MUDRE MISLI - IVO ANDRIĆ

Bezbrižna ravnodušnost je veliki dar i moćno oružje mladosti. Ja se ne bojim ljudi, već onog neljudskog u njima.

Sva iskušenja, sva ispaštanja i sve patnje u životu mogu se mjeriti snagom nesanica koje ih prate.

Beskorisno je u starosti produžavati život. Mladost treba produžavati.

Ćutanje je teško samo onima koji ne misle.

Zaborav sve liječi, a pjesma je najljepši način zaborava, jer u pjesmi se čovjek sjeća samo onoga što voli.

Drskost i upornost su brat i sestra. Drski i uporni ljudi nikad se ne mogu popraviti u svojim manama i slabostima, jer oni, ne osjetivši nikad rđave poljedice svojih mana na sebi, i ne primjećuju da ih imaju. I stoga treba od takvih ljudi bježati što dalje.

Strast za istinom je najbolji izraz životne snage u čovjeku i naročit oblik njegovog poštovanja samog sebe.

Između bojazni da će se nešto desiti i nade da možda ipak neće, ima više prostora nego što se misli. Na tom uskom, tvrdom, golom i mračnom prostoru provode mnogi od nas svoj vijek.

Ko u ovom svijetu ne umije da organizuje sam svoj život, nije vrijedan da živi, a ko ga sa uspjehom organizuje, izgubi pri tome toliko snage i svježine da mu i ne vrijedi mnogo što živi.

Kod ljudi koji čedno žive ruke su mirne, bijele i vječito mlade.

Priznaću bez oklijevanja: ne volim mnogo one ljude koji vole mnogo da pitaju, a onima koji su mi prijatelji kazujem često i nepitan sve što žele da znaju o meni, mojim mislima, planovima i poslovima, kao i osjećanjima koja me prate.