DAVID ALBAHARI

Krivac je onaj ko se osjeća krivim.

Ponekad je ono što nam izmiče upravo ono čemu se približavamo.

Tamo gdje ima nade još ništa nije završeno.

Onaj ko ne umije da ćuti ne može da se nada da će u riječima naći utjehu.

Glas nisu riječi, glas je onomatopeja riječi. Pravi govor se ne čuje, on se izriče iznutra.

Najviša sloboda je kada nikome na pripadaš.

Ne postoji ništa gore nego kada se život zamišlja
kao niz mogućnosti, umjesto da se prihvata onako kako dolazi.

Najbolja stvar koju čovjek može da nauči u životu jeste da postoje trenuci kada ne treba postavljati pitanja.
Ćutiš i pamtiš.

Nekada da bi bio ono što jesi, moraš da budeš ono što nisi.

Mogu da se stide samo oni koji su te primorali da pomisliš na stid.

Nema ničeg strašnijeg nego biti nepokretan u stalnom mraku.

Na samo jedan način može da se čeka, a to je da se ne čeka.

Besplodna razmatranja prouzrokuju glavobolje i depresije.

Onaj ko jednom sklizne ispod granica ljudskosti uvijek će moći da sklizne još više.

Svijet je samo odraz onoga što nam je ponuđeno kao zamisao svijeta.

Ne može se beskrajno dugo živjeti okružen samo pitanjima. Postoji granica izdržljivosti kao u slučaju gladi ili žeđi i poslije nje život se pretvara u tačku.

David Albahari