazatelj da u vezi nešto nije u redu čim partner/partnerka ima potrebu da provodi vreme sa drugom osobom suprotnog pola.
Iz ovog straha, na scenu stupaju izlivi ljubomore i posesivnosti što posledično vodi do toga da se prijateljska veza sa osobom suprotnog pola okončava kako ne bi kvarila partnerski odnos. Na taj način, dolazimo do iste ideje a to je da su, na ovaj ili onaj način, muško-ženska prijateljstva osuđena na propast.
Ovo gledište, iako donekle radikalno, verovatno važi za neke odnose. Ipak, muško-ženska prijateljstva svakako postoje! Zabluda je da se među njima uvek mora razviti seksualna napetost. To se naravno događa, ali nikako nije pravilo.
Ideja da su muško-ženska prijateljstva uvek prožeta seksualnim impulsima, predstavlja sredstvo kojim se mediji koriste da bi prodali serije i filmove sa kojima se tako slatko saživljavamo. Seks i sve što je za njega vezano, daleko je uzbudljivije pa samim tim i interesantnije kao radnja filmova, serija i knjiga. Pitanje je koliko bi nam bili interesantni “Prijatelji” da se nisu non stop muvali jedni sa drugima i koliko bi nam bila simpatična Džulija da je nismo gledali kako na slatkim mukama pokušava da preotme čoveka svog života i svog najboljeg prijatelja. Naravno ne želimo da tvrdimo da je ideja o nemogućnosti muško-ženskih prijateljstava u potpunosti posledica poruka koje nam upućuju masovni mediji.
Ipak, gledajući ovakvu fabulu u kojoj se prijatelji uvek na kraju smuvaju jer ne mogu da obuzdaju svoj živahni libido, produbljuje se sumnja u mogućnost prijateljskog odnosa između muškarca i žene koji je lišen seksualne komponente.
Brojna muško-ženska prijateljstva predstavljaju izuzetak od ove opšteprihvaćene ideje. Muško-ženska prijateljstva predstavljaju teren na kome oba pola mogu steći iskustva koja su daleko dragocenija od čistog seksa. Muškarci uživaju u prijateljstvima sa ženama zato što su one spremnije da saslušaju i pruže koristan savet. Kroz ovakav tip prijateljstva, obe strane stiču sliku o tome kako suprotni pol razmišlja. Vrlo često, činjenica da muškarac ima drugarice, čini ga bolje upoznatim sa načinom na koji žene rezonuju nego muškarac koji u ženama vidi samo potencijalnu partnerku ili priliku za seks.
Seksualna privlačnost ne mora nužno da se pojavi u muško-ženskim prijateljsvima. Ipak, ponekad zaista nema ništa lepše kada se ona rodi u onom odnosu koji je prvobitno bio prijateljski. Iz tog razloga, opraštamo producentima filma “Kad je Hari sreo Sali” koji su da bi bolje prodali film, zaplet osmislili tako da se Hari i Sali na kraju ludački zaljube jedno u drugo! 

Mia Popić, dipl. psihološkinja
http://www.vaspsiholog.com/2010/09/musko-zenska-prijateljstva-istina-ili-mit/