DVA MAČA
U staro vrijeme, majstori koji su kovali katane
bili su često slavniji od samuraja koji su te
mačeve nosili. Od dvojice najboljih nikako nisu
mogli da izaberu prvog. Tako se dogovore da
svaki od njih iskuje po jednu katanu, koje će
se ispitati, nakon čega će proglasiti najboljeg.
Ispit je bio u tome da se katane pobodu u korito
jednog potoka sa oštricom okrenutom uvis.
Tako i učine. Bila je jesen i riječicom je plovilo
otpalo lišće. Kako je koji list nailazio na mač prvog
majstora tako je bivao prepolovljen. Međutim, na
katanu drugog kovača nije naišao niti jedan list …
U priči o maču nije u pitanju oštrina mača. Mač je uJapanu i kod samuraja smatran za oružje koje stvara mir, a ne uništenje i rat. Iz tog mača kojegje lišće obilazilo je isijavao mir i dao je jasno do znanja lišću da će biti presječeno. Lišće ga je zato i obilazilo. To je mač koji je stvarao mir. Onaj drugi mač je bio mač uništenja i destrukcije.
