Странице

недеља, 24. октобар 2010.

Bruce H. Lipton - BIOLOGIJA VJEROVANJA 17.

Photo: Bhaskar Banerji

Liječnici: pijuni farmaceutske industrije

Pa ipak, koliko god da se divim mudrosti Istočne medicine,
ne želim napadati Zapadne liječnike koji prepisuju ogromne količine
lijekova što doprinose smrtonosnosti medicinske profesije.
Liječnici su uhvaćeni između intelektualnog čekića i korporativnog
nakovnja; oni su pijuni u golemom kompleksu medicinske
industrije. Njihove ozdraviteljske sposobnosti sputane su arhaičnim
medicinskim obrazovanjem, zasnovanom na njutnovskom
svemiru u kojem postoji samo materija. Nažalost, ta je filozofija
izašla iz mode još prije sedamdeset i pet godina kada su fizičari
službeno usvojili kvantnu mehaniku i prepoznali da je svemir u
stvari sačinjen od energije.
U godinama poslije fakulteta ti isti liječnici od farmaceutskih
predstavnika, trčkarala korporativne industrije zdravstvene
skrbi primaju stalnu edukaciju o farmaceutskim proizvodima.
U biti, ti neprofesionalci, čiji primarni cilj je prodati proizvod,
liječnike opskrbljuju »informacijama« o djelotvornosti novih lijekova.
Farmaceutske kompanije tu »edukaciju« pružaju besplatno
kako bi uvjerile liječnike da »proguraju« njihove proizvode.
Bjelodano je da goleme količine lijekova koji se prepisuju u ovoj
zemlji krše Hipokratovu zakletvu koju polažu svi liječnici već
u stavci - »Kao prvo, ne naškodi.« Farmaceutske korporacije su
nas programirale da postanemo nacija ovisnika o lijekovima na
recepte, a rezultati su tragični. Moramo stati na loptu i ugraditi
otkrića kvantne fizike u biomedicinu tako da možemo stvoriti
nov, sigurniji medicinski sustav koji će biti usklađen sa zakonima
prirode.

