Biologija domovinske sigurnosti
U višestaničnim organizmima ponašanjima rasta i zaštite
upravlja živčani sustav. Posao živčanog sustava je nadzirati signale
iz okoliša, tumačiti ih i organizirati prikladne bihevioralne
reakcije. U višestaničnoj zajednici živčani sustav djeluje poput
vlade te organizira aktivnosti svojih staničnih građana. Kada živčani
sustav u okolišu uoči prijeteći stres, upozorava zajednicu
slanica na potencijalnu opasnost.
Tijelo je u stvari opremljeno s dva različita sustava zaštite od
kojih je svaki od ključne važnosti za održanje života. Prvi sustav
je onaj koji mobilizira zaštitu od vanjskih prijetnji. Taj sustav se
naziva HHA os, što je kratica od osi'hipotalamus-hipofiza-adrenalna
žlijezda'. Kada nema prijetnji, HHA os je neaktivna i odvija
se rast. No, uoči li hipotalamus mozga prijetnju u okolišu, pokreće
HHA os slanjem signala žlijezdi hipofizi, »glavnoj žlijezdi«,
koja je odgovorna za organiziranje pedeset trilijuna stanica u zajednici
kako bi zajednica izašla na kraj s dolazećom prijetnjom.
Prisjetite se mehanizma podražaj/odgovor stanične membrane,
proteinskih receptora-efektora - hipotalamus i hipofiza su
njihovi bihevioralni ekvivalenti. Slično ulozi receptorskih proteina,
hipotalamus prima i prepoznaje signale iz okoliša; funkcija
hipofize slična je onoj efektorskih proteina u tome što aktivira
djelovanje tjelesnih organa. Kao odgovor na prijetnje iz vanjskog
okoliša, hipofiza šalje signal adrenalnim žlijezdama kojim ih obavještava
da trebaju koordinirati tjelesni odgovor »borba ili bijeg«.
Tehničke pojedinosti o tome kako stresni podražaj uključuje HHA os
slijede jednostavnu kaskadu: reagirajući na percepciju stresa zabilježenu
u mozgu, hipotalamus izlučuje kortikotropinoslobađajući faktor
(CRF - corticotropin-releasing factor) koji putuje do hipofize.
CRF aktivira posebne stanice za izlučivanje hormona uslijed čega one
u krv oslobađaju adrenokortikotropske hormone (ACTH). ATCH zatim
stiže do adrenalnih žlijezda, gdje služi kao signal za aktiviranje lučenja
adrenalnih hormona »borba ili bijeg«. Ti stresni hormoni koordiniraju
funkcije tjelesnih organa dajući nam veliku fiziološku snagu da se
obranimo ili pobjegnemo od opasnosti.
Jednom kada se oglasi adrenalna uzbuna, stresni hormoni
pušteni u krv stežu krvne žile probavnog trakta i tjeraju krv, koja
tijelo opskrbljuje hranjivim tvarima i energijom, da hrani prvenstveno
tkiva ruku i nogu koje nam omogućavaju da izbjegnemo
škodljivu situaciju. Prije nego što je poslana u ekstremitete, krv je
bila koncentrirana u organima utrobe. Preraspodjela krvi iz utrobe
u udove i reakcija »borba ili bijeg« rezultiraju zaustavljanjem funkcija
povezanih s rastom; bez krvi koja ih hrani, organi utrobe ne mogu
ispravno funkcionirati. Prestaju obavljati svoj životnopodržavajući
posao probave, apsorpcije, izlučivanja i druge funkcije
koje osiguravaju rast stanica i proizvodnju tjelesnih zaliha
energije. Dakle, stresna reakcija zaustavlja odgovor rasta i dodatno
kompromitira preživljavanje tijela tako što remeti proizvodnju
vitalnih energetskih zaliha.
Drugi tjelesni sustav zaštite je imunološki sustav koji nas štiti
od prijetnji ispod kože, kao što su, na primjer, one od bakterija
ili virusa. Kada se imunološki sustav mobilizira, može potrošiti
mnogo tjelesnih zaliha energije. Da bi stekli dojam o tome koliko
imunološki sustav troši energije, prisjetite se koliko postanete
fizički slabi kada se borite protiv zaraza kao što su gripa ili prehlada.
Kada HHA os mobilizira tijelo u reakciju borbe ili bijega,
adrenalni hormoni izravno potiskuju djelovanje imunološkog sustava
kako bi se očuvale zalihe energije. U stvari, stresni hormoni
su toliko djelotvorni u zaustavljanju funkcioniranja imunološkog
sustava da ih liječnici daju primateljima transplantata kako njihov
imunološki sustav ne bi odbacio strano tkivo.
Zašto bi adrenalni sustav zatvorio imunološki sustav? Zamislite
da se nalazite u svom šatoru u afričkoj savani te da bolujete
od bakterijske infekcije i patite od teške dijareje. Začujete
prijeteće režanje lava pokraj šatora. Mozak mora odlučiti koja je
prijetnja veća. Vaše tijelo neće imati nikakve koristi od pobjede
nad bakterijom ako vas se dočepa lav. Stoga vaše tijelo zaustavlja
borbu protiv infekcije u korist mobiliziranja energije za bijeg,
kako biste preživjeli vaš bliski susret s lavom. Stoga je sekundarna
posljedica aktiviranja HHA os i to da umanjuje našu sposobnost
da se borimo s bolešću.
Aktiviranje HHA os također remeti i našu moć jasnog rasuđivanja.
Procesiranje informacija u prednjem mozgu, središtu
izvršnog rezoniranja i logike, značajno je sporije od refleksne
aktivnosti kojom upravlja stražnji mozak. Kada se nađe u opasnosti,
što je procesiranje podataka brže, to je veća vjerojatnost
da će preživjeti. Adrenalni stresni hormoni sužavaju krvne žile u
prednjem mozgu i umanjuju njegovu funkcionalnu sposobnost.
Nadalje, hormoni suzbijaju aktivnost u prefrontalnoj kori mozga,
središtu svjesnog odlučivanja, svjesnih aktivnosti. U slučaju
opasnosti, vaskularni tok i hormoni služe za aktiviranje stražnjeg
mozga, sjedišta životno-podržavajućih refleksa koji najučinkovitije
upravljaju ponašanjem »borba ili bijeg«. Iako je nužno da stresni
signali potisnu i uspore procesiranje svjesnog uma da bi se povećala
sposobnost preživljavanja, to ima svoju cijenu - bitno smanjenje
svjesne spoznaje i inteligencije. [Takamatsu, et al., 2003.; Arnsten
and Goldman-Rakic 1998.; Goldstein, et al., 1996.]
