Kada pozitivno razmišljanje krene po zlu
Prije nego što krenem razmatrati nevjerojatnu moć naših
umova i to kako su moja istraživanja stanica pružila uvid u djelovanje
tjelesnih putova um-tijelo, moram vrlo jasno istaknuti
kako ne smatram da jednostavno mišljenje pozitivnih misli uvijek
vodi do fizičkog izlječenja. Potrebno vam je više od »pozitivnog
razmišljanja« da biste stekli kontrolu nad svojim tijelom
i svojim životom. Preusmjeravanje energije našeg uma na pozitivne,
životno podržavajuće misli i iskorjenjivanje sveprisutnih
negativnih misli, koje nam iscrpljuju energiju i slabe nas, jest važno
za naše zdravlje i blagostanje. Ali, i snažno ističem to »ALI«,
puko mišljenje pozitivnih misli ne mora nužno imati bilo kakav
utjecaj na naše živote! U stvari, ponekad ljudi koji »padnu na
ispitu« pozitivnog razmišljanja postanu još više oslabljeni jer je
sada njihovo stanje beznadno - vjeruju da su iscrpili sva sredstva
tijela i uma.
Ono što takvi neuspjeli »pozitivni mislioci« ne razumiju je
to da su prividno »odijeljena« područja uma koje zovemo svjesno
i podsvjesno međusobno zavisni. Svjesni um je kreativni dio, dio
koji sastavlja »pozitivne misli«. S druge strane, podsvjesni um je
skladište zapisa podražaj-reakcija dobivenih iz instikata i naučenih
iskustava. Podsvjesni um isključivo je proizvod navike; uvijek
iznova proizvodit će, na našu veliku žalost, iste bihevioralne
odgovore na životne signale. Koliko ste se puta našli kako »poludite«
zbog neke tričarije kao što je, na primjer, otvorena pasta za
zube? Od djetinjstva su vas učili da pažljivo zavrnete poklopac na
tubi. Kada pronađete otvorenu tubu, u vama »nešto klikne« i automatski
vas obuzme bijes. Radi se samo o tome da ste doživjeli
jednostavni podražaj-odgovor programa ponašanja pohranjenog
u vašem podsvjesnom umu.
Kada govorimo o pukom neurološkom procesiranju, podsvjesni
um je na milijune puta moćniji od svjesnog uma. Ukoliko
su želje svjesnog uma u sukobu s programima podsvjesnog
uma, što mislite, koji »um« će pobijediti? Možete do besvijesti
ponavljati vašu pozitivnu afirmaciju da ste voljeni ili da će vam
se maligni tumor smanjiti. No, ako ste kao dijete neprestano slušali
da ste bezvrijedni i bolesni, te poruke programirane u vaš
podsvjesni um potkopat će vaša najbolja svjesna nastojanja da
promijenite svoj život. Sjetite se kako je brzo vaša zadnja novogodišnja
odluka da manje jedete ustuknula pred mirisom purice
u pećnici? O izvorima samosabotiranja podsvjesnog programiranja
i tome kako ih brzo preoblikovati više ćemo naučiti u sedmom
poglavlju - Svjesno roditeljstvo. No, zasada samo znajte da
ima nade čak i za one koji su upotrijebili pozitivno razmišljanje i
doživjeli težak neuspjeh.
Um iznad tijela
Ponovimo što znamo o stanicama. U prethodnom poglavlju
naučili smo da funkcioniranje stanica izravno proistječe iz pokreta
njihovih proteinskih »zupčanika«. Kretanje što ga stvaraju
sklopovi proteina daje energiju fiziološkim funkcijama koje omogućavaju
život. Proteini su fizički građevni blokovi, međutim za
animiranje njihovog kretanja potrebni su komplementarni signali
iz okoliša. Sučelje između okolišnih signala i citoplazmatskih proteina
što proizvode ponašanje je stanična membrana. Membrana
prima podražaje i zatim pokreće prikladne, životno podržavajuće
stanične odgovore. Stanična membrana djeluje kao »mozak«
stanice. Prema funkcionalnoj definiciji, ti proteinski kompleksi
su »perceptivni« prekidači koji povezuju primanje podražaja iz
okoliša s proteinskim putovima koji proizvode odgovor...
