NEMOJ, NEMOJ IĆI

Zaboraviti treba
Sve što je moguće
Onog koga nema
Vrijeme rastanka
Izgubljeno vrijeme

Treba znati kako
Preboljeti sate
Što ubiti mogu
Udarcima svojim
Samo srce sreće

Nemoj, nemoj ići
Nemoj, nemoj ići

Pokloniću tebi
Svaki biser kiše
Iz onih zemalja
Gdje ni kiše nema

Prokopaću zemlju
Sve do iza smrti
Da ti skrijem tijelo
Svjetlošću i zlatom

Stvoriću zemlju
Gdje će ljubav biti
I vladar i zakon
Ti kraljica moja

Nemoj, nemoj ići
Nemoj, nemoj ići

Nemoj, nemoj ići
Izmisliću za te
Besmislene riječi
A ti ćeš ih znati

Pričaću ti priču
O zaljubljenima
Što vidješe svoja
Srca gdje se ljube

Pričaću ti priču
O onome kralju
Što je davno umro
Jer te nije sreo

Nemoj, nemoj ići
Nemoj, nemoj ići

Dešava se često
Da izbije vatra
Iz starog vulkana
Što je davno umro

I, čini se, ima
Izgorjele zemlje
Koja žitom rodi
Bolje nego druga

A kad dođe veče
I upali nebo
Zar se stopiti neće
Crveno i crno

Nemoj, nemoj ići
Nemoj, nemoj ići
Nemoj, nemoj ići

Plakati više neću
Govoriti neću
Sakriću se negdje
Samo da te gledam
Kako plešeš srećna

Samo da te slušam
Kako pjevaš srećna
I samo ću biti
Sjena tvoje sjene
Sjena tvoga psa

Nemoj, nemoj ići

Nemoj, nemoj ići.

Žak Brel