Странице

уторак, 19. октобар 2010.

DOSTOJEVSKI




Oni koji znaju govoriti – govore kratko.

Nikad ništa ne preduzimajte dok vas drži bijes.

Čovjek je nesrećan zato što ne zna da je srećan.

Ako hoćeš da te drugi poštuju, poštuj samoga sebe.

Bolje je ostati na cjedilu nego biti procijeđen.

Tvrdim vam da je pretjerana svjesnost bolest.
Prava, potpuna bolest.

Tajna čovjekovog života nije u tome da samo živi,
već u tome zašto živi.

Svi pravi radnici i trudbenici zato i jesu radni jer su
tupi i ograničeni. 
Kako da se to objasni? Evo kako:
oni u svojoj ograničenosti drže najbliže i sporedne
uzroke za glavne i tako se brže i lakše od drugih
uvjeravaju da su našli nepromjenljivu osnovu,
snagu svog rada , pa se i smiruju.

Kod nekih ljudi, koji inače nježno i fino osjećaju javlja se katkad
nekakvo uporstvo, nekakvo stidljivo ustezanje da se otkrivaju i da
čak i svome najmilijem ukazuju nježnost, ne samo pred drugima
no čak i nasamo; nasamo još više. Samo neki put izbija iz njih
milošta, i izbija tim žešće i tim neobuzdanije što je duže bila
zadržavana.

Glupan koji je postao svjestan da je glupan, nije više glupan.