Странице

петак, 14. мај 2010.

DUŠAN RADOVIĆ


Hrabri muškarci treskaju vratima kad ulaze u kuću, a kukavice samo kad odlaze.


Muškarci čitaju novine, a žene čitaju romane. Muškarcima više odgovora mnogo kratkih uzbuđenja, a žene vole jedno, ali da traje dugo.


Niko ne vjeruje lijepim ženama. Suviše su lijepe da bi bile vjerne. Takav je slučaj i sa pametnim muškarcima.


Ima žena koje vole samo svoje muževe. Nisu ništa posebno ti muževi, već te žene.


Žene vole da vole, a manje im je važno koga će voljeti. A muškarci vole da su voljeni, ali bi htjeli da biraju ko će ih voljeti.


Udvarajte se malo svojoj ženi – kao da vam nije žena, kao da vas ne voli, kao da ima nekog drugog, kao da može da bira. A žena nije nezahvalna. Na tu pažnju ona će odgovoriti sa mnogo dobrote – kao da vas voli, kao da nema drugog, kao da ne može da bira.


Ko prvi djevojci, njegova djevojka. Ko posljednji djevojci, njegova žena.


Ako nekoga zaista iskreno volite, ostavite ga na miru. To je najviše što možete učiniti za voljenu osobu.


Prije nego što krenete da tražite sreću, provjerite – možda ste već srećni. Sreća je mala, obična i neupadljiva i mnogi ne umiju da je vide.


Nema ljepše slike nego vidjeti dvije glave na jednom jastuku. Lijepo je čak i onda kad su se našle na jednom jastuku jer nisu imale drugi. Dobra je muka koja nas povezuje i loše je svako dobro koje nas razdvaja.