Странице

субота, 20. новембар 2010.

Je l` ima problema nekih?!

Ljubomora i posesivnost u vezi


Ljubomora predstavlja strah od gubitka ljubavi koji je zasnovan na pretpostavci da postoji neka treća osoba koja se vidi kao pretnja. Moguće je govoriti o racionalnoj i iracionalnoj ljubomori. Racionalna ljubomora javlja se u situaciji (koja najčešće uključuje uplitanje treće osobe) koju procenjujemo kao ugrožavajuću za vezu u kojoj se nalazimo. U ovom slučaju, situacija se ne doživljava kao fatalna, nepodnošljiva i užasna već kao frustrirajuća i ugrožavajuća. Racionalna ljubomora se javlja onda kada verujemo da zaista postoji mogućnost da neko treći zadobije ljubav našeg partnera. Stoga, glavna funkcija ovog tipa ljubomore jeste pokušaj da se to spreči ali na način koji je društveno prihvatljiv i koji ne podrazumeva zastrašivanje, ponižavanje, pretnje itd. S obzirom da oko nas uvek postoje zanimljivi ljudi koji zaslužuju pažnju, određena doza straha te vrste je opravdana. Ona nas podseća da nam je stalo do voljene osobe i daje nam potrebnu energiju da svoj ljubavni odnos sačuvamo i zaštitimo.
Iracionalna ljubomora sa druge strane podrazumeva strah, bes i depresiju, opsesivno razmišljanje o tome gde je partner i sa kim. Ponašanje koje je posledica iracionalne ljubomore jeste proganjanje partnera, čitanje poruka u njegovom telefonu, traganje za dokazima koji će potvrditi uverenje da partner ima nekog drugog.
Iracionalna ljubomora se često manifestuje kroz ljutnju, partner se vidi kao krivac, kao onaj koji daje povoda, koji provocira i ponaša se zavodnički u prisustvu osoba suprotnog pola. Smisao ljutnje jeste menjanje ponašanja voljene osobe. Ovakvo ponašanje je međutim pogubno po ljubavni odnos. Zastrašivanjem i pretnjama ljubomorna osoba pokušava da veže partnera za sebe. Iz najbolje namere da sačuva ljubavni odnos, ona ovim ponašanjem zapravo zamara partnera i na taj način ubrzava raskid.
Kao što proizilazi iz ABC modela (opisan u tekstu ABC model), emocije koje nas uznemiravaju nisu direktno posledica stvari koje nam se dešavaju već načina na koji razmišljamo o njima. Iracionalna ljubomora i nezdrave emocije koje su sa njom u vezi u osnovi imaju način razmišljanja koji možemo da sažmemo u nekoliko uverenja:
  • Moram da imam garanciju da je moj parnter/partnerka zainteresovan/a samo za mene i da će me uvek voleti.
  • Ako ja nisam jedini predmet interesovanja mog partner/partnerke, to je užasno i ja to ne mogu da podnesem.
  • Ako me partner/partnerka ostavi zbog nekoga drugog to znači da ja nisam dovoljno dobar/a i da sa mnom nešto nije u redu.
  • Ako me partner/ka ostavi zbog nekoga drugog to znači da je on/ona loš čovek.
Razmišljajući na ovaj način, ne preostaje vam ništa drugo nego da se osećate besno ili depresivno na svaki mali pokazatelj da niste centar sveta svog partnera/partnerke.
Ako želite da izađete iz ovog začaranog kruga optuživanja, prebacivanja, depresije i besa zapitajte se da li je zaista moguće u životu imati garant nečije ljubavi i vernosti?
Potraga za garancijom partnerove/partnerkine ljubavi je uzaludan posao koji sasvim sigurno vodi u očaj. Ako ne uspete sebi da dokažete da vam je partner/partnerka stopostotno veran/verna i da voli samo i jedino vas bićete očajni. S druge strane ako u nekoj situaciji i nađete željen dokaz, to vas neće dugo zadovoljiti i ubrzo nakon toga ćete nastaviti sa iracionalnim traženjem novih dokaza da ste vi i samo vi jedina osoba u životu svog partnera/partnerke. Upetljaćete se u začarani krug konstantnog traganja za dokazom partnerove ljubavi i osećanja straha i strepnje da ne ostanete bez voljene osobe.
I dok ste vi u večitom strahu da ćete ostati bez voljene osobe, dok ste uključeni u detektivske akcije kao biste uhvatili partnera na delu, dok čeprkate po njegovom telefonu… odustajete od šanse da uživate u tome što imate.
