BORHES
Godine samoće su ga naučile da dani, kada se zatvore u sjećanja teže da se izjednače, ali nema ni jednog dana, ni zatvorskog ni bolničkog, koji ne nosi iznenađenje, koji ne vuče za sobom mrežu minimalnih iznenađenja.
Smatram da je jedina moguća osveta zaboravljanje.
Ja ne mogu da spavam osim ako nisam okružen knjigama.
Bilo koja sudbina, bez obzira na njezinu dužinu i složenost, sastoji se od jednog jedinog trenutka, trenutka u kome čovjek jednom za sva vremena shvati ko je.
Pisanje nije ništa drugo nego sprovođenje sna.
Razmjena mišljenja je neophodan uslov za svaku ljubav, svako prijateljstvo i svaki pravi dijalog.
Čovjek riješi da nacrta svijet. Tokom godina ispunjava prostor ucrtavajući pokrajine, kraljevstva, planine, zalive, brodove, ostrva, ribe, kuće, instrumente, zvijezde, konje i ljude. Pred smrt on otkriva da taj strpljivi labirint linija ocrtava njegov sopstveni lik.
Vrijeme je tigar koji me proždire, ali ja sam taj tigar.
Predviđam da će se Čovjek povlačiti sa svakom novom grozotom koju napravi i da će uskoro na svijetu ostati samo razbojnici i vojnici.
Zatvaram oči i vidim jato ptica. Vizija traje jednu sekundu, možda i manje; ne znam koliko sam ptica vidio. Da li je njihov broj bio određen ili neodređen? Taj problem obuhvata i problem postojanja Boga. Ako Bog postoji, broj je određen, jer Bog zna koliko sam ptica vidio. Ako Bog ne postoji, broj je neodređen, jer niko nije mogao da ih izbroji. U tom slučaju vidio sam, recimo, manje od deset, a više od jedne ptice, ali nisam vidio devet, osam, sedam, šest, pet, četiri, tri ili dvije ptice. Vidio sam broj između deset i jedan, koji nije devet, osam, sedam, šest, pet i tako dalje. Taj cijeli broj je nezamisliv; dakle Bog postoji.
Svaki život je sačinjen od jednog prostog trenutka, trenutka u kojem čovjek najzad shvata ko je on ustvari.