Fizika i medicina:
Dan prekasno i dolar premalo

Fizičke znanosti već su prigrlile kvantnu fiziku i to sa senzacionalnim
rezultatima. Poziv čovječanstvu da postane svjesno
kvantnog svemira zbio se 6. kolovoza 1945. godine. Atomska
bomba tog dana bačena na Hirošimu demonstrirala je golemu
moć primijenjene kvantne teorije i dramatično najavila atomsko
doba. S konstruktivne strane, kvantna fizika omogućila je
elektronička čuda koja su temelj informacijskog doba. Primjena
kvantne mehanike izravno je odgovorna za razvoj televizora, računala,
računalnu tomografiju (CAT), lasere, svemirske rakete i mobilne telefone.
No, kakve velike i veličanstvene napretke u biomedicinskim
znanostima možemo pripisati kvantnoj revoluciji? Navedimo ih
po redoslijedu važnosti:
Popis je vrlo kratak - napredaka nije bilo.
Iako ističem potrebu da se načela kvantne mehanike primijene
u biomedicini, ne zagovaram da se odbace vrijedne pouke
usvojene pomoću načela Isaaca Newtona. Noviji zakoni kvantne
mehanike ne negiraju rezultate klasične fizike. Planeti se i dalje
kreću putanjama koje je izračunala Newtonova matematika.
Razlika između te dvije fizike je u tome što kvantna mehanika
više vrijedi za molekularnu i atomsku domenu, dok Newtonovi
zakoni vrijede za više razine organizacije, kao na primjer sustave
organa, ljude i populacije ljudi. Manifestacija bolesti kao što je, na
primjer, rak, na makro-razini se pojavljuje kada možete vidjeti i
opipati tumor. Međutim, procesi koji su potaknuli rak pokrenuti
su na molekularnoj razini, unutar pogođenih progenitorskih
stanica. Štoviše, većina bioloških poremećaja (izuzev fizičkih ozljeda)
započinje na razini staničnih molekula i iona. Otuda potreba
biologije da u sebe ugradi kako kvantnu tako i njutnovsku mehaniku.
Bilo je, hvala Bogu, vizionarskih biologa koji su zagovarali tu
integraciju. Prije više od četrdeset godina renomirani fiziolog Albert
Szent-Gyorgyi, dobitnik Nobelove nagrade, objavio je knjigu
pod naslovom 'Uvod u submolekularnu biologiju' (Introduction
to a Submolecular Biology) [Szent-Gyorgyi, 1960.] Njegovo je djelo
sjajan pokušaj educiranja zajednice bioloških znanstvenika o
važnosti kvantne fizike u biološkim sustavima. Nažalost, njegovi
su tradicijski nastrojeni kolege, koji su knjigu smatrali buncanjem
jednog briljantnog, ali sada senilnog starca, tek lamentirali
nad »gubitkom« prijašnjeg kolege.
Glavnina biologa još nije prepoznala važnost Szent-Gyorgyijeve
knjige, međutim istraživanja sugeriraju da će prije ili kasnije
morati to učiniti, budući da se stara materijalistička paradigma
ruši pod teretom dokaza...
...
Konvencionalni medicinski istraživači ne posjeduju
znanje o molekularnim mehanizmima koji doista proizvode život.
Stotine drugih znanstvenih studija tijekom prošlih pedeset
godina dosljedno su otkrivale da »nevidljive sile« elektromagnetskog
spektra imaju snažan utjecaj na svaki aspekt biološke
regulacije. Te energije uključuju mikrovalove, radijske frekvencije,
vidljivi dio svjetlosnog spektra, ekstremno niske frekvencije,
zvučne frekvencije pa čak i novootkriveni oblik energije poznat
kao skalarna energija. Određene frekvencije i uzorci elektromagnetskog
zračenja reguliraju sintezu DNK, RNK i sintezu proteina,
mijenjanju oblik i funkciju proteina te upravljaju regulacijom
gena, staničnom diobom, staničnom diferencijacijom, morfogenezom
(procesom koji stanice organizira u organe i tkiva), izlučivanjem
hormona, rastom i funkcioniranjem živaca. Svako od
tih staničnih aktivnosti je ponašanje od fundamentalne važnosti
koje doprinosi odvijanju života. Iako su te znanstvene studije bile
objavljene u nekima od najuglednijih mainstream biomedicinskih
časopisa, njihova revolucionarna otkrića nisu ugrađena u
nastavni plan Medicinskih fakulteta. [Liboff 2004.; Goodman i
Blank, 2002.; Sivitz, 2000.; Jin, et al., 2000.; Blackman, et al., 1993.;
Rosen, 1992.; Blank, 1992; Zsong, 1989.; Yen-Patton, et al., 1988.]
U jednom važnom istraživanju koje je prije trideset godina
proveo biofizičar C. W. E McClare s Oxforda izračunata je i
uspoređena efikasnost prijenosa podataka energetskih signala i
kemijskih signala u biološkim sustavima. Njegovo istraživanje
»Rezonancija u bioenergetici«, objavljeno u Analima Njujorške
akademije znanosti (Annals of the New York Academy of Science)
pokazalo je da su energetski signalni mehanizmi, kao na primjer
elektromagnetske frekvencije, u prenošenju podataka iz okoliša
stotinu puta efikasniji od fizičkih signala, kao što su hormoni,
neurotransmiteri, faktori rasta i tako dalje. [McClare, 1974.]
Ne iznenađuje da su energetski signali toliko djelotvorniji. U
fizičkim molekulama informacija koja se može prenositi direktno
je povezana s energijom s kojom molekula raspolaže. Međutim,
kemijsko spajanje koje se koristi za prijenos njihovih podataka
praćeno je golemim gubitkom energije uslijed topline koja se
oslobađa tijekom stvaranja i pucanja kemijskih veza. Budući da
termokemijsko sparivanje trati većinu energije molekule, mala
količina energije koja preostane ograničava količinu informacija
koja se može prenijeti kao signal.
Znamo da živi organizmi moraju primati i tumačiti signale
iz okoliša kako bi ostali živi. U stvari, preživljavanje je izravno
povezano s brzinom i djelotvornošću prijenosa signala. Brzina
signala elektromagnetske energije je 300.000 kilometara u sekundi,
dok je brzina difuznih kemijskih spojeva znatno manja
od jednog centimetra u sekundi. Energetski signali sto su puta
djelotvorniji i beskonačno brži od fizičkog kemijskog signaliziranja.
Kakvu vrstu signaliziranja bi vaša zajednica od više milijardi
stanica preferirala? Zaključite sami!