Странице

субота, 16. октобар 2010.

NAŠI PADOVI


Vjerujem, da je život poput rijeke i da većina ljudi uskače
u tu rijeku, nikad zaista ne odlučivši gdje žele završiti.
I tako, za vrlo kratko vrijeme oni bivaju uhvaćeni u struji;
struji događaja, struji strahova, struji izazova.
Kada stignu do mjesta gdje se rijeka račva, oni ne odlučuju
svjesno kuda žele da krenu ili koji im smjer odgovara.
Oni jednostavno idu, kuda ih voda nosi…Postaju dio gomile
ljudi koju usmjeravaju događaji umjesto njihovih sopstvenih
vrijednosti.
Zbog toga osjećaju da nemaju kontrolu. Ostaju u tom
nesvjesnom stanju sve dok ih jednog dana ne probudi huk
razbješnjele vode. Tada shvataju da se nalaze dva metra
udaljeni od Nijagarinih Vodopada, u čamcu bez vesla.
U tom trenutku kažu: “E, do đavola.”
A tada je već – kasno. Nalaze se pred padom.
Ponekad je taj pad emocionalan; ponekad je tjelesni;
a ponekad je riječ o finansijskom padu.
Velika je vjerovatnoća da je ono što vas trenutno opterećuje u životu
moglo biti izbjegnuto boljom odlukom – uzvodno!
Entoni Toni Robins