Странице

понедељак, 25. октобар 2010.

Okrugla soba


Okrugla soba

U cilju da pokažemo da dečiji snovi nisu tako jednostavni, kao što su smatrali Freud i njegova škola, odnosno da oni nisu samo kauzalno uslovljeni i da imaju svoje izvorište samo u individualno nesvesnom i da isključivo predstavljaju ispunjenje želja, kao i u cilju da napravimo uvod za jungovsko razumevanje i tumačenje dečijih snova, izložiću san jedne visoko inteligentne osobe srednjih godina koja je u četvrtoj godini svoga života sanjala dole navedeni san.


Ako bi taj neobičan i veoma originalan san pokušali da redukujemo samo na ispunjenje želja, kauzalnu determinisanost i na izvorište samo u individualno nesvesnom, on bi izgubio i svoju lepotu i svoj suštinski smisao, koji primarno bazira na arhetipskom i finalnom; a ono što je sigurno, u njemu nećemo naći ništa od infantilne, polimorfno perverzne seksualnosti na kojoj psihoanalitičko tumačenje dečijih snova i snova uopšte primarno insistira.


Vratimo se snu: devojčica od četiri godine nalazi se potpuno sama u veoma osvetljenoj okrugloj sobi i sedi za velikim radnim stolom, a soba je bez vrata i prozora, tako da postoji samo jedan jedini otvor, a to je otvor na podu koji služi isključivo za dostavljanje hrane. Već i sama ta pregnantna i impresivna slika upućuje na to da se, bez sumnje, radi o natprosečno nadarenom detetu, koje se nesvesno, negde duboko u sebi, već u svojoj četvrtoj godini života opredelilo za knjigu, simbol znanja, mudrosti i sveta i to u jednoj ekstremnoj formi, bez kontakta sa spoljašnjim svetom, osim kontakta za uzimanje hrane.


I sama činjenica da je soba okrugla, odnosno u obliku mandale, i jako osvetljena, ali bez vidljivog izvora svetlosti, govori o autentičnoj, možemo reći o arhetipskoj potrebi za saznanjem, i svetlom koje se nalazi u samoj snevačici, koje ima i po svom izvoru i po svom intenzitetu, kao i po ambijentu koji osvetljava arhetipski karakter.


Ovaj izrazito prospektivan san potvrđuje nam Jungovo mišljenje da ima dečijih snova u kojima je sadržana čitava sudbina deteta, odnosno čitav njegov budući život. Jer snevačica se potpuno posvetila nauci i vrlo je uspešna u svojoj univerzitetskoj karijeri i to u jednom pozitivnom smislu, budući da je sve što je postigla na polju nauke i na polju karijere autentični izraz njenih intelektualnih i moralnih kvaliteta, kojima odiše cela atmosfera sna: ona je potpuno sama za radnim stolom u sobi prepunoj knjiga koja ima oblik mandale, a koja je osvetljena svetlom koje se nalazi u samoj snevačici.


Međutim, nedavno se, posle tri i po decenije, kod iste osobe pojavljuje jedan veoma interesantan kompenzatorni san, koji je imao funkciju da koriguje jednostranost svesnog stava preinvestiranog u svet nauke i saznanja.


Sanja da putuje na odmor i pri izlasku iz voza primećuje da joj je nestao ruksak u kome su se nalazile njene najznačajnije i najvažnije knjige koje se više nikad ne mogu nabaviti, ali to saznanje ne prekida njen odlazak na višestruko zasluženi odmor niti pobuđuje u njoj, kao što bi se moglo očekivati, s obzirom na sadržaj navedenog sna iz detinjstva, snažne emocije na gubitak njoj veoma važnih knjiga, već se miri sa njim.


Bravo i snu, bravo i snevačici koja je napisala scenario za taj svoj san! Snu na njegovoj korektivnoj mudrosti, a snevačici ne samo što je imala hrabrosti da sanja i zapamti ovaj san, već i da shvati i prihvati i njegovu poruku i njegovu pouku i da ga poveže sa svojim snom o okrugloj sobi prepunoj knjiga. Jer svaka jednostranost, pa i najpozitivnija, remeti harmonično funkcionisanje ličnosti.


Međutim, bilo je potrebno nekoliko decenija dok snevačica nije potpuno zadovoljila svoju arhetipsku potrebu za znanjem i saznanjem i konačno smogla hrabrosti da izgubi svoje najznačajnije i najdraže knjige i da ode na odmor bez njih, što predstavlja metaforu za saznanje da svoju psihičku energiju, povremeno, barem kada ide na odmor, treba i mora da investira u sadržaje koji se nalaze izvan domena nauke i saznanja.


Sve nas ovo upućuje na zaključak da se svi dečiji snovi ne mogu i ne smeju tumačiti jednodimenzionalno, odnosno samo kauzalno i u svetlu isključivo individualno nesvesnog niti kao posledica ispunjenja želja, kao što to čini psihoanalitička škola, već ih treba posmatrati i finalno i u svetlu kolektivno nesvesno. Jer arhetipske snove srećemo kod dece daleko češće nego što se to obično pretpostavlja.

dr. Ivan Nastović