Странице

среда, 4. август 2010.

ŽAN DE LA BRUJER





Sva naša nesreća proizilazi iz naše nesposobnosti da budemo sami.

Između dobrog i lošeg ukusa leži razlika između uzroka i posljedice.

Ako je siromaštvo majka zločina, nedostatak ukusa je otac.

Vrijeme prijateljstvo čini jačim, a ljubav slabijom.
 
Velikodušnost se ne sastoji u prekomjernom već u pravovremenom davanju.

Ljubav i prijateljstvo isključuju jedno drugo.
  
Ljudi manje crvene zbog svojih zločina nego zbog svojih slabosti i sujete.

Iz poteškoćá rastu čuda.
Upravo suprotno od onoga što se uopšteno vjeruje je često sama istina.

Davanje je najteži dio; šta bi nas koštalo da dodamo još i osmijeh?

Pisanje knjige je zanat; kao i pravljenje satova. Potrebno je mnogo prirodne dosjetljivosti da se postane pisac.
Čovjek ima samo tri događaja u svome životu: da se rodi, da živi i da umre. Nije svjestan rađanja, pati kad umire, a da živi zaboravlja.

Djeca uživaju u sadašnjosti, jer nemaju ni prošlosti ni budućnosti…što se rijetko dešava nama.

Istine koje ne želimo čuti jesu one koje bi nam najviše koristile da ih znamo.

Zbog zadovoljstva kojeg osjećamo kritikujući, nismo u stanju biti pokrenuti lijepim stvarima.

Čovjek mora da se smije prije nego što postane srećan, jer inače može umrijeti, a da se nije ni nasmijao.
Postoje neke stvari koje mediokriteti ne mogu da podnesu, kao poezija, muzika, slikanje, javni govor.
Dvije osobe ne mogu biti prijatelji ako ne mogu da oproste jedna drugoj male nedostatke.
Kada vas knjiga duhovno uzdigne, i inspiriše vas plemenitim mislima, ne tražite drugu potvrdu kvaliteta te knjige. Ta knjiga je dobra, i napisao ju je dobar pisac.