DVA LISTA

 Najdraža moja, jutros sam gledao treptaj svjetlosti između crvenog i žutog lista. Gledao sam između i iznad njih, tražeći prostor u koji bih mogao pobjeći i zaboraviti tebe.

Gledao sam njih, crveni list i žuti list; svaki je pripadao svom drvetu, našli su se tako blizu, okruženi komadićima neba i bljeskovima svjetlosti.

Kad bi ih pokrenuo vjetar, zamahnuli bi snažno jedan prema drugom. Vidio sam jasno – bili su previše blizu a da ne bi osjetili čežnju.

Najdraža moja, gledao sam ih jutros, žuti list i crveni list. Kako je čudna njihova sudbina!  Toliko su snažno željeli taj dodir da su sustali i divlje mahali nošeni vjetrom. Širili su svoje nevidljive ruke i tražili zagrljaj. Zatim bi se umirili i predahnuli.

U tim se trenucima nad njima sažalilo sunce – bljesnulo bi neobično, a njihovi bi vrhovi nestali, stapajući se u bijelom plamenu.

Najdraža moja, jutros sam vidio dvije čežnje. Usprotivilo im se prostranstvo kojeg nisu mogli preći.

Gledao sam crveni list i gledao sam žuti list, a vidio sam more beskraja između njih – ne veće od širine mojeg palca.

A ipak, to je more koje će ih zauvijek razdvajati.

A. P. Kežele