NEPOTREBNO STARENJE
U ovom svijetu ništa nije sigurno osim smrti i poreza. Bendžamin Frenklin
Kako ljudi postaju stariji, njihovi pogledi na život često postaju negativni. Njihove nade i snovi padnu u vodu. Kako stare, konstantno gube kapacitet da iskuse radosti koje nudi život. Njihova očekivanja od života konstantno se smanjuju dok smrt postaje sve neizbježnijom. Na sreću, to ne mora nužno biti tako.
Za većinu ljudi životna zadovoljstva nepotrebno nestanu sa godinama. Bezrazložno se predaju mitu po kojem stariji ljudi trebaju žrtvovati sebe, svoje karijere i živote kako bi ‘napravili mjesta za mlađe’. Sa takvom predajom, čovjekova sreća tamni.
Istina je suprotna: sva produktivna ljudska bića mogu iskusiti konstantno povećanu sreću i kvalitet života sa godinama na način da povećavaju svoje znanje, rast i iskustvo. Zanemarujući čovjekovu odgovornost za postizanjem sreće, ljudi dopuštaju da njihova budućnost krene nizbrdo. Kao rezultat toga njihov život postaje neispunjen. Samim time, uzbuđujući potencijal života, kojeg svako osjeti u nekom periodu svog života (obično u djetinjstvu) također blijedi. Prekid psihičkog rasta je jedinstveni ljudskih fenomen koji uključuje prekid psihološkog rasta i stagnaciju ljudske psihe, često i u mlađoj dobi – ponekad i prije nego ljudsko tijelo dosegne zrelost.
Suprotno popularnom mišljenju, za razliku od tijela ljudska psiha nema kapacitet starenja. Ona nikada ne treba prestati rasti. Prepustiti svoju psihu odumiranju ili težiti ka njenom rastu uvijek predstavlja dobrovoljni izbor svakog pojedinca.
