Странице

субота, 6. новембар 2010.

Bruce H. Lipton - BIOLOGIJA VJEROVANJA 29.


Poglavlje
7

SVJESNO RODITELJSTVO:
RODITELJI KAO GENETSKI INŽENJERI

Roditelji su važni

...
Da citiram dr. Thomasa Vernyja, pionira na području prenatalne i 
perinatalne psihijatrije: »Otkrića iz stručno recenzirane literature tijekom 
posljednjih nekoliko desetljeća izvan svake sumnje potvrđuju da roditelji 
imaju ogroman utjecaj na mentalne i fizičke značajke djece koju odgajaju.«
[Verny i Kelly, 1981.] Štoviše, taj utjecaj počinje, kaže Verny, ne nakon 
što se djeca rode, nego PRIJE rođenja djece. Kada je Verny u svojoj 
prekretničkoj knjizi Tajni život nerođenog djeteta (The Secret Life of the 
Unborn Child) iz 1981. godine prvi puta iznio stanovište da utjecaj roditelja
seže čak do razdoblja kada je dijete u maternici, znanstveni dokazi bili su 
preliminarni, a »stručnjaci« skeptični...
...
Živčani sustav fetusa i djece ima goleme sposobnosti za osjećanje
i učenje kao i tip pamćenja što ga neuroznanstvenici nazivaju
implicitno pamćenje. Jedan drugi pionir u pre- i perinatalnoj psihologiji,
David Chamberlain, u svojoj knjizi Um vašeg nerođenog djeteta
(The Mind of Your Newborn Baby) piše: »Istina je da je mnogo toga
što smo tradicionalno vjerovali o djeci pogrešno. Ona nisu jednostavna,
nego složena i bezvremena bića - mala stvorenja s neočekivano
velikim mislima.« (Chamberlain, 1998.)
Ta kompleksna, mala bića žive život prije rođenja, u maternici,
koji snažno utječe na njihovo dugoročno zdravlje i ponašanje:
»Kvaliteta života u maternici, našem privremenom domu prije
nego što se rodimo, programira našu podložnost bolestima krvožilnog
sustava, moždanom udaru, dijabetesu, pretilosti i mnoštvu
drugih bolesti u kasnijem životu«, piše dr. Peter W. Nathanielsz u
knjizi Život u maternici: podrijetlo zdravlja i bolesti (Life in the
Womb: The Origin of Health and Disease.) [Nathanielsz, 1999.]
U zadnje vrijeme bilježi se sve veći broj kroničnih bolesti odraslih,
uključujući osteoporozu, poremećaje raspoloženja i psihoze, koji
se dovode u tijesnu vezu s pre- i perinatalnim razvojnim utjecajima.
[Gluckman i Hanson, 2004.]
Prepoznavanje povezanosti prenatalnog okoliša sa silama koje nas
čine podložnima bolestima primorava nas na preispitivanje
genetičkog determinizma. Nathanielsz piše: »Sve je više dokaza
da su za programiranje našeg fizičkog i mentalnog zdravlja tijekom
života uvjeti u maternici jednako važni, ako ne i važniji od gena.«
Genska kratkovidnost izraz je koji najbolje opisuje današnje široko
rasprostranjeno stajalište da našom sudbinom i zdravljem za života
upravljaju isključivo naši geni... Nasuprot relativnom fatalizmu
genske kratkovidnosti, razumijevanjem mehanizama na kojima se
temelji programiranje kvalitetom života u maternici možemo poboljšati
početak u životu naše djece i njihove djece«... Ideja da roditelji mogu
prenositi nasljedne promjene iz svog života svojoj djeci je, naravno,
lamarkovska koncepcija koja se kosi s darvinizmom. Nathanielsz je
jedan od znanstvenika koji su sada dovoljno hrabri da se pozovu na
osporavanog Lamarcka: »...transgeneracijski prijelaz osobina negenetskim
sredstvima doista se događa. Lamarck je bio u pravu, premda se
transgeneracijski prijenos stečenih osobina odvija pomoću mehanizama
koji su u njegovo vrijeme bili nepoznati.«
Osjetljivost pojedinaca na uvjete u okolišu što ga percipiraju njihove
majke prije rođenja omogućava im da optimiziraju svoj genetski i
fiziološki razvoj dok se prilagođavaju toj prognozi okoliša u kojem
će se naći. Ista životno-pospješujuća epigenetska plastičnost ljudskog
razvoja može krenuti nizbrdo i dovesti do niza kroničnih bolesti u starijoj
dobi, u slučaju da pojedinac tijekom fetalnog i neonatalnog perioda razvoja
doživi neželjene hranidbene i okolišne okolnosti. [Bateson, et al., 2004.]
Isti epigenetski utjecaji nastavljaju se i nakon rođenja djeteta budući da
roditelji i dalje utječu na djetetov okoliš. Fascinantno novo istraživanje
posebice ističe važnost dobrog roditeljstva na razvoj mozga: »Mozgu
malenog djeteta koji se razvija društveni svijet pruža najvažnija iskustva
koja utječu na izraz gena, što određuje kako će se neuroni jedan s drugim
povezivati i stvarati neuronske putove koji su uzrok mentalne aktivnosti«,
piše dr. Daniel J. Siegel u knjizi Um koji se razvija (The Developing Mind).
[Siegel, 1999.] Jednostavnije rečeno, djeci je pogodan roditeljski okoliš
potreban kako bi se aktivirali geni koji razvijaju zdrave mozgove. Roditelji,
kako najnovija znanstvena otkrića pokazuju, nastavljaju djelovati kao genetički
inženjeri čak i nakon rođenja svog djeteta.