ČUDO NAJKRAĆE TRAJE
bilo je kao
nešto
što smo mogli
da podignemo
držimo
i onda se smijemo
tome
nešto
što smo mogli
da podignemo
držimo
i onda se smijemo
tome
bili smo na
Mjesecu
bili smo u
prokletom Mjesecu
imali smo ga
bili smo u vrtu
bili smo u
beskrajnom ponoru
bili smo u
beskrajnom ponoru
i nigdje takvog mjesta
bilo je duboko
i
svijetlo
i
visoko
primaklo se tako blizu
ludila
smijali smo se
luđački
tvoj smijeh
i
moj
pamtim kad su
tvoje oči
glasno rekle
volim te
sada
dok se ovi zidovi
tako nečujno
ljuljaju.
Čarls Bukovski