TUMAČENJA UMA

Spoljašnji svijet ostavljen je na milost i nemilost tumačenjima tvog uma. Dokle god ti to ne postane potpuno jasno, nešto ćeš iz spoljašnjeg svijeta da grabiš i proglašavaš vrijednim, dakle svojim, a ostalo ćeš da odbaciš ili osudiš.

Nerazumijevanje te uvijek baca u naručje licemjernog pravdanja, a ono nas, sa svoje strane, naoružava iluzijom da smo uvijek u pravu, da smo na pravom putu, i da je sve baš kako treba.

Podijeljenost uvijek prepoznaješ prekasno – u onom što gledaš, nikad u onome što gleda. Kad je posmatrač utjelovljen, i to što se posmatra postaje jedno, jedno jedino, pa se ideje svetog i svjetovnog, privlačenja i odbijanja, više ne pojavljuju. To je početak.

Sagledavanje je unutrašnja praksa, a primjena na životne situacije predstavlja konkretizaciju. Mogućnost da stvarno živiš integralno je provjera dubine razumijevanja.
Ako tvoje riječi mirišu na okean, a djela na močvaru,
tu nešto nije u redu.

Učitelj Sah