DUH PALANKE

1. Duh palanke duh je kolektivizma. Iskustvo palanke u svojoj suštini je plemensko iskustvo.

2. Duh palanke u svojoj osnovi je mitomanski. Kroz mit, palanački duh, začet u nepismenosti i njome vječno obilježen, prenosi setove plemenskih stereotipa na nadolazeće generacije.

3. Duh palanke duh je zatvorenog, izolovanog društva, koje se ne razvija. Stagnacija je osnova palanačkog duha. Duh palanke inicijalno je suprotan filozofiji razvoja.

4. Lijenost je osnovno stanje i ultimativni cilj palanačkog duha.

5. Duh palanke opstaje na principu masovnog ismijavanja svega onoga što se od osnovnog palanačkog stereotipa razlikuje.

6. Duh palanke u osnovi je pornografski, iako seksualnost javno osuđuje.

7. Duh palanke je manijački egocentričan, a sebe shvata apsolutno nadređenim svim ostalim egzistencijalnim oblicima. U osnovi ove manije zapravo leži akutni manjak samopouzdanja. U svrhu odbrane napadnutog ega duh palanke odobrava i promovira agresiju. Agresija je jedno od primarnih stanja palanačkog duha.

8. Duh palanke operiše isključivo sa stereotipima koje crpi iz tradicionalizma. U okviru ovog duha rodni stereotipi se svode na par osnovnih karakteristika: profil muškarca profil je ratnika, hranitelja, branitelja ženske i nacionalne časti (u palanačkom svijetu žena se izjednačuje sa teritorijom), a profil žene je isključivo pasivni i reproduktivni. Žena je predstavnik muškarčeve časti, ako ga iznevjeri, on ovim činom postaje demaskuliniziran, odnosno učinjen impotentnim.

9. Duh palanke banalan je, senzacionalistički i u osnovi nihilistički.

10. Duh palanke ukorijenjen je i satkan u kontekstu siromaštva i neimaštine. Zato je palančanin uvijek ultimativno materijalistički orijentisan. Sve duhovne potrebe čovjeka za njega su suštinski nepoznate. Iako se poziva na boga, palančanin je u svojoj srži uvijek bezbožnik.