TRAGAČ ZA ISTINOM

                                                                                                       

 

Đavo je vidio čovjeka koji se uputio u kuću duhovnog učitelja i riješio je da učini sve što je u njegovoj moći da bi ga spriječio u pronalaženju istine. I tako, podvrgnuo je sirotog čovjeka svim mogućim iskušenjima: bogatstvu, užicima, slavi, moći, prestižu. Međutim, čovjek je s lakoćom prošao kroz sva iskušenja. Toliko je velika bila njegova želja za duhovnim prosvjetljenjem.

Kada je stigao kod učitelja, bio je iznenađen što ovaj sjedi u fotelji, dok učenici sjede na podu, kraj njegovih nogu. “Ovom čovjeku očigledno nedostaje osnovna vrlina svetih ljudi – skromnost”, pomislio je. Uočio je zatim druge stvari koje mu se nisu dopale, prije svega to što mu učitelj uopšte nije poklonio pažnju. “Pretpostavljam da je tako zato što mu ne laskam kao ostali”, rekao je u sebi. Nije mu se dopala ni odjeća učitelja, kao ni način na koji je govorio učenicima.

Sve ovo navelo ga je na zaključak da je došao na pogrešno mjesto i odluči da se vrati. Kada je izašao iz prostorije, učitelj pogleda đavola koji je sjedio u ćošku i reče mu: “Nije bilo potrebno da se toliko trudiš, taj čovjek je bio tvoj od samog početka”.