Странице

понедељак, 15. новембар 2010.


BALZAK


Ništa toliko ne učvrsti prijateljstvo koliko kad od
dva prijatelja jedan misli da je iznad drugog.

Nada je cvijet na stablu želje,
a vjera je plod ubjeđenja.

Naiđe tako u unutrašnjem životu porodice jedan
trenutak kada djeca, htjela ili ne htjela,
postanu sudije svojim roditeljima.

Moć može dokazati samoj sebi da je jaka samo
neobičnom zloupotrebom koja se sastoji u tome
da se ovjenča neka besmislica, a da se pri tom
vrijeđa genije, jedina snaga koju neograničena
vlast ne može imati.

Ništa čovjek ne podnosi tako teško kao sažaljenje,
naročito kad ga zaslužuje. Mržnja krijepi, budi živiot,
uliva osvetu, dok sažaljenje ubija i još više slabi našu nemoć.
 

Kad od vas budu tražili nešto što ne biste mogli učiniti,
odbijte kratko i jasno ne ostavljajući nimalo varljive nade;
zatim odmah dajte ono što možete dati; tako ćete steći i ljupkost u odbijanju i ljupkost u činjenju dobra – dvostruka čestitost koja neobično uzdiže karakter.

Samo ono što je prirodno ima snage da traje dugo.

Ljudi vas cijene onoliko koliko ste im korisni
bez obzira na vašu ličnu vrijednost.

Omladina je uvijek sklona da brzo donosi svoj sud;
to joj služi na čast, ali ne i na korist. Zato se nekada
tražilo ćutanje od mladih ljudi.

Moral ima svoje jaruge iz kojih nečasni ljudi pokušavaju da
najplemenitije prirode uprskaju blatom u kojem se dave.