Странице

петак, 17. септембар 2010.

MEDITACIJE LJUBAVI 1.


 Jer kakva je korist čoveku ako sav svet zadobije a duši svojoj naudi?"
Mt. 16,26
Razmislite o osećanju koje se javlja u vama kada vas hvale, obasipaju vas komplimentima, kada uvažavaju nešto što ste uradili, kada vas prihvataju kao ličnost. Mislite zatim, s druge tačke gledišta, na osećanja koja se bude u vama pri zalasku sunca ili u zoru, pred lepotom prirode uopšte, ili kada čitate neku knjigu ili gledate film kojima se potpuno prepuštate. Uporedite ta osećanja sa onim što ste osetili kada vas hvale - sa osećanjem koje, u su­štini, potiče od „samoveličanja", od „samouzdizanja", što su tzv. „spoljašnja" osećanja, dok osećanja druge, vr­ste potiču od „samoostvarenja" - to su osećanja duše.
Razmotrite sada vaša osećanja prilikom nekog uspeha, kada nešto postignete, pobedite u nekom takmiče­nju, dobijete neku opkladu ili se istaknete u nekoj disku­siji. Uporedite ova osećanja sa radošću koju osećate, na primer, kada ste zaista zadovoljni nečim što radite, ra­dom koji vas potpuno ispunjava, kome se prepuštate svim svojim bićem. Prva osećanja dolaze spolja, a drugo iznutra, kao osećanje duše.
Još jedno poređenje: setite se šta ste osećali kada ste u rukama imali moć, kada ste bili naredbodavac i kada su drugi gledali u vas, spremni da vas poslušaju, kada ste bili popularni. Ovom osećanju suprotstavite osećanje intimnosti, ispunjenosti koju ste osetili kada vam je bilo lepo u društvu nekog prijatelja, ili na nekom bezbrižnom i veselom izletu.
Na ovoj tački, pokušajte da shvatite pravu suštinu osećanja koja dolaze spolja, ne iz samoostvarenja, već od samouzdizanja. To nisu prirodna osećanja - njih su stvo­rili vaše društvo i kultura, da bi vas učinili produktivnim i držali vas pod kontrolom. Ta osećanja ne daju vam ni­kad takvu ispunjenost i sreću kao kada vas zadivi priro­da, kada uživate u društvu prijatelja, ili u radu kome se prepuštate. Osećanja koja vam je nametnulo društvo us-merena su na to da izazovu opijenost sobom i kao rezul­tat javlja se... praznina.
Posmatrajte tok svoga dana ili čitavih nedelju dana i razmislite: za koliko aktivnosti koje ste obavili ili učes­tvovali u njima možete reći da su bile imune od večite želje za isticanjem, za uzbuđenjima, od težnje da osvoji­te pažnju, aplauze, slavu, popularnost, uspeh ili moć?
A sada pogledajte ljude oko sebe. Nalazite li među njima jednu jedinu osobu koja nije u potrazi za tim pri­zemnim zadovoljstvima, koja nije podjarmljena njima, koja nije alava i sebična, koja svesno ili nesvesno ne pro­vodi ni trenutak svog postojanja u traženju svega toga?
Kada sve to sagledate, shvatićete kako se ljudi upi­nju da osvoje svet, živeći potpuno praznim životom, uz ishod potpunog gubljenja svoje duše.
Da zaključimo jednom parabolom na ovu temu. Gru­pa turista udobno sedi u autobusu i putuje. Kraj njih pro­miču jezera, planine, livade i reke. Ali zavese na prozori­ma su spuštene i oni, ne znajući šta je van autobusa, čitavo putovanje provode u raspravama ko zaslužuje da sedi napred, ko je najprivlačniji ili uživa najveći ugled me­đu njima, i tako dalje, a onda... putovanje se okončava.

Antoni de Melo