Da biste se oslobodili ovih negativnih emocija najbolje je da odustanete od iracionalnog razmišljanja da u životu morate biti sto posto sigurni u ljubav i vernost vašeg partnera/partnerke. Važno je napomenuti da odustajanje od ovakvog načina razmišljanja ne znači odustajanje od ljubavi, već formiranje jednog drugačijeg stava kojim ćete osloboditi sebe strahova koji vas parališu i kvare vaš emotivni život.
Ukoliko ovako rigorozno postavljeni zahtevi u odnosu na svoj ljubavni život (potreba za garancijom vernosti, stalnom pažnjom i ljubavlju) nisu ispunjeni često zaključujete da je to grozno, užasno i da to ne može da se podnese. Tipičan primer ovakvog razmišljanja je “Kada bi moj dečko/devojka našao/našla nekog drugog to bi bilo užasno i ja to ne bih mogao/mogla da podnesem” Upravo ovakav način razmišljanja podstiče osobu da uradi sve što veruje da je u njenoj moći da spreči ovaj fatalni ishod i upliće se u niz aktivnosti koje su tipične za ljubomorne ljude kao što su neprestana sumnja, zahtevanje od partnera da sedi kući i ne izlazi nigde, stalno kritikovanje, špijuniranje i slično…
Ako pokušamo logički da raščlanimo ovo uverenje uvidećemo koliko je ono suprotno realnosti. Šta znači kada kažemo da nešto ne možemo da podnesemo? To znači upravo to, da ne možete! Kada nešto više ne možete da podnesete, koliko god to morbidno zvučalo, to znači da više niste ni živi. Dok god ste živi vi zapravo sve možete da podnesete, neke stvari lakše, druge teže ali ih svakako podnosite samim tim što ste i dalje živi. Dakle, čovek može sve da podnese pa i mogućnost da ostane bez partnera, bude prevaren itd… Naravno to je sve teško podneti ali nije nepodnošljivo samo po sebi! Ovo vam možda deluje kao igra reči ali zapravo ako prihvatite ovaj način razmišljanja možete da pomognete sebi da se oslobodite parališućeg straha povodom eventualnog gubitka osobe do koje vam je stalo. Na kraju krajeva, nema tih akcija koje možete da preduzmete koje će zaista ukloniti svaku šansu da vaš partner nađe nekog drugog. Ljudski život je takav da za malo šta možemo imati garant a naročito za to da li će sutra osoba koju volimo naleteti na nekoga zbog koga će nas ostaviti.
Ljubomora se vrlo često javlja kod osoba koje su uverene da ne vrede, da sa njima nešto nije u redu. Ljubomorna osoba ubeđena je da su svi oko nje lepši, bolji i privlačniji. Ona ima osećaj da nije dovoljno voljena ili da nije uopšte voljena. Uvek joj se čini da osobe sa strane lako mogu da zauzmu njeno mesto.
Zbog neprihvatanja sebe i niskog vrednovanja sopstvene ličnosti ovakve osobe su u konstantnom strahu da će neko ko je vredniji i bolji preoteti voljenu osobu. Kod ljubomornih osoba generalno preovladava jedan stav neprihvatanja sebe. Ljubomorne osobe sebe ne vole dovoljno i stoga im je teško za poverovati da neko drugi može da ih voli. Kao posledica ovog nedostatka ljubavi prema sebi javlja se sumnja da ih i partner ne voli dovoljno i da može da ih napusti u svakom trenutku. Dakle, u osnovi iracionalne ljubomore jeste jedna bazična nesigurnost i nedostatak ljubavi prema sebi.
Uverenje koje je takođe u osnovi iracionalne ljubomore i predstavlja siguran put ka nezdravim emocijama jeste uverenje da ako voljena osoba pokaže interesovanje za nekoga drugog ili nas izneveri to znači da je loša osoba. Takozvano «ubistvo iz strasti» posledica je upravo ovakvog načina razmišljanja. Ljubomorna osoba razmišlja „ti si loša osoba jer si me izneverio i ako nećeš biti moj, nećeš biti ničiji.“
Kako osloboditi sebe iracionalne ljubomore i večitog sraha? Najsigurniji način jeste da iracionalni način razmišljanja koji je praćen nezdravim emocijama, zamenite zdravijim i racionalnijim razmišljanjem.

