Странице

недеља, 14. новембар 2010.

LEDINA


Sve ima svoje vreme i svoju priču, devojko.
Zora, stara kurva, opet dolazi, ali pevca o kojem je reč, 
to više ne zanima.
Nema pesme, devojko.
Pas koji je lajao na sve živo, opružen na ledini, škilji i ne mrda.
Na ledini, leži pas, i uopšte se ne trudi.
Sve se strmoglavilo.
I ovi oblaci po nebu samo se bez veze vucaju po nebu.
One što su nekada pohađale školu baleta sada pohađaju kurseve pletenja u staračkom domu.
Macani što su zviždali za devojkama koje pohađaju školu baleta sada tove telad i zalevaju bašte.
Zar je to bilo to, devojko?
Ja znam da jeste, a ti odrasti i saznaj curice.
To se uvek sazna, ako si na vreme prostrla novine ispod sebe, 
da te ne škaklji trava kad budeš brojala zvezde sa njegovim uzdasima na sebil
I nije kasno.
Ljudi kažu da je kasno kako bi manje patili.
Ne veruj ljudima, devojko.
Veruj mravima.
Mravi znaju koliko je duboka voda u fildžanu.
Mravi znaju da nema puta koji ne vodi nekud.
Samo krenuti treba, devojko.
Otisni se.
Toliko njih nije smelo, ali ti, koja ljubiš kao da sahranjuješ, ti ćeš zagaziti.
Boro Kapetanović