Za temeljne ljudske signalne molekule (npr. hormoni, neuropeptidi,
citokini, faktori rasta) koji reguliraju naše vlastite stanične zajednice
nekada se mislilo da su nastali s pojavom složenih višestaničnih oblika
života. Međutim, novija istraživanja su pokazala da te »ljudske« signalne
molekule koriste već primitivni jednostanični organizmi, organizmi u
ranijim stadijima evolucije.
Tijekom evolucije stanice su povećale broj integralnih membranskih
proteina »svjesnosti« do maksimuma koji njihove membrane mogu
sadržavati. Da bi stekle više svijesti, a stoga i povećale vjerojatnost
preživljavanja, stanice su se počele okupljati, najprije u jednostavne,
a kasnije u vrlo organizirane stanične zajednice...
Tek prije 700 milijuna godina, što je u vremenskom okviru
života na ovom planetu nedavno, pojedinačne stanice otkrile su
da je korisno udružiti se u zbijene višestanične zajednice, uređenja
koja poznajemo kao biljke i životinje. Iste koordinacijske
signalne molekule što su ih upotrebljavale samostalne stanice
upotrebljavaju se i u tim novorazvijenim zatvorenim zajednicama.
Strogom regulacijom oslobađanja i distribucije tih signalnih
molekula što upravljanju različitim funkcijama, zajednice stanica
uspjele su uskladiti svoje funkcije i ponašati se kao pojedinačni
oblik života. Kod primitivnijih višestaničnih organizama, onih
bez specijaliziranog živčanog sustava, tok t ih signalnih molekula
unutar zajednice osigurao je elementarni »um« koji se očitovao u
usklađenim informacijama koje je dijelila svaka stanica. U takvim
organizmima svaka stanica neposredno čita naznake iz okoliša i
sama prilagođava vlastito ponašanje.
Međutim, kada su se stanice okupile u zajednici, morala se
uvesti nova politika. U zajednici svaka stanica ne može djelovati
kao nezavisna jedinica i činiti što želi. Izraz »zajednica« implicira
da se svi njezini pripadnici posvete zajedničkom planu djelovanja.
Kod višestaničnih životinja, pojedinačne stanice moraju »vidjeti«
lokalni okoliš izvan svoje »kože«, međutim nemaju nužno
svjesnost o tome što se zbiva u udaljenijim okolišima, posebno
onima što se nalaze izvan čitavog organizma. Može li stanica jetre
zakopana u vašoj utrobi, odgovarajući na signale iz njezina lokalnog
okoliša, proizvesti upućenu reakciju na uličnog pljačkaša
koji uskoči u vaš okoliš? Složene kontrole ponašanja potrebne
da se osigura preživljavanje višestaničnog organizma ugrađene
su unutar njegovog centraliziranog sustava za procesiranje informacija.
Kako su životinje postajale sve složenije, posao nadzora i
uređivanja toka signalnih molekula što reguliraju ponašanje preuzele
su specijalizirane stanice. Te stanice izgradile su razgranatu
mrežu živaca i središnji procesor informacija - mozak. Funkcija
mozga je usklađivanje dijaloga signalnih molekula unutar za-
jednice. Stoga u zajednici stanica svaka stanica mora donošenje
upućenih odluka prepustiti svom autoritetu po svjesnosti, mozgu.
Mozak upravlja ponašanjem stanica u tijelu. To je vrlo važna
stvar na koju treba obratiti pozornost, budući da za zdravstvene
teškoće koje iskusimo redovito krivimo stanice naših organa i tkiva.