Racionalna uverenja su sledeća:
  • Voleo bih da moj partner ostane sa mnom ali to ne znači da mora.
  • Mogu biti srećan/srećna i bez njega, možda ne toliko kao kada sam sa njim/njom.
  • Ne moram uvek da budem predmet pažnje svog partnera/partnerke i to što nisam ne znači da me on/ona ne voli.
  • Ako me voljena osoba ostavi i ode sa drugim/drugom to nije ni užasno niti nepodnošljivo i ništa ne govori o mojoj ličnosti. Na osnovu toga ne mogu da zaključim da kao osoba manje vredim.
  • Ako me voljena osoba ostavi to ne znači da je on/ona zla osoba vredna svake osude već da jednostavno više nismo jedno za drugo. Zašto da želim da budem sa nekim ko ne želi da bude samnom? Nema logike!
Mia Popić, dipl. psihološkinja

Literatura: Formule ljubavi, Zoran Milivojević
http://www.vaspsiholog.com/2010/09/ljubomora-i-posesivnost-u-vezi/

Патрик Чапате: Моћ цртежа


http://www.ted.com/talks/lang/scc/patrick_chappatte_the_power_of_cartoons.html

ŠOPENHAUER


U svakom slučaju bolje je da se razboritost pokaže onim što se prećuti nego onim što se kaže.

Ljudi se hiljadu puta više trude da steknu materijalno, a ne duhovno bogatstvo, iako je sasvim sigurno da našu sreću ne čini ono što imamo nego ono što jesmo.

Od deset stvari koje nas ljute, devet nas ne bi mogle naljutiti kad bismo ih temeljito, otkrivajući njihove uzroke, razumjeli i prema tome upoznali njihovu suštinu i prava svojstva.

Udaljenost i duža odsutnost korisne su svakom prijateljstvu.

Ono što čovjek stekne uvidom i saznanjem do početka puberteta više je nego sve ono što nauči kasnije.

Uljudnost je nalik na vazdušni jastuk:
u njoj možda i nema ničega, ali ona ublažava udarce života.
 

Skromnost je kod osrednjih ljudi poštenje, a kod uzvišenih licemjerje.

Neobrazovani ljudi imaju respekta prema grčkim i latinskim poslovicama.

Nema te apsurdne misli koju ljudi neće olako prihvatiti čim nam pođe za rukom da ih ubijedimo kako je ona opšteprihvaćena.

Ono što nas najposrednije usrećuje jeste vedrina uma. Ova je osobina sama po sebi i nagrada. Stoga bi razvijanje vedrine u sebi, valjalo staviti ispred svih drugih težnji.

Čovjek pun duha i u potpunoj se samoći izvanredno zabavlja svojim mislima.

Svačiji prijatelj je ničiji prijatelj.

Poštenje je vanjska savjest, a savjest unutrašnje poštenje.

Čovjek je jedina životinja koja nanosi bol drugima bez ijednog cilja sem želje da to učini.

“On je vrlo nedruštven”,
to gotovo već znači:
“On je čovjek velikih sposobnosti.”

Čovjek koji želi da učini zlo svome neprijatelju neka samo živo zamisli da je već učinio to zlo koje je htio, i da neprijatelj njegov već pati tjelesno ili duhovno od rana, bolesti, poniženja, siromaštva; neka samo to živo zamisli i shvati da je to djelo ruku njegovih. I najljući čovjek prestaće da se ljuti čim živo zamisli patnje svoga neprijatelja.

Sažaljenje prema životinjama vezano je veoma tijesno sa dobrotom karaktera, pa se može pouzdano reći da ne može biti dobar čovjek onaj ko je nemilostiv prema životinjama.

Bruce H. Lipton - BIOLOGIJA VJEROVANJA 40.


