ZAVRŠNA RIJEČ
DUH I ZNANOST
Najljepši i najsnažniji osjećaj koji možemo doživjeti je iskustvo
mističnog. On je pokretačka snaga svake istinske znanosti. - Albert Einstein
Prevalili smo dalek put od prvog poglavlja, kada sam se
suočio sa svojim uspaničarenim studentima i započeo svoje putovanje
u Novu biologiju. Čitavu ovu knjigu nisam se mnogo
udaljavao od teme koju sam predstavio u prvom poglavlju - da
nas pametne stanice mogu poučiti kako da živimo. Sada, kada
smo na kraju knjige, želio bih objasniti kako me je moje proučavanje
stanica pretvorilo u duhovnu osobu. Također, želim objasniti
zašto sam optimističan u pogledu budućnosti našeg planeta,
premda priznajem da je, čitate li dnevne novine, taj optimizam
ponekad teško održavati.
Svoju raspravu Duh i znanost namjerno sam odvojio od
prethodnih poglavlja knjige naslovivši ovaj dio Završna riječ.
Završna riječ je općenito kratak dio na kraju djela u kojem se
obrađuje sudbina njegovih likova - u ovom slučaju to je moja
malenkost. Kada je svjesnost što je potaknula pisanje ove knjige
prije dvadeset godina ušla u moju glavu, u njoj sam vidio nešto
toliko snažno da je trenutačno preobrazila moj život. U prvom
času mog velikog »aha!«, moj mozak je uživao u ljepoti novospoznate
mehanike stanične membrane. Nekoliko trenutaka kasnije
obuzela me radost koja je bila toliko silna i široka da mi se srce
slezalo i suze tekle iz očiju. Mehanika nove znanosti otkrila mi
je postojanje naše duhovne biti i naše besmrtnosti. Za mene, zaključci
su bili tako nedvosmisleni da sam od nevjernika odmah postao vjernik.
Znam da će za neke od vas zaključci koje ću predstaviti u ovom dijelu
biti previše spekulativni. Zaključci izneseni u prošlim poglavljima
ove knjige zasnovani su na četvrt desetljeća istraživanja kloniranih
stanica i ukorijenjeni su u zapanjujućim novim otkrićima koja nanovo
ispisuju naše razumijevanje tajni života. I zaključci koje donosim u
ovoj Završnoj riječi zasnovani su na mojem znanstvenom obrazovanju
- oni ne proizlaze iz mog vjerskog buđenja. Znam da će ih se mnogi
konvencionalni znanstvenici vjerojatno kloniti jer uključuju duh,
međutim ja ih predstavljam sa samopouzdanjem iz dva razloga.
Jedan razlog je filozofsko i znanstveno pravilo zvano Occamova
britva. Prema pravilu Occamove britve, kada se za objašnjenje neke
pojave nudi nekoliko hipoteza, hipoteza koja je najvjerojatnija i koju
se najprije treba razmotriti je najjednostavnija hipoteza koja objašnjava
većinu opažanja. Nova znanost čarobne membrane u spoju s načelima
kvantne fizike pruža najjednostavnije objašnjenje koje obuhvaća ne samo
znanost alopatske medicine, nego i filozofiju i praksu komplementarne
medicine i duhovnog izlječivanja. Također, nakon tolikih godina osobne
primjene znanosti koju sam opisao u ovoj knjizi, mogu posvjedočiti
njezinoj moći da mijenja živote.
Međutim, iako me je do mog euforičkog trenutka spoznaje dovela znanost,
priznajem da je to iskustvo nalikovalo trenutačnim preobraćenjima kakve
opisuju mistici. Sjećate li se biblijske priče o Savlu kojeg je udarac groma
oborio s konja? U mom slučaju nije bilo udarca groma koji bi došao iz
karipskog neba. No, utrčao sam u medicinsku knjižnicu sav izvan sebe jer
me karakter stanične membrane, što je bio »učitan« u moju svijest u gluho
doba noći, uvjerio da smo besmrtna, duhovna bića koja egzistiraju
odvojeno od svojih tijela. Čuo sam neporecivi unutrašnji glas koji me
obavijestio da sam vodio život zasnovan ne samo na pogrešnoj pretpostavci
da geni upravljaju biologijom, nego i na pogrešnoj pretpostavci da je smrt
fizičkog tijela naš kraj. Proveo sam godine proučavajući molekularne
mehanizme upravljanja u fizičkom tijelu i u tom zapanjujućem trenutku sam
shvatio da proteinske »prekidače« koji upravljaju životom uključuju i isključuju
prvenstveno signali iz okoliša - iz svemira.
Možda ste iznenađeni što je znanost bila ta koja me je dovela do trenutka
duhovne spoznaje. U znanstvenim krugovima, riječ »duh« je prihvaćena jednako
toplo kao i riječ »evolucija« u fundamentalističkim krugovima. Kao što znate,
duhovnjaci i znanstvenici prilaze životu na krajnje različite načine. Kada
duhovnjaci imaju teškoća u životu, oni se za pomoć obraćaju Bogu ili nekoj
drugoj nevidljivoj sili. Kada znanstvenici imaju teškoća u životu, oni otrče do
ormarića s lijekovima po neku kemikaliju. Pomoć vide jedino u lijekovima
kao što je Gastal. Činjenica da me znanost dovela do duhovne spoznaje sasvim
je primjerena jer posljednja otkrića u fizici i u istraživanju stanica stvaraju nove
veze između svjetova znanosti i duha. Ta dva područja razdvojena su prije mnogo
stoljeća, u Descartesovom vremenu. Međutim, ja doista vjerujem da ćemo tek kada
duh i znanost budu ponovno ujedinjeni imati sredstva za stvaranje boljeg svijeta.
