ŠTA JE MOLITVA?

Koji je osnovni kvalitet molitve? Predanost, djetinje povjerenje, duboka otvorenost izvoru života. Kada je nesvjestan, čovjek u onome što imenuje molitvom samo pokušava da isprosi manju ili veću uslugu s neba, neku metafizičku protekciju, iako sve to, gledano sa strane, podsjeća na molitvu. Zbog toga što ne zna, čovjek u dotičnoj situaciji misli da zna, pa se time produžava duboko neznanje.

Činilac pogrešno imenuje čin koji mu, zauzvrat, stabilizuje nesvjesnost, uljuljkujući ga u nerazaznavanju činjenica. Uvijek je tako kad se duhovnost procjenjuje vrstom čina, a ne svjesnošću činioca.

U igri na sebi nije bitan čin – to je vrlo važno da se razumije. Ti možeš da budeš odsutan sjedeći u položaju za meditaciju i potpuno meditativan u samoposluzi. Kvalitet bića, ta zaboravljena ontološka cjelovitost je ono što čin određuje kao duhovan. Možeš da klečiš ili da se klanjaš, da udaraš glavom o Zid plača ili bilo koji drugi zid, da sjediš prekrštenih nogu, sklapaš oči, vrtiš brojanice ili prinosiš oltaru skupocjene darove – ako si nesvjestan ništa ne pomaže. Ako si ti sam kao činilac odsutan, nikakva tobožnja svetost čina neće ti pomoći. Naprotiv.

Duhovnost aktera prenosi se i na akciju, to jest čin. Kada si svjestan, više nije važno šta radiš već kako to radiš, ne “kako” u smislu vještine, već “kako” u smislu potpune prisutnosti subjekta iza bilo kojeg djela. Ako si autentičan, potpuno je svejedno da li pereš čarape ili istjerujes bičem trgovca iz hrama. Kada iznutra nema podjele, nema je ni spolja. Neomeđeno predrasudama, biće može slobodno da se izražava kroz sve, i kroz samoću i kroz međuljudske odnose.