Sjaj u očima vaših roditelja:
Svjesno začeće i svjesna trudnoća
Svi znate za izraz »Dok si bio samo sjaj u očima svojih roditelja«
- frazu koja oslikava sreću zaljubljenih roditelja koji istinski
žele začeti dijete. Ispostavlja se da je to također fraza koja sumira
najnovija genetska istraživanja koja sugeriraju da bi roditelji trebali
kultivirati taj sjaj u mjesecima prije začeća djeteta. Ta svijest
i namjera koje potiču rast mogu stvoriti pametniju, zdraviju i
sretniju bebu.
Istraživanja otkrivaju da roditelji u mjesecima prije začeća
djeluju kao genetički inženjeri svoje djece. U posljednjim fazama
sazrijevanja jajne stanice i spermija, proces zvan »genomski upis«
prilagođava aktivnost određenih skupina gena koje će oblikovati
karakter djeteta koje tek treba biti začeto. [Surani, 2001.; Reik i
Walter, 2001.] Istraživanja pokazuju da ono što se događa u životima
roditelja za vrijeme procesa genomskog upisa ima snažan
utjecaj na um i tijelo njihovog djeteta - zastrašujuća pomisao,
imamo li u vidu u kojoj je mjeri većina ljudi nespremna na djecu.
U knjizi 'Pred-roditeljstvo: Odgajanje vašeg djeteta od začeća'
(Pre-Parenting: Nurturing Your Child from Conception), Verny
piše: »Nije svejedno jesmo li začeti u ljubavi, brzini ili mržnji, te
da li majka želi biti trudna... roditelji čine bolje kada žive u mirnoj
i stabilnoj okolini, slobodnoj od ovisnosti i s podrškom obitelji i
prijatelja.« [Verny i Weintraub, 2002.] Zanimljivo, kulture Aboridžina
tisućljećima su priznavale utjecaj okoline na začeće. Prije
začeća djeteta, par obredno pročišćava svoj um i svoje tijelo.
Sada je pravi trenutak da naglasim da Nova biologije nije
povratak u stare dane kada je majka bila kriva za svaku bolest
koju medicina nije razumjela, od shizofrenije do autizma. Iako
je majka ta koja nosi dijete u svojoj maternici, majke i očevi u
začeću i trudnoći sudjeluju zajedno. Ono što čini otac snažno
utječe na majku, koja sa svoje strane utječe na dijete u razvoju. Na
primjer, ako otac ode i majka počne sumnjati u svoju sposobnost
preživljavanja, njegov odlazak duboko utječe na interakciju između
majke i nerođenog djeteta. Slično tome, društveni faktori, kao
kad majka nema posao, dom ili zdravstvenu zaštitu, ili beskrajni
ratovi koji odvode očeve u vojsku, mogu utjecati na roditelje, a
time i na dijete u razvoju.
Suština svjesnog roditeljstva je u tome da i majka i otac imaju
veliku odgovornost u odgajanju zdravog, inteligentnog, produktivnog
i radošću ispunjenog djeteta. Sigurno je da ne možemo kriviti sebe ni
svoje roditelje za promašaje u svom životu ili životima naše djece.
Znanost je usredotočila našu pozornost na stanovištu o genetskoj
predodređenosti, ostavljajući nas u neznanju kada se radi o utjecaju
vjerovanja na naše živote i, što je još važnije, načinu na koji naša
ponašanja i stavovi programiraju živote naše djece.
...
Ako je majka pod stresom, ona aktivira os hipotalamus-hipofiza-
nadbubrežne žlijezde, koja osigurava reakcije borbe ili bijega u
prijetećem okolišu. Hormoni stresa pripremaju tijelo na zaštitnu reakciju.
Nakon što ti majčini signali uđu u krvotok fetusa, oni djeluju na iste
organe i tkiva u fetusu kao što su djelovali i u majci. U stresnoj
okolini krv fetusa najviše odlazi u mišiće i stražnji mozak, pružajući
hranjive elemente potrebne rukama i nogama i području mozga
odgovornom za refleksno ponašanje. Podržavajući funkciju
sustava koji se odnose na zaštitu, krv se povlači iz utrobe i
hormoni stresa suzbijaju funkciju prednjeg mozga... Prolazeći kroz
posteljicu, hormoni majke koja proživljava kronični stres duboko utječu
na distribuciju krvotoka u njenom fetusu i mijenjaju karakter psihologije
djeteta koje se razvija. [Lesage et al., 2004.; Christensen, 2000.; Arnsten,
1998.; Leutwyler, 1998.; Sapolsky, 1997.; Sandman et al., 1994.]
