KOKOŠ U ORLU

Jednog dana neki čovjek nađe orlovsko jaje i stavi ga pod kokoš.
Nakon izvjesnog vremena orlić se je izlegao istovremeno kad i pilići.Počeo je da živi i ponaša se kao ostali pilići. Odrástao je sa njima.

Čitavog života orao je radio isto što i kokoši u dvorištu misleći da je jedna od njih. Kljucao je naokolo u potrazi za bubama i glistama, kokodakao je i lepršao krilima, uzdižući se po koji pedalj iznad tla.

Prošle su godine međutim i orao je ostario.
Jednog dana

ugledao je u visini, na vedrom nebu,
čudesnu pticu moćnih raširenih krila, kako lebdi na vjetru.
Stari orao gledao je zadivljeno uvis.

«Šta je to?» – pitao je.

«To je orao, kralj ptica», rekla mu je jedna kokoš.

«On pripada nebu, dok mi kokoši pripadamo zemlji.»

I tako je orao umro među kokošima cijeli život ne znajući ko je.