Странице

уторак, 21. септембар 2010.

ŠEKSPIR JE GOVORIO




«Ne daj misli jezika,
ni djela kakvoj misli nezgodnoj.
Druževan budi, al’ nikada prost;
kad prijatelja imaš oprobana,
čeličnom alkom za srce ga veži:
al’ stiskom ruke ne žulji svoj dlan
sa svakim novim žutokljunim drugom.
Kloni se kavge; al’ dođe li baš,
držanjem uli protivniku strah.
Svima sluh pokloni, rijetkima svoj glas.
Primi sud od svakog, a za se čuvaj svoj.
Kol’ko kesa daje, bogato se nosi,
al’ ne k’o kicoš – lijepo, ne šareno,
jer odijelo često odaje čovjeka.
Nit’ budi dužnik, niti povjerilac;
dug često gubi i sebe i druga,
a zajam tupi oštricu štedljivosti.
Al’ prvo: budi vjeran sebi sam,
i onda će doći, k’o za danom noć,
da nećeš biti krivac nikome.»

Šekspir (Hamlet)