Na Sveučilištu u Melbournu istraživanja E. Marilyn Wintour
na gravidnim ovcama, koje su fiziološki prilično slične ljudima,
utvrdila su da prenatalno izlaganje kortizolu na kraju vodi do
povišenog krvnog tlaka. [Dodic et al., 2002.] Razina kortizola u
fetusu ima vrlo važnu regulatornu ulogu u razvoju bubrežnih jedinica
za filtriranje, nefrona. Stanice nefrona blisko su povezane s
reguliranjem ravnoteže soli u tijelu, zbog čega su važne u kontroliranju
krvnog tlaka. Višak kortizola apsorbiranog iz majke koja je pod stresom
utječe na formiranje nefrona u fetusu. Još jedna posljedica viška kortizola
je da on istovremeno prebacuje i majčin i fetusov sustav iz stanja rasta u stav
zaštite. Kao rezultat toga, višak kortizola koji inhibira rast u maternici
uzrokuje da se beba rodi manja.
Suboptimalni uvjeti u maternici koji vode do niske porođajne težine beba
povezani su s većim brojem zdravstvenih problema kod roditelja koje
Nathanielsz navodi u svojoj knjizi 'Život u maternici' (Life in the Womb),
uključujući dijabetes, srčane bolesti i pretilost. [Nathanielsz, 1999.]
Na primjer, dr. David Barker sa Sveučilišta u Southamptonu u Engleskoj
otkrio je da muško dijete koje pri porodu teži manje od 2,5 kilograma ima
50 posto veće izglede da će umrijeti od srčane bolesti od djeteta s većom
porođajnom težinom. Istraživači s Harvarda otkrili su da ženska djeca koja
pri porodu teže manje od 2,5 kilograma imaju za 23 posto veći rizik od
kardiovaskularnih bolesti od ženske djece koja se rađaju s većom masom.
A David Leon, iz londonske Škole higijene i tropske medicine, otkrio je da
je dijabetes triput češći kod šezdesetogodišnjaka koji su pri porodu bili mali
i mršavi.
Nov fokus na utjecajima prenatalnog okoliša širi se i na istraživanja kvocijenta
inteligencije, kojeg su genetski deterministi i rasisti nekada povezivali
isključivo s genima. Međutim, godine 1997. Bernie Devlin, profesor psihijatrije
s Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Pittsburghu, pažljivo je analizirao 212
ranijih studija koje su uspoređivale kvocijente inteligencije blizanaca, braće, te
roditelja i njihove djece. Zaključio je da su geni odgovorni za samo 48 posto
faktora koji određuju kvocijent inteligencije. A kada se uračuna i sinergijski
učinak miješanja majčinih i očevih gena, prava naslijeđena komponenta
inteligencije pada još niže, na 34 posto. [Devlin et al., 1997; McGue, 1997.]
Devlin je, s druge strane, otkrio da uvjeti tijekom prenatalnog razvoja znatno
utječu na kvocijent inteligencije. On otkriva da do 51 posto potencijalne
inteligencije djeteta kontroliraju faktori iz okoline. Ranija istraživanja već
su otkrila da uzimanje alkohola ili pušenje tijekom trudnoće može uzrokovati
smanjenje kvocijenta inteligencije kod djece, kao i izlaganje olovu u maternici.
Lekcija za ljude koji žele biti roditelji: možete radikalno zakinuti inteligenciju
svoga djeteta jednostavno načinom na koji pristupate trudnoći. Te promjene
u inteligenciji nisu slučajne: one su izravno povezane s promjenama krvotoka
u mozgu koji je pod stresom.
Na svojim predavanjima o svjesnom roditeljstvu citiram istraživanja, ali
također prikazujem i video snimak jedne talijanske organizacije za svjesno
roditeljstvo, Associazione Nazionale Educazione Prenatale, koji slikovito
ilustrira međuzavisni odnos između roditelja i njihovog nerođenog djeteta.
Na tom videu majka i otac započinju glasnu svađu dok je žena na sonogramu.
Jasno se može vidjeti kako je fetus poskočio kad je počela svađa. Preplašeni fetus
izvijao je tijelo i poskakivao kao na trampolinu kad je svađa prekinuta razbijanjem
stakla. Moć moderne tehnologije, u obliku sonograma, pomaže nam u rušenju mita
da nerođeno dijete nije dovoljno sofisticiran organizam da reagira na bilo što drugo
osim svoje prehrambene okoline.
