Странице

петак, 6. август 2010.

SREĆA


Onaj što grli ženu je Adam.
Žena je Eva. Sve se dešava prvi put. Video sam nešto belo na nebu.
Kažu mi da je to Mesec, ali šta mogu učiniti sa jednom reči i jednom mitologijom.
Pribojavam se drveća.
Tako je lepo.
Mirne životinje se približavaju da im kaže njihova imena.
Knjige u biblioteci nemaju slova.
Kada ih otvorim, naviru. Kad prelistavam atlas,
ocrtavam oblik Sumatre.
Onaj koji pali šibicu u mraku
pronalazi vatru.
Iz ogledala nas gleda onaj drugi.
Onaj što posmatra more vidi Englesku.
Onaj što izgovara Lilijenkronov stih ušao je u bitku.
Sanjao sam Kartaginu i legije koje su je opustošile.
Sanjao sam mač i vagu.
Blagoslovena neka je ljubav
u kojoj nema onoga koji poseduje ni one koja je posedovana,
već se oboje jedno drugom predaju.
Blagosloven neka je ružan san
koji nam otkriva da možemo stvoriti pakao.
Onaj što siđe na reku sišao je na Gang.
Onaj što gleda peščani sat vidi raspadanje carstva.
Onaj što se igra bodežom sluti Cezarevu smrt. Onaj što spava je svi ljudi. U pustinji sam video mladu Sfingu
koju tek što su isklesali. Nema ničeg starog pod suncem.
Sve se dogada prvi put,
ali na večni način.
Onaj što čita moje reči izmišlja ih.


Borhes