MOĆ RIJEČI

Niko se ne može oteti vjerovanju u magijsku moć riječi, čak ni oni koji nemaju povjerenja u njih.

Rezerva prema jeziku je intelektualni stav.

Samo u nekim trenucima mjerimo riječi; kad oni prođu, opet im vraćamo povjerenje.

Povjerenje u jezik je spontan i iskonski čovjekov stav: stvari su njihovo ime.

Vjera u riječi je reminiscencija naših davnašnjih vjerovanja: priroda je ispunjena duhovima; svaki predmet ima sopstveni život; riječi, koje su duplikat objektivnog svijeta, takođe imaju dušu.

Jezik, kao univerzum, svijet je poziva i odziva; plima i oseka, spajanje i razdvajanje, udisanje i izdisanje. Jedne se riječi privlače, druge se odbijaju, ali sve su odgovarajuće.

Jezik je skup živih bića koja pokreću ritmovi slični onima koji upravljaju zvijezdama i biljkama.

Oktavio Paz – Luk i lira