Zemaljski roveri

Iako je analogija s televizorom korisna, ona nije potpuna,
jer televizor je samo uređaj za reproduciranje. Sve što činimo
tokom naših života mijenja okolinu. Mijenjamo okolinu jednostavno
svojim boravkom ovdje. Stoga je bolji način za razumijevanje
našeg odnosa s duhom usporedba čovjeka s Marsovim roverima
»Spirit« i »Opportunity« (roveri - posebna NASA-ina vozila
namijenjena istraživanju površine Marsa ili Mjeseca), ili drugim
NASA-inim letjelicama poslanim da se spuste na Mjeseci na
Mars. Ljudi još nisu uspjeli fizički doći na Mars, ali stvarno
želimo znati kako bi bilo sletjeti na Mars. I tako smo na Mars
poslali ekvivalent ljudskog istraživača. Iako Marsovi roveri fizički
ne nalikuju čovjeku, imaju funkcije ljudi. Ta vozila imaju kamere,
koje su njihove »oči« kojima gledaju planet. Imaju detektore
vibracija, koji su »uši« kojima slušaju planet. Imaju kemijske senzore,
kojima »kušaju« planet, i tako dalje. Dakle, rover je napravljen sa
senzorima koji mogu doživjeti Mars slično kao što bi ga doživjeli ljudi.
No, pogledajmo malo pobliže kako Marsovi roveri funkcioniraju.
Roveri imaju antene (»receptore«) koje su podešeni da primaju
emisije informacija od ljudskog bića u obliku NASA-inog operatera.
Operater na Zemlji u stvari šalje informacije koje pokreću vozilo na
Marsu. No, informacije ne putuju samo jednim smjerom. I NASA-in
operater dobiva informacije od rovera, jer vozilo odašilje svoja iskustva
Marsa natrag na Zemlju. NASA-in operater tumači podatke o roverovim
iskustvima i zatim koristi to novo znanje kako bi ga bolje vodio po
Marsovoj površini.
Vi i ja smo poput »zemaljskih rovera« koji primaju informacije
od okolišnog operatera/Duha. Dok živimo naše živote, doživljaji
našeg svijeta se šalju natrag tom operateru, našem Duhu. Tako karakter
toga kako živite svoj život utječe na karakter vašeg »jastva«. Takva
interakcija podudara se s koncepcijom karme. Kada je razumijemo,
moramo paziti na to kako živimo život na ovom planetu jer posljedice
našeg života traju dulje od naših tijela. Ono što činimo tokom ovog
života može nam se vratiti i progoniti nas, ili buduću verziju nas.
Konačno, ti stanični uvidi služe da naglase mudrost duhovnih učitelja
tokom povijesti. Svatko od nas je duh u materijalnom obliku. Moćna
prispodoba te duhovne istine je prolazak svjetlosti kroz prizmu.
Kada zraka bijele svjetlosti prolazi kroz prizmu, kristalna
struktura prizme lomi izlaznu svjetlost tako da se ona pretvori
u spektar duginih boja. Svaka boja, iako sastavni dio bijele svjetlosti,
je vidljiva zasebno zbog svoje jedinstvene frekvencije. Ako
obrnete ovaj postupak projecirajući kroz kristal spektar duginih
boja, pojedinačne frekvencije će se nanovo spojiti i oblikovati
zraku bijele svjetlosti. Zamislite identitet svakog čovjeka kao
pojedinačnu frekvenciju boje u spektru duginih boja. Ako proizvoljno
uklonimo određenu frekvenciju, boju, jer nam se »ne sviđa«,
i zatim usmjerimo preostale frekvencije kroz prizmu, izlazna
zraka više neće biti bijela svjetlost. Bijela je svjetlost po definiciji
sastavljena od svih frekvencija.
Mnogi duhovni ljudi predviđaju dolazak Bijele svjetlosti na
planet. Zamišljaju da će doći u obliku jedinstvenog pojedinca poput
Buddhe, Isusa ili Muhameda. Međutim, meni se na temelju
moje novostečene duhovnosti čini da će se Bijela svjetlost vratiti
na planet tek kada svaki čovjek prepozna svakog drugog čovjeka
kao pojedinačnu frekvenciju Bijele svjetlosti. Dok god nastavljamo
s praksom ubijanja i obezvrjeđivanja drugih ljudskih bića,
to jest odlučujemo da nam se određene frekvencije spektra ne
sviđaju i uništavamo ih, nećemo moći doživjeti Bijelu svjetlost.
Naš zadatak je štititi i njegovati svaku ljudsku frekvenciju kako bi
se Bijela svjetlost mogla vratiti.