SLUŠAJ

Kad te zamolim, da me slušaš, a ti mi počneš davati savjete, nisi učinio to što sam te zamolio.
Kad te zamolim, da me poslušaš a ti me započneš pitati, zašto tako razmišljam, gaziš moje osjećaje.
Kad  te zamolim, da me slušaš a ti i osjetiš da moraš učiniti nešto, što bi riješilo moj problem, razočarao si me, pa neka ti zvuči čudno.
Slušaj! Sve što sam te zamolio je, samo da me poslušaš.
Ne govori, ne radi, samo me slušaj.
Sam mogu učiniti ono što je potrebno; nisam bogalj. Možda  sam bez hrabrosti i neodlučan, ali nisam  bogalj.
Ako nešto napraviš za mene, što znam sam i što sam moram učiniti za sebe, samo ćeš povečati moj strah i moju slabost. Ali ako jednostavno prihvatiš i uzmeš za gotovo činjenicu, da osjećam to što osjećam, bez obzira kako to nerazumno zvuči, odreći ću se potrebe da te uvjeravam šta leži iza tog mog nerazumnog osjećaja.
I kad mi samom to postane jasno, odgovor će mi biti jasan i ne trebam tvoj savjet. Nerazumni osjećaji će dobiti značenje tek kad uspijem shvatiti što stoji za njima. Možda upravo zato molitve djeluju na neke ljude, jer Bog je nijem i ne daje savjete, ne pokušava urediti stvari. On samo sluša i sluša i pusti te da radiš što hoćeš.
Zato molim te, samo me poslušaj i samo budi svjestan onoga što čuješ. Pa ako i ti želiš  govoriti, počekaj na svoj trenutek. Tada ću ja poslušati tebe.

Autor nepoznat